mini|Simbol suvremenog Ku Klux Klana Ku Klux Klan (poznat i po akronimu KKK ili samo Klan), osnovan 24. prosinca 1865., je ekstremno desničarska, teroristička organizacija i mrzilačka skupina, koja zagovara prevlast bijelih protestanata u SAD-u. Iako je u američkom političkom spektru svrstana u stranku ekstremne desnice, nikada nije djelovala kao stranka, već više kao organizacija za lobiranje i zaštitu interesa i predrasuda tradicionalističkih elemenata i ksenofobije kod bijelih protestanata, White Anglo-Saxon Protestant (WASP), etničko-religiozne zajednice koja je imala glavnu ulogu u naseljavanju i stvaranju države.
U 21. stoljeću, riječ je o skupu više ili manje formalnih i dobro ustrojenih organizacija, javnih ili tajnih, često međusobno sukobljenih. Premda i dalje ostaje jak simbol, u današnje vrijeme ima jake protivnike u manje anarhičnijim i revolucionarnijim organizacijama, poput grupa neonacista, ili privatnih policija samoobrane.
Ku Klux Klan sistematski zagovara prevlast "bijele rase" nad ostalim tzv. rasama: crncima (potomcima nekadašnjih robova), azijatima (kineskim i japanskim imigrantima) i Hispanosima (Meksikancima, Kubancima, Urugvajcima i Portorikancima), kao i antisemitizam, mržnju prema katolicima (ovo se osobito odnosi na imigrante iz Poljske, Italije i Irske) i homofobiju. Klan je, iznad svega, konzervativan i ksenofobičan. U velikoj mjeri, protivi se centralizmu (neprijateljski je raspoložen prema onome što smatra kao uplitanje saveznih organa u prava pojedinih država i zalaže se za izolacionizam u vanjskoj politici).
Ku Klux Klan je prvobitno nastao porazom jedanaest država Konfederacije 1861. – 1865., i okupacijom teritorija popularno nazvanog Dixieland koju su izvršile trupe Federacije; i to spontanom reakcijom najaktivnijih elemenata stanovništva na ekscese koje su izvršile strane trupe i njihovi civilni pomagači.
Klan je obnovio djelovanje, mnogo kasnije, u vrijeme Prvog svjetskog rata, ali ovog puta pod okriljem legalnog i kulturološkog udruženja, otvoren za članstvo prema svim bijelim anglosaksonskim protestantima, sa Sjevera kao i s Juga, željnim braniti fundamentalne vrijednosti američke "Bijele nacije".
Početak Stvaranje Ku Klux Klana prvobitno je proizašlo kao posljedica poraza država Konfederacije u ratu s unionistima sa Sjevera u Američkom građanskom ratu. U početku, bilo je to samo jedno udruženje bez političkog cilja. Kao svoj glavni cilj, imalo je da produbi veze koje su tijekom rata stvorene među vojnicima Konfederacije. Kao posljedica sveg tog, Klanovcima je bilo bitno, u početku, izraziti nezadovoljstvo u što više područja života u SAD-u. Stoga, izražavaju duboko nezadovoljstvo američkim Ustavom koji je izjednačavao građanska prava Afroamerikanaca s ostalim Amerikancima, te provode nasilne mjere protiv Afroamerikanaca u svom budućem djelovanju.
Ku Klux Klan su osnovali u noći između 24. i 25. prosinca 1865., šest mladih južnjačkih časnika u gradiću Pulaski, u Tennesseeju. Naziv "Ku Klux Klan" dolazi od grčke riječi kuklos, što znači krug. Crow je podijelio riječ na dvije i izmijenio kraj, i tako dobio ku kluks. S obzirom na to da su svi oni bili podrijetlom Škoti, Lester je predložio da dodaju riječ clan (klan) na kraju, zamenjujući latinično slovo C slovom K, kako bi izjednačili početna slova triju riječi. Ku Klux Klan je rođen. desno|mini|300px|Pripadnici KKK, simbolično pale križ Udruženje je u početku bilo ustrojeno kao studentsko bratstvo, što je američka tradicija koja je stigla s kontinenta, prije svega s britanskih i njemačkih sveučilišta, gdje upotreba grčkih termina predstavlja jedan vid parodije na rituale masonskih loža čiji su članovi možda bili i sami osnivači. Tumačenje trostrukog K, koje su točnije iznijeli visoki dostojanstvenici Klana, članovi visokog ranga škotske masonerije, označava termin Kadoš (osvetnik u masonskoj mitologiji) pomnožen svetim brojem tri.
Bio je smišljen cjelokupan folklor; članovi su nosili bijele kapuljače na glavi i široke odore na tijelu, čak su i njihovi konji bili obučeni na isti način. Njihovi prvi "konjanici" imali su u cilj masovno teroriziranje crnaca. Pošlo im je za rukom da crnce, lišene obrazovanja i vrlo praznovjerne, uvjere da su to, zapravo, duhovi vojnika Konfederacije palih u borbi koji su došli da se osvete.
Vrlo brzo, ovo malo društvo spontano je počelo okupljati pristalice sa svih okupiranih teritorija, a najaktivniji Južnjaci su se dosjetili da, uz podršku ili blagonaklon odnos lokalnog stanovništva izmorenog nasiljem Sjevernjaka i njihovih pomagača, koriste političare i provjerene tvorce afera za organiziranje otpora federalnoj okupaciji, u zemlji uništenoj građanskim ratom.
Fizički napadi bili su usmjereni protiv crnaca koji su se željeli školovati i posebno protiv njihovih učitelja bijelaca, najčešće radikalnih idealista pridošlih sa Sjevera. Discipliniranje i dovođenje u red crnaca, emancipiranih i često nahuškanih na suradnju sa Sjevernjacima ili čak na osvetu svojim bivšim robovlasnicima, postao je jedan od prioriteta organizacije. Obrazovanje crnaca članovi KKK-a su vidjeli kao opasnost usmjerenu protiv Južnjaka koja je vodila stvaranju jedne nove elite sposobne se uhvatiti u koštac s njima, iako su bijelci još uvijek činili većinu, izuzev na teritorijama bivših velikih plantaža.
Metode Ku Klux Klana kretale su se od jednostavnog zastrašivanja, koje je najčešće bilo dovoljno, do spektakularnih pogubljenja, koje su služile za primjer ostalima i koje su najčešće prolazile nekažnjeno iz straha od osvete nad tužiteljima ili njihovim obiteljima.
Prvi Ku Klux Klan desno|mini|Nathan Bedford Forrest, prvi Veliki čarobnjak Ku Klux Klana Malo pomalo, Ku Klux Klan postaje značajan i počinje se organizirati uz manje ili više otvorenu pomoć istaknutih građana ili militarista bivše južnjačke Konfederacije.
Upravo tako je mladi i energični bivši general Konfederacije Nathan Bedford Forrest izabran za šefa i organizatora 1867. g. Forrest je preuzeo kontrolu nad organizacijom i proglasio Ustav, koji je zacrtao ciljeve i djelovanje Ku Klux Klana. Ovim se Klan definira kao viteška, humanitarna, milosrdna i patriotska institucija sa "svetim ciljem" očuvanja nadmoći bijele rase u ovoj republici. Stvoreno je vrhovno tijelo, na čelu s prvim "Velikim čarobnjakom Ku Klux Klana". Ova uloga je pripala 1867. samom Forrestu koji je htio da od KKK-a stvori utjecajnu političku silu.
Forrest vrlo vješto koristi pobjedu Unije i sve loše što je iz toga proisteklo: povratak bivših država Konfederacije 1865. u sastav Unije, ukidanje ropstva i posljedično uništenje ruralne ekonomije Juga, jačanje industrijske politike Sjevera. Principi Klana su nespojivi s novim zakonima koji izjednačuje prava bijelaca i crnaca. Ali radi se o pritisku na savezne organe da omoguće stanovnicima Juga povrat kontrole nad svojom zemljom. Nastavit će se s nelegalnim akcijama, terorističkim činovima, ali i s ostvarljivim ciljevima: najprije fizička likvidacija i zastrašivanje kolaboracionista, likvidacija doušnika izbjegavajući pritom otvoreni sukob s federalnim snagama, koje nisu kadre da sprovedu jednu učinkovitu akciju na tako prostranom teritoriju naseljenoj ako ne građanima sudionicima, a onda bar simpatizerima, ili pak zauzimanje institucija uz podršku mase.
Forrest će, prema tome, učiniti sve kako bi Ku Klux Klan ostvario snažan utjecaj na izborima. To će postići koristeći se svim sredstvima; zastrašivanjem, ucjenjivanjem i podmićivanjem kako bi nametnuo svoje kandidate demokratskoj stranci, da bi, nakon toga njenom pobjedom na izborima, koji su postali neizbježni radi ponovnog uspostavljanja institucija u južnjačkim državama, stavio točku na okupaciju koju su uspostavili Sjevernjaci. Smatrano je da su glasovi bijelaca već unaprijed osigurani, treba samo navesti crnce, koji su, uostalom, manjina u skoro svim državama u kojima se glasa, da ne izađu na izbore.
Iz tog razloga, Forrest će proputovati zemlju uzduž i poprijeko kako bi držao govore. Svako njegovo pojavljivanje bit će praćeno nasiljem nad crncima. Članovi Ku Klux Klana pale križeve ispred kuća crnaca, vrše provale u njihove kuće kako bi ih bičevali ili ih čak ubijali vješanjem na drveća. Neke trudne žene su čak rasporene, a muškarci kastrirani. Nasilje članova Ku Klux Klana ne poznaje granice.
Malo pomalo, njihove akcije donose rezultate i pojedini crnci daju svoje glasove listama koje je podržavao Ku Klux Klan.
Bijelci, republikanci, radikali i abolicionisti, koji školuju crnce ili dolaze s njima u dodir su također na meti Ku Klux Klana. KKK se bori da crnci ostanu na dnu društvene ljestvice, i sve osobe koje im pomažu smatraju se de facto neprihvatljive za Ku Klux Klan.
Shvativši da će ubrzo uslijediti službena, premda zakašnjela, reakcija Washingtona, Forrest raspušta Klan 1869.
Nakon ubojstva republikanskog senatora Johna Stevenesa u prepunoj sudnici 18. ožujka 1870., i rastućeg nasilja pripadnika Klana, savezna vlada biva primorana službeno reagirati. Tako je 20. travnja 1871., Zakon o Klanu (The Klan Act) izglasan u Kongresu. Odobrena su velika sredstva, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država, bivši general Unije Ulysses Simpson Grant, inicijator Zakona o Klanu, proglašava zakon koji odobrava upotrebu vojne sile u 9 okruga Južne Karoline. Nekoliko tisuća članova Ku Klux Klana su uhićeni. Većina je oslobođena, u nedostatku dokaza. Bez obzira na to, Ku Klux Klan kao organizacija je ubrzo prestao postojati.
Dobrim dijelom je ostvario svoje ciljeve i nije više ni bilo potrebe da i dalje postoji kao formalna organizacija, većina institucija bivših država Konfederacije prepuštena je u ruke bijelaca Južnjaka a princip rasne segregacije nametnuo se, jer su države Sjevera bile protiv velikog preljeva nekadašnjih robova koji su razočarani i nezaposleni krenuli prema velikim industrijskim centrima.
Druge organizacije kao što su White League ili Shot Gun osnovali su bivši pripadnici Klana. One su nastavile da vode kampanje kamenovanja i terora, ali nikad nisu povratile značaj i utjecaj nekadašnjeg Ku Klux Klana.
Drugi Ku Klux Klan desno|150px|mini|William J. Simmons, osnivač drugog Ku Klux Klana Knjiga The Clansman (Čovjek iz klana) Thomasa Dixona koja je izašla 1906., ali pogotovo njena filmska adaptacija The Birth of a Nation (Rođenje nacije) iz 1915., obilježila je ponovno rađanje Ku Klux Klana. To je uglavnom zasluga Williama J. Simmonsa. Iskoristio je popularnost filma, odnosno jednog dijela filma, koji govori o Klanu i Južnjacima da bi ujedinio nekoliko osoba i ponovo osnovao Klan. Službeno je objavio ponovno rađanje Klana na vrhu Stone Mountaina, u saveznoj državi Georgiji.
U to vrijeme oni zauzimaju mjesto u Prvom svjetskom ratu pod vodstvom progresističkog predsjednika, ali ujedno i Južnjaka i bivšeg gerilca koji vidi pravo naroda na samoopredjeljenje u međunarodnom javnom pravu (teorija koja opravdava secesiju i tako osuđuje, pomalo paradoksalno, Abrahama Lincolna i čini nevažećom odluku Vrhovnog suda o vječnoj Uniji); bijeli Amerikanci iz svih država, po prvi put, imaju dojam da uistinu sudjeluju u stvaranju nacije okrenute izvornim vrijednostima koje su postavili osnivači nacije: samoopredjeljenju, slobodi privređivanja, individualizmu i bespogovornom poštovanju tuđeg vlasništva.