Šuša (azerski: Şuşa, ruski: Шуша) ili Šuši (armenski: Շուշի), je grad u Azerbejdžanu. Bio je pod upravom republike Gorski Karabah od 1992. do 2020. godine (Rat u Gorskom Karabahu). Grad pripada azerbajdžanskom Šušinskom rajonu. Prema procjeni iz 2015. god. grad je imao oko 4.446 stanovnika. mini|lijevo|250px|Razglednica Šuše: Ghazanchetsots katedrala i Yukhari Govhar Agha džamija, Utvrda Šuša i Nacionalna galerija, Povijesni muzej i Centralni park, panorama Šuše i Natavanska kuća. Današnju Šušu je 1747. god. osnovao Panah Ali Kan, kan Karabaškog kanata, kao svoju prijestolnicu. Utvrđeni centar grada s kanovom palačom, trgovima, crkvama, džamijama i mauzolejima je predložen za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2001. godine.Susha historical and architectural reserve, službene stranice UNESCO-a, 24. listopada 2001. Pristupljeno 12. srpnja 2019.
Povijest mini|lijevo|Crkva Svete Bogorodice Kanach Zham, otvorena 1818. Smješteno na nadmorskoj visini od 1.400 do 1.800 metara u planinama Karabakh, Šuša je bila jedan od dva glavna armenska grada u Zakavkazju i središte samoupravne armenske kneževine od srednjeg vijeka do 1750-ih. Evanđelje iz Šušija je napisao kaligraf Ter-Manuel 1428. god., a čuva se u Erevanskom Matenadaranu (institutu za stare rukopise Mesrop Mašoc).L. S. Khachikyan, Spomenici u armenskim rukopisima iz 15 c., I dio (1401–1450), Akademija znanosti Armenijskog SSR-a, 1955., str. 384., arhivirano 13. prosinca 2014. na Wayback Machine (arm.) Pristupljeno 12. srpnja 2019. Stara utvrda je odigrala ključnu ulogu u kampanji armenskog zapovjednika Avana Juzbašija protiv osmanskih snaga 1720-ih i 1730-ih, tijekom turske invazije na Zakavkazje.George A. Bournoutian, Armenians and Russia, 1626-1796: A Documentary Record, Costa Mesa, CA: Mazda Publishers, 2001., str. 402.-413. mini|lijevo|Ruševine armenskih četvrti Šuše nakon što ih je poharala Azerbajdžanska vojska u ožujku 1920. god. mini|Restaurirani tenk T-72 Gagik Avsharyan stoji kao spomen na obilježavanje „oslobođenja Šušija 1992.”. Današnju Šušu je 1747. god. osnovao Panah Ali Kan, kan Karabaškog kanata, kao svoju prijestolnicu, po njemu nazvanu Panahabad. Tijekom vlasti kanova grad je rastao, usprkos sukobu s Kadžarima koji su ga opsjedali 1756. i 1759. god. Prema riječima putnika koji su posjetili Šušu krajem 18. i početkom 19. stoljeća, grad je imao oko 2.000 kuća i oko 10.000 stanovnika. Tijekom vremena, postao je grad i dom mnogih azerbajdžanskih intelektualaca, pjesnika, pisaca i posebno glazbenika (kao što su ašik svirači, svirači komuza, te mugam pjevači).Azerbaijan" (2007) In Encyclopædia Britannica, 3. veljače 2007. Pristupljeno 12. srpnja 2019.
Rusko-perzijski ratovi (1804. – 1813.) i „Gulistanski sporazum” doveo je gotovo cijeli današnji Azerbajdžan u posjed Ruskog Carstva, pa tako i Šuša, te je kanat ukinut 1822. god., a uspostavljena je ruski okrug Šuša u Elizavetpoljskoj guberniji. Počevši od 1830-ih, grad je bio podijeljen na dva dijela: muslimani koji su govorili turski jezik živjeli su u istočnim, donjim, četvrtima, dok su se armenski kršćani smjestili u relativno nove, zapadne, gornje dijelove grada. Stanovništvo se prije svega bavilo trgovinom, konjima, tkanjem te proizvodnjom vina i votke. Šuša je također bila i najveći centar proizvodnje svile na Kavkazu. U 19. stoljeću Šuša je bila jedan od većih gradova na Kavkazu, veći i prosperitetniji od Bakua ili Erevana. Imala je 10 karavansaraja, a bila je poznata po svojoj trgovini svilom, asfaltiranim cestama, tepisima jarkih boja, velikim kamenim kućama i finim konjima.Thomas de Waal, Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War, 10th Year Anniversary Edition, Revised and Updated, NYU Press, str. 201.
Tijekom moderne povijesti grad je uglavnom podržavao mješovito armensko-azerbajdžansko stanovništvo. Nakon „masakra u Šuši” 1920. godine koji su počinile azerbejdžanske snage i njihove turske pristaše, armenska polovica stanovništva grada je uglavnom ubijena ili protjerana, a grad je sveden na grad s dominantnim azerbejdžanskim stanovništvom. Za vrijeme sovjetske vladavine Azerbajdžana, Šuša je bilo planinsko odmaralište. Nakon što su armenske snage zauzele Šušu 1992. godine stanovništvo se ponovno dramatično smanjilo i sada je gotovo isključivo armensko.Levon Chorbajian, The Making of Nagorno-Karabagh: From Secession to Republic, New York: Palgrave MacMillan, 2001., str. 141.
Naselje je 2020., u Drugom ratu u Gorskom Karabahuu, vraćeno pod nadzor Azerbajdžana.
Znamenitosti
mini|lijevo|300px|Zidine Utvrde grada Šuše. mini|Palača Huršidbane Natavan, kćerke posljednjeg vladara Karabaškog kanata, koncem 19. st. Zbog povijesnih specifičnosti Šuša sadrži i armenske i azerbejdžanske kulturne spomenike, a okolna područja uključuju i mnoga drevna armenska sela.
Bogat stari grad Šuša sastoji se od ulica i trgova, zidina tvrđave, palače Panah Ali kana, crkve, mauzoleji, česme i kuće gradske aristokracije. On je vrijedan model azerbajdžanske arhitekture 18. – 19. stoljeća. Šuša je 1977. godine proglašena povijesnim i arhitektonskim rezervatom Azerbajdžanske republike.
Stanovništvo
+ Povijesna populacija i etnički sastav Šuše Godina Armenci Azeri Drugi ukupno 1851. 15.194 1886. НАСЕЛЕНИЕ НАГОРНОГО КАРАБАХА, 16. rujna 2011. 15.188 56,7% 11.595 43,3% 23 0,1% 26.806 1897. г. Шуша, Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. Демоскоп Weekly, 4. lipnja 2011. 14.420 55,7% 10.778 41,6% 683 2,6% 25.881 1916.Kavkazski kalendar (Kavkazskij kalendar), 1917., str. 190. 23.396 53,3% 19.121 43,6% 1.352 3,1% 43.869 Ožujak 1920.: Masakr i protjerivanje armenskog stanovništva koje je počinio Azerbajdžan 1926.NASELENIE NAGORNOGO KARABAHA, arhivirano 16. rujna 2011. 93 1,8% 4.900 96,4% 111 2,2% 5.104 1939. ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1939 г.), 28. ožujka 2012. 1.476 27,2% 3.701 68,2% 247 4,5% 5.424 1959. ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1959 г.), 28. ožujka 2012. 1.428 23,3% 4.453 72,8% 236 3,9% 6.117 1970. ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1970 г.), 28. ožujka 2012. 1.540 17,7% 6.974 80,2% 179 2,1% 8.693 1979. ШУШИНСКИЙ РАЙОН (1979 г.), 28. ožujka 2012. 1.409 13,1% 9.216 85,5% 159 1,5% 10.784 Rujan 1988.: Sukob u Gorskom Karabahu i protjerivanje armenskog stanovništva 1989. Всесоюзная перепись населения 1989 г. Численность городского населения союзных республик, их территориальных единиц, городских поселений и городских районов по полу, 18. siječnja 2012. 98% 15.039 Svibanj 1992.: Armensko osvajanje i izbacivanje azerbajdžanskog stanovništva 2005.De facto i de Jure populacija sadministrativnom teritorijalnom raspodjelom i spolom , popis u GK, Nacionalna statistička služba republike Artsakh, 2005. 3.105 100% 3.105 2009. 3.900 100% 3.900 2015. 4.446 100% 4.446
Nakon što su Armenske snage 1992. zauzele Šušu, azerbejdžansko stanovništvo grada je pobjeglo, a sadašnje stanovništvo čini oko 4.500 Armenaca, uglavnom izbjeglica iz Bakua i drugih dijelova Karabaha i Azerbajdžana. Kao rezultat rata danas u Šuši nema Azerbejdžanaca.Ashot Beglarian, Karabakh: A Tale of Two Cities, Institute for War and Peace Reporting, 8. prosinca 2015. Pristupljeno 12. srpnja 2019.
Gradovi prijatelji Đunđuš, Mađarska (samo između mađarske i azerbajdžanske strane)
Izvori
Vanjske poveznice
Službene stranice grada (az.) O Shushi u enciklopediji "Armenepedia" (ar.)
Kategorija:Gradovi u Azerbajdžanu Kategorija:Napuštena naselja