Bamako je glavni i najveći grad države Mali s oko 4,2 milijuna stanovnika. Trenutačno se procjenjuje da ima najbrži rast stanovništva u Africi i šesti najbrži na svijetu.The world’s fastest growing cities and urban areas from 2006 to 2020 Nalazi se u južnom dijelu države, na lijevoj obali rijeke Niger.
Važnije gospodarske aktivnost su proizvodnja duhana, sisala i ulja, prehrambena, metalna i tekstilna industrija; rezbarstvo u drvu i slonovoj kosti. Grad ima željezničku vezu s lukom Dakar te zračnu luku.
Važnije znamenitosti Bamakoa koji je kulturno i gospodarsko središte države su između ostalih i Ružičasta tržnica, Nacionalni muzej Malija, Predsjednička palača i druga vladina zdanja,Karel Natek i Marjeta Natek: Države svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb; 2003. Nacionalna knjižnica, Velika džamija i BCEAO Tower.
Povijest
Područje grada kontinuirano je nastanjeno još od paleolitika, više od 150.000 godina. Rani stanovnici trguju zlatom, bjelokosti i solju U 11. stoljeću Gansko carstvo je postalo prvo koje je dominiralo na ovom području. Bamako je postao jedan od glavnih tržišnih gradova, te centar za islamske učenjake s uspostavom dvaju sveučilišta i brojnih džamija u srednjem vijeku.
mini|lijevo|250px|Francuska utvrda
Do kraja 19. stoljeća Francuzi dominiraju velikim dijelom zapadne Afrike, te 1883. godine današnji Mali postaje dio kolonije Francuski Sudan, čiji je Bamako glavni grad. Uzgoj pamuka i riže bio je potican kroz velike projekte navodnjavanja i novom željeznicom prema Dakaru na atlantskoj obali. Mali je zatim pripojen Francuskoj Zapadnoj Africi, a federacija je trajala od 1895. do 1959. godine.
Mali je stekao nezavisnost od Francuske u travnju 1960., te je osnovana Republika Mali. Tada je Bamako imao oko 160.000 stanovnika. Tijekom 1960-ih zemlja je postala socijalistička pa je Bamako mjesto sovjetskih investicija.
mini|desno|280px|Katedrala u Bamakou
Moussa Traoré je izveo vojni udar i vladao Malijem 23 godine. Međutim, njegova vladavina bila je obilježena velikim sušama, lošim upravljanjem i problemima s nestašicom hrane.
U kasnim 1980-ima stanovništvo je željelo slobodno tržišno gospodarstvo i višestranačku demokraciju. Dana 22. ožujka 1991. veliki prosvjedni marš u središtu Bamakoa nasilno je prekinut, a prema nekim procjenama ubijeno je oko 300 ljudi. Četiri dana kasnije Traoré je svrgnut vojnim udarom. Comité de Transition pour le Salut du Peupleje bio postavljen na vlast, na čelu s generalom Touréom.Patrick Manning: Francophone Sub-Saharan Africa, 1880. - 1995.: 1880. - 1995. Cambridge University Press (1998.) str. 198. - 199.
Zemljopis
Bamako se nalazi na plavnim ravnicama kraj rijeke Niger. Bamako se nalazi na relativno ravnom terenu, osim na sjeveru gdje su uzivisine.
mini|lijevo|250px|Pont des Martyrs
Grad se razvio na sjevernoj strani rijeke, ali je tijekom godina rastao pa su mostovi povezivali sjever s jugom. Prvi od njih je bio Pont des Martyrs i Pont roi fahd.
Klima
Bamako ima vruću i vlažnu sahelsku klimu. Prema Köppenovoj klasifikaciji Bamako ima tropsku savansku klimu. Prosječna najviša temperatura svaki mjesec je preko 30 stupnjeva Celzijevih, a najtopliji mjeseci su ožujak, travanj i svibanj kad temperatura doseže u prosjeku 39 °C. Rekordna temperatura od 46 stupnjeva Celzijevih zabilježena je u mjesecu svibnju. Tijekom zime oborine su vrlo oskudne, tek s malo kiše od listopada do travnja, što može dovesti do suše između prosinca i veljače. Kišna sezona pojavljuje se preko ljeta u Bamakou, a najviše kiše padne između srpnja i rujna.
Gradovi prijatelji
Angers, Francuska (od 1974.) Bobo Dioulasso, Burkina Faso Dakar, Senegal Leipzig, Njemačka Rochester, New York, SAD (od 1975.) São Paulo, Brazil (od 2000.)
Izvori
Vanjske poveznice
bamako-culture.org (na francuskom)
Kategorija:Glavni gradovi u Africi Kategorija:Gradovi u Maliju