{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;" Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini 220px|Logo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Reis-ul-ulemaHusein ef. Kavazović |- ! !Osnovana1882. SjedišteSarajevo Jurisdikcija25px Bosna i Hercegovina25px Hrvatska25px Sandžak25px Slovenija25px Srbija DijasporaEuropaAustralijaSjeverna Amerika Autonomna zajednicaTarikatski centar GlasiloGlasnikIslamske informativne novine - Preporod TelevizijaRadiotelevizija Bir Broj vjernikaoko 4 milijuna Službena stranica: www.islamskazajednica.ba
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (IZBiH) je krovna vjerska organizacija muslimana u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sandžaku, Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvaćaju kao svoju.
Duhovno vodstvo muslimana u Bosni i Hercegovini zove se Rijaset, a poglavar Islamske zajednice reis-ul-ulema. Trenutni reis-ul-ulema je Husein ef. Kavazović koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine.
Suverenitet duhovne zajednice sa središtem u Sarajevu donekle priznaju i muslimanske zajednice u Crnoj Gori i Mađarskoj. Organizacija muslimana Mađarske je, kao krovna zajednica muslimana u toj državi, u više navrata pozvala reisu-l-ulemu, da bude vjerski poglavar muslimana i u Mađarskoj, dok Islamska zajednica u Crnoj Gori posjeduje mešihat, ali ne rijaset i reis-ul-ulemu. Pored toga, ova organizacija koristi institucionalnu, kadrovsku i drugu pomoć Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi se u Sarajevu.
Povijest thumb|Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, središnja džamija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru Osmanskog Carstva, u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju kalifa kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime kalifa obavljali su dekretirane muftije, šerijatski suci, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatski suci koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sustav, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.
Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovnu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a islam više nije državna religija koju država pomaže kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sustavno nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od Istanbula kao njihove duhovne matice.
Imenovanje reis-ul-uleme 200px|thumb|lijevo|Reis-ul-ulema Mehmed Teufik ef. Azabagić (1893. – 1909.) U početnom razdoblju šejh-ul-islam u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom Carstvu, odbijao je dati svoju suglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova. Međutim, 1882. godine šejh-ul-islam imenovao je sarajevskog muftiju Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske suce. Zbog ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. listopada 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim reis-ul-ulemom u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.
Izdavanjem menšure reis-ul-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reis-ul-ulemu koje je proveo šejh-ul-islam u Istanbulu kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reis-ul-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Menšura je ovlaštenje reis-ul-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.
Autonomija Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austrije u njihove vjerske poslove zbog čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu s mostarskim muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. travnja 1909. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. 200px|thumb|desno|Reis-ul-ulema mesnevihân Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević (1914. – 1930.) Po autonomnom statutu sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reis-ul-ulema hfz. Sulejman ef. Šarac. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reis-ul-ulemu izabran mesnevihân Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. listopada 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji. Međutim, neće djelovati na području cijele Jugoslavije, nego samo na područjima koji su ušli raspadom austro-ugarske u novu državu. Njegov nasljednik će djelovati na području cijele države tek stvaranjem jedne jedinstvene Islamske zajednice na području Kraljevine.
Poslije Prvog svjetskog rata u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca muslimani su ušli s tri odvojene vjerske zajednice: u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji s reis-ul-ulemom na čelu sa sjedištem u Sarajevu, u Srbiji (Sandžaku, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu) na čelu s muftijom čije je sjedište premješteno iz Niša u Beograd i u Crnoj Gori na čelu s muftijom sa sjedištem u Baru.
U Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca u području vjerskog života nastavljeno je organizacijsko sređivanje i prilagođavanje novim prilikama. Postojali su brojni problemi posebno u vjerskoprosvjetnom i vakufsko-mearifskom području. Bio je veliki broj medresa i mekteba čiji su nastavni programi i metode predavanja bili zastarjeli. Islamska zajednica postala je jedinstvena i jedina vjerska organizacija muslimana u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, pred kojom su bila postavljena mnoga pitanja i problemi koje je trebalo hitno riješiti. U vezi s tim vršene su mnoge reorganizacije i reforme u osnovnim i srednjim vjerskim školama i mektebima.
Da bi se otklonile razlike u pogledu državnog upravljanja i nadzora 12. rujna 1919. donesena je Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevini SHS, koja 28. veljače 1922. zamijenjena zakonom. Muslimani u Srbiji (Sjevernoj Makedoniji, Sandžaku, Kosovu) i Crnoj Gori od tada su činili jednu vjersku zajednicu pod upravom vrhovnog muftije u Beogradu. Muslimani u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji su i dalje živjeli u Islamskoj zajednici na čelu s reis-ul-ulemom i sjedištem u Sarajevu. Prema navedenoj uredbi i zakonu o upravi vakufa nadzor nad vakufima i upravu Središnjeg vakufskog fonda za teritoriju Srbije (Sjeverne Makedonije, Sandžaka, Kosova) i Crne Gore vodilo je Ministarstvo vjera, a uprava vakufa u Bosni i Hercegovini i dalje je ostavljena u nadležnost vakufsko-mearifetskih organa koji su tamo prije postojali.Islam u Jugoslaviji, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004.
U posebno teškom položaju Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini našla se nakon ukidanja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Naime, na prijedlog resornog ministra pravde i uz suglasnost Ministarskog vijeća donijelo je zakon kojim je osnivana jedinstvena Islamska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji. Prema tom zakonu, kralj je postavljao: reis-ul-ulemu, članove Ulema-medžlisa i muftije. Protiv ovog ukaza ustao je tadašnji reis-ul-ulema Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, koji je u znak protesta podnio ostavku na dužnost reis-ul-uleme. Svoj prosvjed je opravdao time što je kralj ukazom narušio autonomiji Islamske zajednice u Jugoslaviji. Reis-ul-ulema Čaušević se također suprostavljao i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd.
Za novog reis-ul-ulemu, a prvog reis-ul-ulemu jedinstvene Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, postavljen je kraljevskim ukazom 1930. godine muftija hfz. Ibrahim ef. Maglajlić. U vrijeme postavljanja Ibrahima ef. Maglajlića za reis-ul-ulemu bila je već ukinut ured šejh-ul-islama u Istanbulu i institucija kalifa, tijekom reforma koje je 1924. godine proveo Mustafa Kemal Atatürk u Turskoj, zbog čega je po prvi put menšuru novoizabranom reis-ul-ulemi dodijelilo posebno domaće tijelo. Menšuru su mu predali članovi Ulema-medžlisa iz Sarajeva i Skoplja. Sjedište Vrhovnog islamskog starješinstva i sjedište reis-ul-uleme po prvi put je izmješteno iz Sarajeva i prebačeno u Beograd. Menšura je predana u Bajrakli džamiji u Beogradu uz nazočnost kralja. 200px|thumb|desno|Reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho (1938. – 1942.) Raspadom Šestosiječanske diktature Jugoslavenska muslimanska organizacija na čelu s Mehmedom Spahom 1935. godine kao uvjet ulaska u Stojadinovićevu koalicijsku vladu tražila je reviziju zakonodavstva Islamske zajednice i vraćanje sjedišta reis-ul-uleme iz Beograda u Sarajevo. Reis-ul-ulema Maglajlić je umirovljen 1936. godine, do donošenja novog Ustava Islamske zajednice vrhovni vjerski poslovi povjereni su Naibskom vijeću s profesorom Salihom Safvetom ef. Bašićem na čelu.