Srbobran su bile hrvatske novine koje su izlazile u Zagrebu početkom 20. stoljeća, od 1884. do 1914. Novine su bile glasilo Srba iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, točnije, Srpska samostalna stranka i njezine pristalice su objavljivale Srbobran. 1902. god., nakon skandaloznog objave vrlo agresivnog antihrvatskog članka "Srbi i Hrvati" ("Do istrage vaše ili naše") i protusrpskih nereda u Zagrebu koji su uslijedili povodom objave tog šovinističkog teksta autora Nikole Stojanovića, list je privremeno prestao izlaziti i privremeno je izlazio kao "Novi Srbobran" (1902.-1907.), da bi od 1907.-1914. izlazio pod starim imenom "Srbobran". List je širio srpski nacionalizam s idejom da treba ostvariti državni okvir u kojem će svi Srbi živjeti u jednoj državi, te u kojemu valja posve onemogućiti bilo kakvu hrvatsku državnost; uporno se širilo ideju srpske ugroženosti."Mato Artuković: Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902)", Anđelko Milardović-Ivanković (prikaz knjige), Politička misao : časopis za politologiju, Vol. 29 No. 3, 1992.

Časopis je bio namijenjen seljacima, te ga je primalo 40.000 srpskih domaćinstava. Časopis je desetljećima - kao glasilo najutjecajnije srpske stranke u Hrvatskoj - sustavno širio velikosrpsku ideologiju, te se zalagao za afirmiranje regionalnih pripadnosti ("Slavonac", "Dalmatinac") u svrhu slabljenja identifikacije s Hrvatskom i Hrvatstvom i stvaranje uvjeta za ugradnju tih regionalizama u srpsku naciju koja bi obuhvaćala i "Srbe-katolike", kao što primjerice mađarska nacija obuhvaća mađare-kalviniste. Neskrivena je bila težnja koju su širili uređivači "Srbobrana", da se pripreme uvjeti kako bi se u pogodnim uvjetima većinu Hrvatske pripojilo Srbiji."Prema korijenu hrvatsko-srpskog sukoba" Mato Artuković, u zborniku "HRVATI I MANJINE U HRVATSKOJ: MODERNI IDENTITETI", Agencija za obrazovanje, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-7290-38-2

"Srbobran" je izražavao vrlo negativni stav prema Židovima, te je bio poznat po svojem antisemitskom stajalištu. Primjerice izvještavajući o slavnom Dreyfusovom procesu u Parizu "Srbobran" 1898. godine piše da je za špijunažu (lažno) optuženi francuski časnik Alfred Dreyfus "Čivutin koji ne da mira javnom mnijenju u Francuskoj", osuđujući novinare Židove koji su se u javnosti zauzeli za njega; Židove se "uzgred" prikazuje kao izrabljivače, poticatelje sukoba i osobe sklone izdaji domovine."Odjeci Dreyfusove afere u hrvatskoj javnosti od 1894. do 1906.", Ljiljana Dobrovšak, Historijski zbornik, Vol. 60 , 2007.

Povijest Prvi broj je izašao 15. siječnja 1901. godine. Predsjednik srpskog društva Zora iz Beča, Nikola Stojanović je na skupu srpskog akademskog društva u Beču 27. srpnja 1902. pročitao svoj rad Srbi i Hrvati. Prvi se za diskusiju javio Hrvat iz Osijeka Nikola V. Karlić i on je u potpunosti podržao predavača. Kada se taj rad objavio u vidu podlistku u Srbobranu, izazvao je oštre reakcije: protusrpske demonstracije početkom rujna u Zagrebu i još nekim gradovima, spaljivanje Srbobrana na ulici, a novine su zabranjene. Do 1. rujna 1902. objavljeno je 175 brojeva Srbobrana. Od 30. prosinca 1902. novine izlaze pod novim imenom Novi Srbobran. Do 29. prosinca 1906. izašlo je 275 brojeva, a od siječnja 1907. do 21. kolovoza 1914. objavljeno je 176 brojeva novina, pod starim imenom Srbobran. Za novine su pisali Svetozar Pribićević, Milan Pribićević, Adam Pribićević, Budislav Budisavljević i mnogi drugi.

"Srbobran" je uporno i spretno promovirao interese Srpske Samostalne Stranke u pridobivanju birača, boreći se za ideju okupljanja većine južnoslavenskih područja u sastavu Austrije u buduću asocijaciju sa Srbijom. U tome se sukobljavala s hrvatskim nacionalizmom svojega vremena, i samom idejom da Hrvatska smije postojati."'Novi kurs' Srba u Hrvatskoj" (Osvrt na knjigu Ranke Gašić “Novi kurs” Srba u Hrvatskoj (Srbobran 1903-1914), Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, Zagreb 2001., i još neka popratna opažanja o povijesti Srba u Hrvatskoj od kraja 19. st. do početka Prvog svjetskog rata), Stjepan Matković, Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 3 No. 1, 2003.

Teme o kojima je pisao Srbobran Židovi Kao sastavni dio napada na hrvatstvo napisi u "Srbobranu" napadaju i židovstvo - uglavnom stoga što su Židovi uživali ugledan status u tadašnjoj Hrvatskoj i uredno surađivali u izgradnji hrvatskih institucija. Tako u članku iz 1902. god. "Srbobran" piše: „'Klerikalizam' i 'čivutizam', to su dva pola između kojih se besvjesno njiha veliko-hrvatska misao i nema tog junaka, koji bi se drznuo makar samo pokušati da osnuje stranku izvan domašaja ova dva magnetska pola. Nema te ideje u Hrvatskoj u koju nije pljuno klerikalizam i čivutizam.“"Prema korijenu hrvatsko-srpskog sukoba", Mato Artuković, u "Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti", Četvrti hrvatski simpozij o nastavi povijesti, 2014., kod AZOO. Pristupljeno 8. prosinca 2024.

Zbog židovske snalažljivosti da su ekonomski uspješni, Srboran je Židove i grdio i hvalio. Grdio je kada su načini za brz uspon bili mimo moralnih zakona, a hvalio je što su vrijedni i snalažljivi. Josip Frank je bio česta meta Srbobrana zbog svog protusrpskog djelovanja, pa su mu novine često spočitavale njegovo židovsko podrijetlo, da i nije Hrvat i da se bori za interese Beča, a ne Hrvata. Zbog toga je Frank pozvao Židove da se ne oglašavaju u Srbobranu, jer ih stalno napada. Srbobran mu je odgovorio da se Jozua (kako su ga jedino i nazivali) vara ako misli da će oni pisanje određivati prema oglasima i da ne napadaju Židove zato što su Židovi, a najmanje se kome rugaju. Napadaju svakoga, tko protiv volje ogromne većine naroda pomaže tuđinsku politiku. Ne napadaju rasu ni religiju, ali napadaju političke, ekonomske i kulturne tendencije Židova koje su im protivne. Novine su podsjetile Židove da je upravo Frank taj koji dočekuje i slavi najzagriženije antisemite pod kapom nebeskom, bečke hrišćanske socijale! Za Franka pritom kažu da njihov izrod i odmetnik pokršteni Židov ide u Beč klanjati se najljućem protivniku Židova Lugeru.

Sukobi samostalaca i radikala Glavni politički konkurenti među Srbima toga vremena u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji su bili samostalci Svetozara Pribićevića i radikali Jaše Tomića, koji su veću podršku imali u Srijemu. Samostalci su bili za suradnju s Hrvatima, a radikali s Mađarima. Njihovi sukobi su vidljivi iz mnogih članaka zagrebačkog Srbobrana i novosadske Zastave (glasilo radikala). Jaša Tomić je bio česta meta Srbobrana. Tako je u članku Bestidnosti! - ime ti je Tomić, on nazvan političkom prostitutkom.

Povezani članci Manjinski jezici u Hrvatskoj

Izvori

Kategorija:Hrvatske dnevne novine Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija Kategorija:Srbi u Hrvatskoj Kategorija:Zagrebački tisak