Planeti, op. 32, orkestralna je suita sa sedam stavaka engleskog skladatelja Gustava Holsta, skladana između 1914. i 1916. godine. Svaki stavak suite, prema Holstovim riječima, dobio je ime po planetu Sunčeva sustava i njemu pripadajućem astrološkom načelu.
Od premijere do danas suita je ostala vrlo popularna i utjecajna te ju se često izvodi i snima. Međutim, djelo je prvi put potpuno u javnosti bilo izvedeno tek nekoliko godina nakon njegovog dovršetka. Iako je od rujna 1918. do listopada 1920. suita bila izvedena četiri puta, koncerti su ili bili privatni (prvi nastup, u Londonu) ili nepotpuni (druga dva londonska nastupa i jedan u Birminghamu). Premijera suite održana je 29. rujna 1918. u Queen's Hallu te je koncertom dirigirao Holstov prijatelj Adrian Boult pred pozvanom publikom od 250 ljudi. Prvi potpuni javni koncert 15. studenog 1920. u Londonu održao je Londonski simfonijski orkestar uz dirigenta Alberta Coatesa.
Pozadina thumb|300px|desno|Queen's Hall, u Londonu, gdje se održala premijera Planeta 1918. godine. Djelo se konceptualno oslanja na astrologiju"HOLST Suite: The Planets" (compares compositions & history), Len Mullenger, Olton Recorded Music Society, siječanj 2000., web-stranica: MusicWebUK-Holst: 1913. godine Holst je otišao na Mallorcu s Balfourom Gardinerom, Arnoldom Baxom i njegovim bratom Cliffordom Baxom, koji je tijekom cijelog boravka raspravljao o astrologiji. umjesto na astronomiju (zbog čega u suiti nema planeta Zemlje, no Sunce i Mjesec također nisu uvršteni u nju, dok se u njoj pojavljuju netradicionalni planeti Uran i Neptun): Holst je svakim stavkom namjeravao prikazati ideje i osjećaje koje se povezuje s utjecajem planeta na ljudsku psihu, a ne božanstva iz rimske mitologije. Ideju za djelo Holstu je predložio Clifford Bax, koji ga je upoznao s astrologijom kad su tijekom proljeća 1913. bili dio manje grupe engleskih umjetnika na odmoru na Mallorci; Holsta je tema astrologije vrlo zainteresirala te je iz zabave prijateljima pisao horoskope. Također se poslužio knjigom Alana Lea Što je horoskop? kako bi ojačao vlastite ideje, ali i radi nadahnuća za podnaslove stavaka (primjerice, "Donositelj...").
Holst je 17. siječnja 1914. otišao u Queen's Hall na izvedbu Schönbergova djela Pet komada za orkestar; koncertom je dirigirao Schönbergov učenik Edward Clark.Anon., "Herr Schönberg in London. His Theory and His Practice", Daily News Leader (January 17, 1914), quoted in full on the Arnold Schoenberg Centre website (pristupljeno 29. listopada 2013.)Alison Garnham, Hans Keller and the BBC: The Musical Conscience of British Broadcasting, 1959–79.Jennifer Doctor, The BBC and Ultra-Modern Music, 1922–1936: Shaping a Nation's Tastes Holst je ubrzo nabavio primjerak partiture; bila je to jedina Schönbergova partitura koju je ikad posjedovao. To ga je djelo toliko nadahnulo da je privremeni naziv njegove skladbe bio Sedam komada za veliki orkestar.
Holst je u vrijeme skladanja Planeta prvotno napisao partituru za dva klavira za sve stavke osim za Neptun, za koji je napisao partituru za orgulje, vjerujući da je zvuk klavira previše udaran za tako misteriozan i udaljen svijet kao što je Neptun. Holst je tad prilagodio suitu za velik orkestar te je u tom obliku postala vrlo popularna. Njegova je orkestracija bila vrlo maštovita i raznobojna, nadahnuta tadašnjim suvremenim skladateljima kao što su Igor StravinskiShort, str. 131 i Arnold Schönberg, ali i kasnim ruskim romantičarima kao što su Nikolaj Rimski-Korsakov i Aleksandr Konstantinovič Glazunov. Novi oblici sonornosti sadržani u djelu učinili su ga uspješnim u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali i u inozemstvu. Iako su Planeti i dalje Holstovo najpoznatije djelo, sam ga skladatelj nije smatrao jednim od svojih najboljih uradaka; kasnije se požalio da je njegova popularnost potpuno nadišla sva njegova ostala djela. Međutim, ipak je bio zadovoljan popularnošću Saturna, svog omiljenog stavka.Boult, Sir Adrian (1967), Liner note to EMI CD 5 66934 2
Premijere
Orkestralna premijera suite Planeti, kojom je na Holstov nagovor dirigirao Adrian Boult, održala se 29. rujna 1918. godine u Queen's Hallu bez adekvatne prethodne pripreme, tijekom posljednjih tjedana Prvog svjetskog rata i uz financijsku pripomoć Holstova prijatelja i kolege skladatelja H. Balfoura Gardinera. Orkestar je užurbano uvježbavao sviranje suite; glazbenici orkestra Queen's Hall partiture za složenu glazbu prvi su put vidjeli tek dva sata prije izvedbe, a zbor za stavak "Neptun" činili su učenici iz Morley Collegea i St Paul's Girls' Schoola (škole u kojoj je Holst predavao). Koncertu je prisustvovalo oko 250 pozvanih suradnika,"The Definitive CDs" (CD 94), of Holst: The Planets (with Elgar: Enigma Variations), Norman Lebrecht, La Scena Musicale, 1. rujna 2004., webpage: Scena-Notes-100-CDs . no Holst ga je svejedno smatrao javnom premijerom suite, napisavši na Boultovu partituru: "Ovaj primjerak partiture vlasništvo je Adriana Boulta, zbog kojeg su Planeti prvi put javno zasjali i kojemu je zbog toga Gustav Holst vrlo zahvalan." thumb|lijevo|Holstova bilješka na Boultovoj partituri Prvi javni koncert održao se 27. veljače 1919. u Londonu pod pokroviteljstvom Royal Philharmonic Societyja te je i njime dirigirao Boult. Pet od sedam stavaka bilo je odsvirano ovim redoslijedom: Mars, Merkur, Saturn, Uran i Jupiter."London Concerts", The Musical Times, April 1919, str. 179Holst, Imogen, A Thematic Catalogue of Gustav Holst's Music. Faber, 1974 Boult je samostalno odlučio ne odsvirati svih sedam stavaka tijekom tog nastupa. Smatrao je da je publici bio predočen potpuno nov glazbeni jezik i da "ga je mogla pratiti najviše pola sata".Kennedy, str. 68 Anonimni kritičar u časopisu Hazell's Annual opisao je djelo "izvanredno složenom i inteligentno skladanom suitom".Foreman, Lewis, Music in England 1885–1920, Thames Publishing, 1994 Na koncertu simfonijskog orkestra u Queen's Hallu 22. studenog te godine sam je Holst bio dirigent tijekom stavaka Venera, Merkur i Jupiter (bila je to prva javna izvedba stavka Venera)."London Concerts", The Musical Times, January 1920, str. 32 Još jedna nepotpuna javna izvedba održala se u Birminghamu 10. listopada 1920. godine; tijekom nje bilo je odsvirano pet stavaka (Mars, Venera, Merkur, Saturn i Jupiter). Ne zna se je li tada orkestrom dirigirao Appleby MatthewsGreene (1995), str. 89 ili sam skladatelj."Music in the Provinces", The Musical Times, 1. studenog 1920., str. 769; and "Municipal Music in Birmingham", The Manchester Guardian, 11. listopada 1920., str. 6
Njegova se kći Imogen prisjetila: "Mrzio je nepotpune izvedbe Planeta, iako je nekoliko puta bio primoran na dirigiranje orkestrom tijekom tri ili četiri stavka na koncertima u Queen's Hallu. Pogotovo mu je išlo na živce kad je koncert morao dovršiti Jupiterom radi nekakvog 'sretnog završetka' jer, kao što je i sam rekao, 'u stvarnom svijetu završetak uopće nije sretan'".Holst, Imogen, A Thematic Catalogue of Gustav Holst's Music. Faber, 1974., at page 125
Prva se potpuna javna izvedba suite održala tek 15. studenog 1920. godine; tad je Londonskim simfonijskim orkestrom dirigirao Albert Coates. Tad je stavak Neptun prvi put bio javno odsviran, dok su svi ostali stavci bili izvedeni i ranije."London Concerts"' The Musical Times, Prosinac 1920., str. 821
Prva cjelovita izvedba suite tijekom koje je sam skladatelj dirigirao orkestrom održala se 13. listopada 1923. godine u Promenade Concertu s orkestrom Queen's Hall. Holst je dirigirao tim orkestrom na dvjema snimljenim izvedbama Planeta: prva izvedba bila je snimljena akustično u razdoblju od 1922. do 1924. godine (danas je pod vlasništvom Pearla, podružnice diskografske kuće Pavilion Records); druga snimka nastala je 1926. godine uz pomoć tada nove tehnike električnog snimanja (godine 2003. tu je izvedbu na CD-u objavio IMP, dok ju je Naxos Records kasnije objavio izvan SAD-a).HOLST: Planets (The) (Holst) / VAUGHAN WILLIAMS: Symphony No. 4 (Vaughan Williams) (1926, 1937) at Naxos.com Budući da ploča sa 78 okretaja po minuti nije mogla zabilježiti dulje vremenske intervale, tempo je na tim izvedbama puno brži nego što je uobičajeno.Sanders, Alan, "Gustav Holst Records The Planets", Gramophone, rujan 1976., str. 34
Instrumentacija Djelo je skladano za velik orkestar koji se sastoji od navedenih glazbala. (Stavci se razlikuju po kombinacijama korištenih glazbala).
Drvena puhačka glazbala
Limena puhačka glazbala
Udaraljke (za 4 svirača)
Glazbala s tipkama
Glazbala sa žicama
U stavak "Neptun" dodana su dva trodjelna ženska zbora (od kojih se svaki sastoji od 2 sopranistička dijela i jednog dijela za alt) koji se tijekom izvedbe nalaze u obližnjoj sobi skrivenoj od publike.
Struktura Suita se sastoji od sedam stavaka, od kojih je svaki ime dobio po planetu Sunčeva sustava i njemu pridruženom astrološkom načelu:
I: Mars, nositelj rata (1914.) II: Venera, nositeljica mira (1914.) III: Merkur, krilati glasnik (1916.) IV: Jupiter, nositelj veselja (1914.) V: Saturn, nositelj starosti (1915.) VI: Uran, čarobnjak (1915.) VII: Neptun, mistik (1915.)
Holstov je prvotni naziv djela, kao što se može vidjeti na rukom pisanoj prvoj partituri, glasio „Sedam komada za veliki orkestar”. Holst je 1914. gotovo sigurno otišao na ranu izvedbu Schönbergovih Pet komada za orkestar (iste je te godine skladao stavke Mars, Venera i Jupiter), i nabavio partituru za to djelo,Full score, Bodleian Library MS. Mus.b.18/1-7 što je postala jedina Schönbergova partitura koju je ikad posjedovao. Svaki je stavak Holstova rada u početku nosio samo drugi dio svakog imena (I „Nositelj rata”, II „Nositeljica mira” i tako dalje); današnji su naslovi nastali tijekom prve (nepotpune) javne izvedbe djela u rujnu 1918., no nikad nisu bili uvršteni u prvotnu partituru.Collected Facsimile Edition vol. 3, Faber 1979. Introduction by Imogen Holst
Prosječna izvedba svih sedam stavaka traje pedesetak minuta iako električna snimka Holstove izvedbe iz 1926. traje četrdeset dvije i pol minute.
Jedno objašnjenje strukture suite koje je ponudio Raymond Head, stručnjak za Holstova djela, jest da su stavci raspoređeni po astrološkim znakovima po planetima:Head (2014): str. 7 ako se znakove s njima pripadajućim planetima ispiše prema tradicionalnom nizu koji počinje znakom ovna te ignorira duplikacije i svjetlosna tijela (Sunce i Mjesec), poredak stavaka podudarat će se s tim nizom. Kritičar David Hurwitz ponudio je drugo objašnjenje za strukturu djela: da je Jupiter središnji dio suite i da su stavci koji ga okružuju zrcalni odrazi. Tako Mars označava pokret, dok je Neptun statičan; Venera je uzvišena, dok je Uran vulgaran; Merkur je svijetao i razigran, dok je Saturn težak i usporen. Toj se hipotezi pripisuje vjerodostojnost zbog činjenice da su dva vanjska stavka, Mars i Neptun, skladana u neuobičajenom peteročetvrtinskom ritmu.
Budući da je Holst patio od neuritisa u desnoj ruci, pri pisanju partiture za Planete bio je primoran zatražiti pomoć Vally Lasker i Nore Day, dviju prepisivačica.