Omiš je grad u srednjoj Dalmaciji, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na ušću Cetine u Jadransko more. Povijesni je grad s naseljenošču od antike do danas. Središte je omiškog primorja i popularno turističko odredište.
Zemljopisni položaj Omiš je grad u središnjoj Dalmaciji, na ušću rijeke Cetine. Nalazi se 21 kilometar jugoistočno od Splita, na Državnoj cesti D8. Područje Grada Omiša zauzima 266,20 km2 i proteže se od Duća na zapadu do Brela na istoku. Graniči s općinama Dugi Rat, Dugopolje, Trilj, Cista Provo, Šestanovac, Zadvarje i Brela te s Gradom Splitom.
Sinaj je predio Omiša koji se nalazi uz zapadnu obalu rijeke Cetine, sve do njena ušća u Jadransko more.
Gradske granice Područja Grada Omiša obuhvaća područje naselja sa zapadne strane omeđeno granicom Grada Omiša i Općine Dugi Rat (granica počima na moru zapadno od auto-kampa „Ribnjak” ide potokom prema sjeveru do Jadranske ceste, Jadranskom cestom u pravcu Omiša do spomenika Franji Kluzu, cestom prema starom selu Duće do kuće Rajka Opačka, preko istočnog dijela kuće Rajka Opačka u pravcu sjeverozapada na granicu k. o. Tugare), zatim južnom granicom k. o. Tugare skreće prema sjeveru zapadnim granicama k. o. Tugare, k. o. Dubrava, k. o. Dolac Donji do rijeke Cetine, skreće prema jugoistoku rijekom Cetinom do granice k. o. Dolac Gornji, k. o. Srijane, do zapadne granice k. o. Nova Sela, nastavlja zapadnom granicom k. o. Nova Sela do k. o. Birorine, onda ide sjevernom granicom k. o. Nova Sela, k. o. Blato do k. o. Kreševo, skrece prema jugu istočnim granicama k. o. Blato, k. o. Kostanje, k. o. Podgrađe, k. o. Slime i k. o. Rogoznica do mora. Granice Grada Omiša mogu se mijenjati na način i po postupku koji su propisani zakonom
U sastavu Grada Omiša su naselja Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čišla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišici, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac, Zvečanje.
Gradska naselja Gradska naselja Omiša suZakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj: Splitsko-dalmatinska županija Grad Omiš: Odluka o gradskim porezima: Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čisla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Nemira, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišići, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac i Zvečanje.
Povijest Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7. stoljeća. Povijesno središte ondašnjeg Omiša bilo je smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime „Cetina” vjerojatno potječe od frigijske riječi Zetna u značenju 'vrata', jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata. mini|180px|lijevo|Ušće Cetine i dio grada Omiša
U antičkom se razdoblju naselje Oneum vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima, gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka i novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija, a najvjerojatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili cesti, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.
Nedaleko od tog nalazišta mramorni je portret rimskog cara Tiberija i jedan veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog rimskom caru Augustu. Da se radilo o većem i važnijem naselju u antičko doba svjedoče i rimski grobovi, te nadgrobne stele i sarkofazi koji postoje na omiškom starom groblju.
mini|Omiš na početku 20. stoljeća. U srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili su napade na papinske galije i trgovačke brodove Mletačke Republike, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom.
Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru. mini|180px|lijevo|Tvrđava Mirabela (Peovica) nalazi se iznad stare gradske jezgre
Omiški gusari koristili su brodove na vesla, tzv. Omiške strijele. Jedna od najvažnijih odlika Omiških strijela bio je plitki gaz, koji im je omogućavao pokretljivost, kao i brzo povlačenje u korito rijeke Cetine u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more; taj podvodni zid (Mostina) nije se vidio, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi pokušali slijediti gusare. Na lijevoj obali rijeke Cetine bila je izgrađena i mala tvrđava (Gomilica), koja je danas sasvim porušena, a čija se uloga povezuje s Mostinom. mini|Stara zgrada u Omišu, u glavnoj ulici Fošal mini|Predio Priko mini|Most preko Cetine
Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Četrnaesto stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I.; bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca, koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda te bosanski vojvoda Stjepan Kosača.
Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s triju strana, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostatci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša u to su se vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve. Od tog su ribolova morali davati Mlečanima jednu desetinu ulova ribe, a često su se sukobljavali i s ribarima koji su na isto lovište stizali s obližnjeg otoka Brača.
Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, potpada pod vlast Habsburške Monarhije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat između Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austro-Ugarske. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom upravom Omiš ostaje sve do kraja Prvoga svjetskog rata 1918. godine.
Tek dolaskom industrije i turizma na početku 20. stoljeća Omiš počinje ponovo uzlaznu putanju u svom razvoju. O bogatoj kulturnoj baštini gradića svjedoče brojni spomenici kulture. Takva je, na primjer, crkva sv. Petra na Priku (na desnoj obali rijeke Cetine), koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).
Uprava i politika Omiš ima status grada i nalazi se u sastavu Splitsko-dalmatinske županije. Sjedište gradske uprave u Omišu smješteno je na Trgu Kralja Tomislava 3.
Gradonačelnik Grada Omiša je Zvonko Močić.
Gospodarstvo Cetina, tvornica tjestenine Galeb, tvornica rublja tvornica "Omial" tiskara "Franjo Kluz" hoteli, apartmani i kuće za odmor
Demografija Popis 2011. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Omiš ima stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 98,55 %,Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, Popis 2011. a po vjerskom opredjeljenju većinu od 95,65 % čine katolici.Stanovništvo prema vjeri po gradovima/općinama, Popis 2011.
Popis 2001. Godine 2001. Grad Omiš imao je stanovnika, a samo gradsko naselje 6565 stanovnika.
Popis 1991.
Poznate osobe mini|Žarko Domljan Osobe koje su se rodile, živjele i/ili radile u Omišu. Žarko Domljan – predsjednik prvog višestranačkog saziva Hrvatskoga sabora Branimir Jelić – hrvatski političar, liječnik i publicist fra Karlo Balić – franjevac i znanstvenik Mladen Marušić – viceadmiral u jugoslavenskoj mornarici Ivan Bekavac – publicist Mate Bilić – nogometaš Mila Gojsalić – mučenica Kažimir Hraste – slikar Josip Jurčević – hrvatski borac pokreta otpora Jure Kaštelan – pjesnik, akademik i profesor Josip Kekez – kroatist i filolog Joko Knežević – slikar i kipar Branko Kovačević – slikar Ivica Križanac – nogometaš Ivan Kuvačić – sociolog Anđelko Marušić "Ferata" – nogometaš Hajduka Neven Mimica – potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske Vatroslav Mimica – filmski scenarist, producent i redatelj Gertruda Munitić – operna pjevačica Ivan Perišić – nogometaš Josip Pupačić – pjesnik Davorin Rudolf – znanstvenik i političar Milovan Stanić – slikar Dinko Štambak – književnik Ksenija Urličić – televizijska urednica msgr. Mate Uzinić – nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Vice Tomasović – vizualni umjetnik, predsjednik Hrvatske udruge likovnih umjetnika Ljubomir Čečuk – liječnik, urolog i kirurg
Kultura mini|Festival dalmatinskih klapa Omiš Festival dalmatinskih klapa Almissa Open Air Gradski muzej Centar za kulturu Omiš Glazbena škola Gradski zbor Gradska knjižnica klapa "Omiš" klapa "Smilje" klapa "Puntari" klapa "Roko" Udruga za očuvanje hrvatskog folklora Omiš Udruga Male žice
Festival dalmatinskih klapa Omiš
FDK Omiš najpoznatiji je klapski festival. Prvi je organiziran 1967. godine s ciljem spontanog okupljanja domaćih pjevačkih skupina. Bilo je to spontano pjevanje koje se izvodilo po sluhu, a ne prema notnom zapisu. Neki su pjevali uz pratnju glazbala. Omiš se idućih godina okrenuo iskazivanju intimnog serenadnog zvuka, lirskih sadržaja, širokih tempa , isključivo u izvedbi a cappella.
Uloga voditelja i obrađivača (njih preko 400) važna je kako za prilagodbu izvornih napjeva tako i za izvedbe klapa koje se bore za festivalske nagrade. Izvorni klapski napjevi temelj su festivalskog programa. Do sada je na Omiškom festivalu izvedeno preko 1250 naslova (ako se izuzmu varijante, njihov broj je preko 900).
U okviru Festivala (od 1968. godine) ustanovljena je posebna natjecateljska večer novih skladbi, a s ciljem da se širi fundus klapskih pjesama koje nastavljaju tradiciju, ali donose i nove ideje i nova glazbena oblikovanja u duhu tradicijske dalmatinske klapske pjesme. Do sada je izvedeno preko 500 novih skladbi. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo najboljim klapama dodjeljuje Zlatni, Srebrni i Brončani štit s povijesnim grbom grada Omiša. Izdavačka djelatnost obuhvaća zbornike izvedenih pjesama (Zbornici I, II i III; Leut; Večeri novih skladbi) te prigodna diskografska izdanja.