Francuska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Francusku u nogometu. Nalazi se pod upravom Francuskog nogometnog saveza (fr. Fédération Française de Football), vodećeg nogometnog tijela u Francuskoj, a natječe se kao članica UEFA-e. Tradicijske boje reprezentacije su plava, bijela i crvena, boje koje također označavaju i francusku državnu zastavu. Reprezentacija je poznata pod nadimkom Les Bleus koji je povezan i s francuskim reprezentacijama drugih športova. Francuska reprezentacija osvojila je najveći broj titula Svjetske momčadi godine, koju izdaje World Soccer, njih čak četiri, više od bilo kojega kluba ili reprezentacije na svijetu.
Svoju prvu službenu nogometnu utakmicu Francuska je odigrala 1904. godine, a svoje domaće utakmice uglavnom igra na stadionu Park prinčeva, u predgrađu Pariza. Reprezentacija je osvojila dva naslova svjetskog nogometnog prvaka, dva naslova europskog nogometnog prvaka, Olimpijski turnir i dva Kupa konfederacija. Nakon što su 2001. godine osvojili Kup konfederacija postali su jedina reprezentacija, uz Argentinu, koja je osvojila tri najvažnija turnira u organizaciji FIFA-e. Tradicijski, nogometni suparnici Francuske su susjedi Talijani, dok su u prošlosti to bili Belgijanci i Englezi te 1980-ih Nijemci.
Reprezentacija se u potpunosti razvila tijekom triju zlatnih generacije: one iz pedesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, što je ishodovalo osvajanjem brojnih priznanja i medalja. Francuska je bila jedna od četiri europske momčadi izabrane za prvo svjetsko nogometno prvenstvo 1930. Godine 1958., pod vodstvom nekoliko priznatijih igrača, među kojima je najpoznatiji bio Raymond Kopa, Francuska je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. Godine 1984., tada priznati Michel Platini, predvodio je Francusku do osvajanja svoga prvoga Europskog prvenstva, a 16 godina kasnije osvojit će i drugo, ovaj put pod igračkim vodstvom Didera Deschampsea i Zinedinea Zidanea. Francuska je 1998. godine, kao domaćin, postala osma svjetska reprezentacija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu pobijedivši u završnici Brazil rezultatom 3:0. Od tada je njihov najbolji rezultat na svjetskim nogometnim prvenstvima osvojeno 1. mjesto u Rusiji 2018. godine kada su u finalu pobijedili Hrvatsku (4:2). Nakon osvojenoga svjetskog nogometnog prvenstva 1998. i europskog 2000., Francuska je prvi puta u svojoj povijesti zasjela na prvo mjesto najboljih reprezentacija svijeta prema službenoj ljestvici FIFA-e.
Trenutačni izbornik Francuske nogometne reprezentacije je Didier Deschamps, bivši reprezentativac i kapetan generacije koja je 1998. i 2000. godine postala svjetskim i europskim prvakom, a koji je na to mjesto zasjeo nakon Europskoga prvenstva u Ukrajini i Poljskoj 2012. Pod njegovim vodstvom na Svjetskom prvenstvu 2014. godine održanom u Brazilu, reprezentacija Francuske došla je do četvrtfinala gdje je ispala od Njemačke rezultatom 0:1 i u konačnici zauzela sedmo mjesto na turniru.
Na svjetskom prvenstvu u nogometu 2022. osvojili su 2. mjesto izgubivši od Argentine na jedanaesterce 4:2 (3:3). To je njihov drugi poraz u finalu SP-a, prvi nakon svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006., kada je bila bolja Italija 5:3 (1:1), a oba su puta Francuzi gubili raspucavanjem s bijele točke.
Povijest Francuska nogometna reprezentacija osnovana je negdje u isto vrijeme kada i sama FIFA, 21. svibnja 1904. godine, a svoju prvu službenu nogometnu utakmicu odigrala je 1. svibnja 1904. godine protiv Belgije u Bruxellesu koja je završila neodlučenim rezultatom 3:3. Sljedeće godine, 12. veljače 1905. Francuska je odigrala prvu domaću nogometnu utakmicu protiv Švicarske. Utakmica je odigrana na Parku prinčeva pred 500 navijača, a završila je pobjedom Francuske 1:0. Jedini pogodak na utakmici postigao je Gaston Cyprès. Zbog neslaganja FIFE, francuske sportske zajednice Union des Sociétés Françaises de Sports Athlétiques (USFSA) i njezinog rivala – organizacije French Interfederal Committee (CFI) – u početku, francuski nogometni savez kompletno je ujedinjen tek 1921. godine.
U srpnju 1930. godine, Francuska se pojavila na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu održanom u Urugvaju. U svojoj prvoj službenoj utakmici na svjetskom nogometnom prvenstvu, Francuska je pobijedila Meksiko rezultatom 4:1 na stadionu Estadio Pocitos u Montevideu. Nogometaš Lucien Laurent ostat će zapamćen u nogometnoj povijesti ne samo kao prvi Francuz koji je postigao pogodak za svoju reprezentaciju na svjetskim prvenstvima, već i kao prvi nogometaš koji je postigao prvi pogodak na svjetskom nogometnom prvenstvu uopće. Do kraja prvenstva, Francuska je u skupini izgubila sljedeće dvije utakmice rezultatom 0:1 (od Argentine i Čilea) i bila eliminirana s prvenstva. Sljedeća godina ostat će zapamćena po tome što je prvi crnački igrač postao reprezentativac Francuske. Raoul Diagne, inače Senegalskog podrijetla, svoj prvi reprezentativni debi ostvario je 15. veljače u porazu 1:2 protiv Čehoslovačke. Diagne će kasnije igrati za reprezentaciju na svjetskom nogometnom prvenstvu 1938. godine zajedno s Larbijem Benbarekom koji je bio jedan od prvih reprezentativaca sjeverno-afričkog podrijetla. Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1934. godine Francuska je ispala nakon prve utakmice protiv Austrije od koje je izgubila rezultatom 2:3. Na povratku u Pariz, reprezentaciju je dočekalo preko četiri tisuće navijača kao heroje. Francuska je bila domaćin svjetskog nogometnog prvenstva 1938. godine i dospjela do četvrtfinala gdje je izgubila od kasnijih prvaka Talijana rezultatom 1:3. mini|200px|desno|Raymond Kopa – jedan od glavnih pripadnika tzv. prve Zlatne generacije Francuske nogometne reprezentacije tijekom 1950-ih Tijekom 1950-ih iskristalizirala se prva Zlatna generacija francuskih igrača koje su predvodili Just Fontaine, Raymond Kopa, Jean Vincent, Robert Jonquet, Maryan Wisnieski, Thadée Cisowski i Armand Penverne. Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1958. godine Francuska je dosegnula polufinale gdje je izgubila od Brazilaca, kasnijih prvaka. U utakmici za treće mjesto pobijedili su Zapadnu Njemačku rezultatom 6:2 u kojoj je Fontaine postigao četiri pogotka čime je sveukupno skupio 13 golova na svjetskom prvenstvu što i danas predstavlja nedostižni rekord. Francuska je 1960. godine bila domaćin prvog Europskog nogometnog prvenstva na kojem je također došla do polufinala gdje je u šokantnoj utakmici izgubila 4:5 od Jugoslavije, iako je sve do 75. minute vodila rezultatom 4:2. U utakmici za treće mjesto, poraženi su 0:2 od Čehoslovačke.
Tijekom 1960-ih i 1970-ih Francuska nije zabilježila dobre rezultate, a zbog učestalog mijenjanja izbornika nisu se uspjeli kvalificirati na velika natjecanja. 24. travnja 1964., Henri Guérin postao je prvi službeni izbornik reprezentacije. Pod njegovim vodstvom, Francuska se nije uspjela kvalificirati na svjetsko nogometno prvenstvo 1962. godine, kao niti na europsko prvenstvo 1964. godine. Ipak, uspjeli su se kvalificirati 1966. godine na svjetsko prvenstvo održano u Engleskoj gdje su ispali u grupnoj fazi. Nakon tog neuspjeha, izbornik Guérin je dobio otkaz, a zamijenili su ga José Arribas i Jean Snella koji su zajednički nastupali kao izbornici. Ipak, njih dvojica izdržala su tek četiri utakmice prije nego što ih je zamijenio bivši igrač Just Fontaine, koji je pak kao izbornik trajao još manje: dvije utakmice. Njega je naslijedio Louis Dugauguez koji se borio tijekom kvalifikacija za svjetsko prvenstvo 1970. godine te dobio otkaz, a poslije njega je došao Georges Boulogne koji nije uspio dovesti reprezentaciju na navedeno natjecanje. Boulogne je također dobio otkaz zbog neuspjeha dovođenja reprezentacije na svjetsko prvenstvo 1974. godine, a naslijedio ga je Rumunj Stefan Kovacs koji je bio i ostao jedini strani izbornik reprezentacije do danas. Kovacs se također pokazao neuspješnim zbog nemoći dovođenja reprezentacije na europsko prvenstvo 1976. Nakon dvije godine provedene na klupi francuske reprezentacije zamijenio ga je Michel Hidalgo.
Pod Hidalgovim vodstvom Francuska je procvala, ponajprije zahvaljujući jednom od najboljih nogometaša svijeta Michela Platinija koji je, zajedno s Jeanom Tiganom, Alainom Giresseom i Luisom Fernandezom činio carré magique (u slobodnom prijevodu "magični kvadrat") koji je "razbijao" protivničke obrane. Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1982. godine Francuska je dosegnula polufinale, izgubivši nakon izvođenja jedanaesteraca od Zapadne Njemačke. Ta utakmica smatra se jednom od najvećih utakmica ikad odigranih u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava, a obilježena je i kontroverzama. Svoj prvi pravi međunarodni uspjeh Francuska je doživjela dvije godine kasnije, na europskom prvenstvu 1984. godine kojem je bila domaćin i kojeg je osvojila. Pod vodstvom Platinija koji je bio najbolji strijelac prvenstva s 9 pogodaka, Francuska je u finalu svladala Španjolsku rezultatom 2:0. Strijelci su bili Platini i Bruno Bellone. Nakon uspjeha na europskom prvenstvu, Hidalgo je otišao, a zamijenio ga je bivši reprezentativac Henri Michel. Francuska je osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1984., a godinu dana kasnije pobijedivši Urugvaj 2:0 u finalu osvojili su i Trofej Artemio Franchi – trofej koji se smatra pretećom današnjeg Kupa Konfederacija. U rasponu od samo jedne godine, Francuzi su osvojili tri od četiri najveća nogometna turnira. Na svjetskom prvenstvu 1986. godine Francuzi su bili iznimni favoriti, ali su drugi puta zaredom poraženi u polufinalu ponovno od Zapadne Njemačke. U utakmici za treće mjesto pobijedili su Belgiju 4:2.
mini|300px|Početne postave reprezentacija Francuske i Brazila prije finala u Parizu 1998. Godine 1988. Francuski nogometni savez je otvorio nacionalni nogometni institut Clairefontaine. Njegovom svečanom otvorenju prisustvovao je i tadašnji francuski Predsjednik François Mitterrand. Pet mjeseci nakon otvaranja instituta, Henri Michel je dobio otkaz, a na klupi ga je zamijenio Michel Platini koji svoju reprezentaciju nije uspio odvesti na svjetsko prvenstvo 1990., ali se uspio plasirati na europsko prvenstvo 1992. Međutim, unatoč odličnim rezultatima koji su uključivali 19 pobjeda zaredom, Francuska nije uspjela proći skupinu pa je tjedan dana nakon završetka prvenstva Platini dao otkaz, a zamijenio ga je njegov asistent Gérard Houllier. Pod njegovim vodstvom Francuska i njezini navijači doživjeli su spektakularno razočarenje ne uspjevši se plasirati na svjetsko prvenstvo 1994. godine, iako su ga gotovo osigurali dvije utakmice prije kraja kvalifikacija. Te dvije utakmice, protiv Izraela i Bugarske, Francuzi su, na sveopće iznenađenje nogometnog svijeta, izgubili 2:3 (Izrael) i 1:2 (Bugarska). Posljedica svega bio je otkaz Houlliera i odlazak nekoliko prvotimaca iz reprezentacije. Houllierov asistent, Aimé Jacquet, postao je novi izbornik reprezentacije.
mini|250px|lijevo|Reprezentacije Francuske i Italije, nekoliko minuta prije početka finala europskog nogometnog prvenstva 2000. održanog u Belgiji i Nizozemskoj