Sveti Petar i Mikelon (francuski: Saint-Pierre-et-Miquelon) je prekomorski teritorij Francuske koji se sastoji od nekoliko manjih otoka, a nalazi se 25 km južno od istočne pokrajine i otoka Terre-Neuve (engleski: Newfoundland), na istočnoj obali Kanade.
Zajedno s Gvadalupom, Gvajanom i Martinikom, to je jedan od četiri francuska posjeda u Americi i jedini u Sjevernoj Americi, zadnji teritorijalni ostatak Nove Francuske (Nouvelle-France).
Otok Sveti Petar je imenovao Jacques Cartier za vrijeme svog putovanja kod tog otoka u lipnju 1536. Portugalski istraživač João Álvares Fagundes je otoke nazvao otočjem Jedanaest tisuća djevica. Ime otoka Mikelon (Miquelon) je baskijskog porijekla, jer su otok za ribarenje koristili ribari iz Saint-Jean-de-Luza iz francuskog dijela Baskije.
Povijest Na otoku su pronađeni tragovi dorsetonske kulture koji datiraju iz 3000 pr. Kr. Smatra se da je Portugalac Fagundes prvi europljanin koji je otkrio otočje 21. listopada 1520. godine, ali neki povjesničari to ne priznaju i smatraju da su otoke otkrili neki drugi istraživači, kao Jean Cabot ili Giovanni da Verrazano.
Otoci su služili kao baza Bretonskim i Baskijskim ribarima od 16. stoljeća. Najstarije još postojeće stalne građevine na otoku su iz 1604. godine. Na zastavi otočja su vidljivi znakovi koji označavaju svoj Bretonsko, Baskijsko i Normandijsko porijeklo.
Početkom 18. stoljeća, otok su naselili Francuzi, a napustili su ga 1713. potpisivanjem Sporazuma iz Utrechta. Otok je ponovno vraćen Francuskoj 1763. godine, Sporazumom iz Pariza. Od 1763. do 1778. otok je bio prihvatilište za akadijanske izbjeglice iz Nove Škotske. 1778. otoke su napali Britanci, zbog potpore Francuske nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država. Cijela populacija otoka, uključujući i izbjeglice je bila premještena.
Francuska je opet dobila otoke 1783. godine, ali Britanci, frustrirani zbog Francuske revolucije, koju smatraju prijetnjom monarhiji i činjenici da je Francuska objavila rat Velikoj Britaniji, opet napadaju otoke 1793. i ponovno deportiraju cjelokupno stanovništvo. Nova domovina svih ovih izbjeglica je bilo otočje Îles-de-la-Madeleine u Québecu, Kanada, gdje i danas živi veliki broj njihovih potomaka.
Otoci su napokon vraćeni Francuskoj poslije drugog Napoleonovog pada 1816. Ovi otoci su jedini ostatak ogromnog francuskog kolonijalnog carstva u Sjevernoj Americi. Otočje je postalo vrlo važan ribarski centar, jer su oko njega neka od najbogatijih svjetskih mjesta za ribolov.
Zanimljiva činjenica je da su otoci, za vrijeme Američke prohibicije bili baza za krijumčarenje alkohola u Sjedinjene Američke Države. Otoke su za to koristili poznati gangsteri kao Al Capone i Bill McCoy.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je nacistička Njemačka osvojila Francusku, otoci su potpali pod kontrolu marionetske Višijske Francuske pod vodstvom višijskog guvernera Gilberta de Bournata. Ovaj režim je na otocima propagirao nacistički režim i postavio radio odašiljač koji je emitirao propagandu iz Vichya. Smatra se da je ovaj odašiljač pomagao i njemačkim U-Bootovima koji su se nalazili blizu obale Newfoundlanda. Na Badnjak 1941. godine, trupe Slobodnih Francuza koje je vodio kontraadmiral Émile Muselier su oslobodili otoke u ime francuskog pokreta otpora pod vodstvom Charlesa de Gaullea. Otoci su postali predmet prepirke između Slobodnih Francuza i Sjedinjenih Američkih Država, koji su u tom trenutku podupirali Vichyjski režim. Ovo je bio jedan od prvih teritorija koji je oslobodila Slobodna Francuska (France Libre).
Otočje je postalo prekomorski teritorij (territoire d'outre-mer ili TOM) 1946. godine, pa prekomorski departman (département d'outre-mer ili DOM) 1976. godine. Svoj trenutni status otočje je dobilo 11. lipnja 1985. Ustavnom revizijom 28. ožujka 2003. odlučeno je da Sveti Petar i Mikelon postane COM (collectivités d'outre-mer).
Tradicionalno, Sveti Petar i Mikelon predstavlja veliki ekonomski resurs Francuske zbog ribolovnih prava koja se prostiru na 200 nautičkih milja. 1992. godine, zbog sukoba Francuske i Kanade oko ribolovnih prava, gospodarska zona otočja je ograničena na 12 nautičkih milja istočno, 24 nautičke milje zapadno i na koridor dužine 200 milja i širine 10 milja u pravcima sjever i jug.
Administracija i institucije mini|250px|Otok Mikelon Glavno mjesto otočja, Saint-Pierre je također i sjedište jedne od dviju općina na otočju (s Mikelonom). Na čelu višestranačke vlade je Predsjednik generalnog vijeća koja ima izvršnu vlast. Na čelu sveukupne prefekture je prefekt.
Generalno vijeće se sastoji od 19 zastupnika, koji predstavljaju dvije općine: Saint-Pierre (15 zastupnika) i Miquelon-Langlade (4 zastupnika). Vijeće odlučuje o novčanim, carinskim, urbanističkim, prirodnim i drugim pitanjima. Vijeću pomaže Gospodarsko-socijalni odbor (Comité économique et social).
Na nacionalnoj razini otočje predstavlja jedan zastupnik u francuskom parlamentu, jedan senator i jedan savjetnik u Gospodarsko-socijalnom odboru.
Za obrazovanje je zadužen predstavnik rektora (inspecteur d'Académie) koji je ovisan o Caenskom rektoratu.
Za pravdu su zadužena tri suda: Tribunal supérieur d'Appel, tribunal de Première Instance i Tribunal administratif.
Politika 1992. godine, prepirku između Kanade i Francuske oko morske granice i gospodarskog pojasa je riješio Međunarodni sud za arbitražu. Tada su odlučene današnje morske granice ovog područja. Današnji ukupni pomorski teritorij čini 18% onoga što je Francuska tražila. Ovaj sukob nije dobro utjecao na inače dobra francusko-kanadske odnose.
Trenutni predsjednik generalnog vijeća je Stéphane Artano iz stranke Archipel demain koji je lokalni ogranak UMP-a. Trenutni prefekt je Albert Dupuy, a gradonačelnica Saint-Pierrea je Karine Claireaux (PS).
Zemljopis mini|desno|300px|Karta Svetog Petra i Mikelona Ovo malo otočje koje se sastoji od 8 otoka (ovisno o točki gledišta), ukupne površine 242 km² je ledenjačkog porijekla iz prekambrijskog razdoblja. Otočje se sastoji od dva velika otoka, Mikelon (Miquelon), površine 216 km² i dužine 80 km od sjevera prema jugu, i otoka Saint-Pierre (hrvatski: "Sveti Petar"), površine 26 km²; njih okružuju drugi otočići kao Grand Colombier, Petit Colombier, i Île-aux-Marins ("Otok mornara") prije znan kao Île aux Chiens ("Otok pasa").
Veći otok Mikelon dva otoka spojena pješčanom dinom. Veći je Veliki Mikelon (110 km²) ili Grande Miquelon, a manji je Mali Mikelon (91 km²) ili Petite Miquelon (također poznat im kao Langlade). Otoci su spojeni 1783. godine.
Otoci su puni rijetkih vrsta drveća, s jako malim brojem plaža.
Drugi otoci su još: île aux pigeons ("Otok golubova"), île aux vainqueurs ("Otok pobjednika") i île verte ("Zeleni otok") koji se nalazi u teritorijalnim vodama između francuske i kanadske strane, s upitnim suverenitetom za obje strane.
Klima Klima otočja slijedi klimu Terre-Neuvea, to je oceanska, hladna i vlažna klima (1500 mm godišnje). Na otočju se dodirivaju hladni arktički zrak i blaži morski zrak. To je također mjesto dodirivanja tople Golfske struje i hladne Labradorske struje. Zimi je prosječna temperatura -3°C, dok je najniža -10°C, zimi često pada snijeg. Prosječna ljetna temperatura je 16°C, magla je vrlo česta. Biljni svijet Lycopodiella appressa (Chapm.) Cranfill Lycopodiella inundata (L.) Holub Dendrolycopodium dendroideum (Michx.) A. Haines Lycopodium clavatum subsp. clavatum L. Lycopodium lagopus (Laest. ex C. Hartm.) Zinserl. ex Kuzen. Spinulum annotinum subsp. annotinum (L.) A. Haines Diphasiastrum complanatum subsp. complanatum (L.) Holub Diphasiastrum sitchense (Rupr.) Holub Huperzia appalachiana Beitel & Mickel Huperzia lucidula (Michx.) Trevis. Huperzia selago subsp. selago (L.) Bernh. Huperzia ×josephbeitelii A. Haines Isoetes echinospora Durieu Isoetes lacustris L. Selaginella selaginoides (L.) Schrank & C. F. P. Mart. Equisetum arvense subsp. arvense L. Equisetum fluviatile L. Equisetum scirpoides Michx. Equisetum sylvaticum L. Equisetum variegatum subsp. variegatum Schleich. ex F. Weber & D. Mohr Sceptridium multifidum (S. G. Gmel.) M. Nishida ex Tagawa Botrychium angustisegmentum (Pease & A. H. Moore) Fernald Botrychium matricariifolium (Döll) A. Braun ex Koch Botrychium onondagense Underw. Ophioglossum pusillum Raf. Osmundastrum cinnamomeum subsp. cinnamomeum (L.) C. Presl Claytosmunda claytoniana (L.) Metzgar & Rouhan Osmunda spectabilis Willd. Schizaea pusilla Pursh Pteridium aquilinum subsp. latiusculum Polystichum braunii (Spenn.) Fée Dryopteris carthusiana (Vill.) H. P. Fuchs Dryopteris cristata (L.) A. Gray Dryopteris filix-mas subsp. brittonii Dryopteris intermedia subsp. intermedia (Muhl. ex Willd.) A. Gray Polypodium appalachianum Haufler & Windham Polypodium virginianum L. Cystopteris fragilis subsp. fragilis (L.) Bernh. Gymnocarpium dryopteris (L.) Newman Phegopteris connectilis (Michx.) Watt Thelypteris palustris subsp. pubescens Amauropelta noveboracensis (L.) S. E. Fawc. & A. R. Sm. Athyrium angustum (Willd.) C. Presl Onoclea sensibilis L. Pinus strobus L. Picea glauca (Moench) Voss Picea mariana (Mill.) Britton, Sterns & Poggenb. Picea rubens Sarg. Larix laricina (Du Roi) K. Koch Abies balsamea (L.) Mill. Taxus canadensis Marshall Juniperus communis L. var. depressa Juniperus horizontalis Moench Nuphar variegata Engelm. ex Durand Lemna turionifera Landolt Triantha glutinosa (Michx.) Baker Triglochin maritima L. Triglochin palustris L. Zostera marina L. Stuckenia filiformis subsp. occidentalis Stuckenia pectinata (L.) Börner Potamogeton confervoides Rchb. Potamogeton epihydrus Raf. Potamogeton gramineus L. Potamogeton oakesianus Robbins ex A. Gray Potamogeton perfoliatus L. Potamogeton polygonifolius Pourr., uvezena Potamogeton ×nitens Weber Ruppia maritima L. Trillium cernuum L. Streptopus amplexifolius subsp. americanus Streptopus lanceolatus (Aiton) Reveal Clintonia borealis (Aiton) Raf. Platanthera ×andrewsii (M. White) Luer Goodyera repens (L.) R. Br. Neottia convallarioides (Sw.) Rich. Neottia cordata (L.) Rich. Calopogon tuberosus (L.) Britton, Stern & Poggenb. Corallorhiza maculata Raf. Corallorhiza maculata Raf. var. occidentalis Corallorhiza trifida Châtel. Iris setosa Pall. ex Link var. canadensis Iris versicolor L. Sisyrinchium montanum Greene var. crebrum Asparagus officinalis subsp. officinalis L., uvezena Maianthemum canadense Desf. Maianthemum stellatum (L.) Link Maianthemum trifolium (L.) Sloboda Sparganium americanum Nutt. Sparganium angustifolium Michx. Sparganium chlorocarpum Rydb. Sparganium eurycarpum Engelm. Sparganium hyperboreum Laest. ex Beurl. Sparganium natans L. Xyris montana Ries Eriocaulon aquaticum (Hill) Druce Oreojuncus trifidus (L.) Záv. Drábk. & Kirschner Luzula acuminata subsp. acuminata Raf. Luzula multiflora subsp. multiflora (Ehrh.) Lej. Luzula parviflora subsp. melanocarpa (Ehrh.) Lej. Luzula spicata subsp. spicata (L.) DC. Juncus acutiflorus subsp. acutiflorus Ehrh. ex Hoffm., uvezena Juncus articulatus subsp. articulatus L. Juncus brevicaudatus (Engelm.) Fernald Juncus bufonius L. Juncus bulbosus subsp. bulbosus L., uvezena Juncus canadensis J. Gay Juncus effusus subsp. effusus L. Juncus filiformis L. Juncus gerardi subsp. gerardi Loisel. Juncus militaris Bigelow Juncus pelocarpus E. Mey. Juncus ranarius Songeon & E. P. Perrier Juncus stygius subsp. americanus Loisel. Juncus subcaudatus (Engelm.) Coville & S. F. Blake Juncus tenuis Willd. Rhynchospora alba (L.) Vahl Rhynchospora fusca (L.) W. T. Aiton Dulichium arundinaceum (L.) Britton Scirpus atrocinctus Fernald Scirpus cyperinus (L.) Kunth Scirpus hattorianus Makino Scirpus microcarpus J. Presl & C. Presl Eriophorum angustifolium subsp. angustifolium Honck. Eriophorum chamissonis C. A. Mey. Eriophorum gracile subsp. gracile W. D. J. Koch ex Roth Eriophorum tenellum Nutt Eriophorum vaginatum L. var. spissum W. D. J. Koch ex Roth