Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima stvoreno je odlukom Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 2. ožujka 2017.vlada.gov.hr, pristupljeno 6. listopada 2019.

Uvod

Unatoč deklaracijama i rezolucijama donesenim 2006. godine, Sabora, Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. godine i Vijeća Europe, Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, Plenkovićev režim 11 godina kasnije izgleda nije shvatio bit ovih dokumenata, nego je našao potrebnim osnivati komisiju koja će ih dodatno, valjda jasnije tumačiti.

Sastav vijeća

Imenovano je 18-člano vijeće, u sastavu: Zvonko Kusić, predsjednik, HAZU, Stjepan Damjanović, akademik i predsjednik Matice hrvatske, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Jasna Omejec, redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marta Dragičević Prtenjača, docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, Ivo Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Tihomir Cipek se ispričao spriječenošću, te je u radu vijeća teoretski sudjelovalo 17 članova.www.jutarnji.hr, "OSULI SE NAKON SAMO TRI SJEDNICE: NEMIRAN POČETAK RADA VIJEĆA ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU Cipek istupio iz Vijeća: Više nisam član, odlazim u inozemstvo", objavljeno 18. rujna 2017., pristupljeno 6. listopada 2019.

Rezultati rada vijeća

Na sjednici od 28. veljače 2018. godine prezentiran je Dokument dijalogavlada.gov.hr, pristupljeno 6. listopada 2019.

U javnosti nije rečeno tko su autori navedenog dokumenta, no kako su se na sjednici krajem veljače 2018. godine svi složili s prvim dijelom dokumenta, naslovljenim "Temeljna polazište i preporuke", pola članova vijeća odbacilo je drugi dio dokumenta, naslovljen "O posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta", tako što su napisali svoja izdvojena mišljenja, očito je da tvrdnja iznesena na 2. stranici u 2. točki zaključka: "koji je rezultat jednogodišnjeg rada Vijeća utemeljenog na konstruktivnom i otvorenom dijalogu njegovih članova" falsifikat, odnosno to je u najboljem slučaju rezultat rada dijela članova vijeća.

Navodno se devet članova vijeća suglasilo s cijelim dokumentom, dok je osam članova vijeća dostavilo Vladi RH ili javnosti u sljedećih tjedan dana svoja izdvojena mišljenja, kojima oštro kritiziraju navodni "rezultat jednogodišnjeg rada Vijeća utemeljenog na konstruktivnom i otvorenom dijalogu", kojeg očito nije bilo.

Izdvojeno mišljenje Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta:narod.hr, objavljeno 1. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Ostala izdvojena mišljenja

Vanja-Ivan Savićvlada.gov.hr, pristupljeno 6. listopada 2019.

Aleksandar Jakirvlada.gov.hr, pristupljeno 6. listopada 2019.

Mladen Ančić, Nataša Jovičić, Ivo Lučić, Ante Nazor i Nevio Šetićnarod.hr, objavljeno 2. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Komentari javnosti

Povjesničar Ivo Rendić-Miočević kritizira akademika Kusića: Kada akademik Z. Kusić u izjavi tvrdi da je antifašistička borba neosporna zaboravlja (ili ne zna) da je ratni antifašizam do 1945. bio samo maska za revolucionarno uvođenje komunizma staljinističkoga boljševičkog tipa. Prema Dušanu Bilandžiću (1999), uglednomu komunističkom funkcionaru i povjesničaru, Narodnooslobodilačka borba od početka je bila, premda prikrivena, boljševička revolucija, koja je poput drugih takvih revolucija realizirana odozgo. U toj se borbi stvarala komunistička varijanta jugoslavenskog pitanja, a bez svjetskoga rata njezina bi realizacija bila nemoguća. U ratnim uvjetima, slijedeći direktive Kominterne i konačno primajući obilnu pomoć od saveznika te koristeći se dogovorima velikih na međunarodnim konferencijama, komunistima se otvorio put prema preuzimanju vlasti. Bilandžić objašnjava da su tijekom rata komunisti prikrivali konačne ciljeve iz taktičkih razloga bojeći se negativne reakcije zapadnih saveznika i mogućeg straha naroda od komunizma. Prikrivanje konačnih ciljeva NOB-a iz taktičkih razloga u smislu dogovaranja sa zapadnim saveznicima bilo je dirigirano i iz Sovjetskog Saveza, o čemu svjedoči brzojav koji je Tito dobio iz Moskve 10. ožujka 1942. U telegramu se traži da se iz Proglasa Vrhovnog štaba partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije izbaci isticanje Komunističke partije u organiziranju ustanka. Telegram spominje Vladimir Dedijer (1988).hrsvijet.net, objavljeno 5. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Rendić-Miočević zaključuje: Slijednici Komunističke partije uporno nastoje prikriti totalitarni karakter komunističkoga antifašizma koji je bio tragičan za Hrvatsku a njegove su negativne posljedice danas potpuno razvidne. Usto, postkomunisti, što nije slučajno, prešućuju europske deklaracije o osudi svih totalitarizama pa i komunističkog. Komunisti koji su navukli liberalne krabulje izbjegavši lustraciju i muguću zabranu njihove Partije (kao u Bugarskoj) još uvijek održavaju boljševički način vladanja. Oni javno kliču Titu i Partiji i nose petokraku bez straha da će za to biti kažnjeni. Isticanja nacifašističkih simbola i pozdrav „Za dom spremni“ kažnjivi su u Hrvatskoj. Zapravo u postkomunista nema neke posebne ideologije niti vizije budućnosti.

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima nije se bavilo posljedicama a trebalo je jer je to izričito naglašeno u njegovu nazivu. U završnom dokumentu nema pojma lustracija! Svjesno ili nesvjesno Vijeće se konačno bavilo spašavanjem komunizma i ratnoga antifašizma koji je zapravo bio boljševička revulucija. Ta je revolucija iznjedrila jugoslavenski komunizam s katastrofalnim posljedicama koje su danas vidljive. Vijeće nije ništa riješilo, a razbuktalo je nove sukobe i “verbalni građanski rat” (Ž. Tanjić)..

Naslov izjave Zlatka Hasanbegovića kratak je i jasan: "To je dokument nesposobnosti, neobvezujuć i neupotrebljiv".hr.n1info.com , objavljeno 1. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Ivo Banac je izjavio: "To suvišno tijelo samo je dalo nade onima koji žele zaustaviti dekomunizaciju".narod.hr, objavljeno 2. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Slaven Letica: "Dokument dijaloga osmišljen je i napisan kao novovjeka Rezolucija Informbiroa".www.glas-slavonije.hr , objavljeno 17. ožujka 2018., pristupljeno 6. listopada 2019.

Povezani članci Lustracija u Hrvatskoj Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe

Izvori

Kategorija:Povijest neovisne Hrvatske Kategorija:Dekomunizacija