Izraelsko-libanonski rat 2006. (arapski حرب تموز, Ḥarb Tammūz; hebrejski מלחמת לבנון השנייה, Milhemet Levanon HaShniya) znan i kao „Libanonski rat 2006.“, „Srpanjski rat“ i "Drugi libanonski rat"Yaakov Katz, "Halutz officers discuss war strategy," Jerusalem Post, Sept. 5, 2006, p. 2 je serija vojnih intervencija u Libanonu i sjevernom Izraelu koja je eskalirala nakon što je paravojna postrojba Hezbollaha 12. srpnja 2006. na izraelsko-libanonskoj granici otela dva izraelska vojnika. Izrael je na to odgovorio blokadom, dijelomičnom invazijom, bombardiranjem i zračnim napadima na Libanon, a Hezbollahovi borci su s libanonskog teritorija izbacivali kaćuše na sjever hebrejske države, potpuno zaustavivši poslovanje luke Haifa i pripadajuće kemijske industrije. Libanonska vojska većinom se nije miješala u sukob. Sukob je trajao 34 dana a završio je primirjem 14. kolovoza.
Bio je to četvrti sukob između Libanona i Izraela. U njemu je poginulo oko 1.400 ljudi: 165 u Izraelu, 1.191 u Libanonu te 50-ak stranih državljana. Hezbollah je koristio taktiku gerilskog napada na IDF vojnike. Nakon rata, tijela dvojice otetih preminulih izraelskih vojnika razmijenjeno je za nekolicinu libanonskih zatvorenika.
Zbog rata, u Izraelu je privremeno raseljeno oko 300.000 do 500.000 ljudi, a u Libanonu oko 970.000.The Second Lebanon War (2006)Middle East crisis: Facts and figures Nakon prekida sukoba, UNFIL-ove mirovne snage i libanonski vojnici su se smjestili na jugu Libanona kako bi uspostavili tampon zonu između Izraela i Hezbollaha.
Povod
U 2000. izraelske vojne snage su se povukle iz južnog Libanona, a Hezbollah je odmah slijedio te se smjestio uz granicu. Iako je UN potvrdio da se suverenitet Libanona poštuje jer su se svi izraelski vojnici povukli južno od službene granice dviju država, Hezbollah je, uz objašnjenje da Izrael i dalje kontrolira sporne Shebaa farme te drži zatočenim stotine libanonskih zatvorenika, nastavio napade preko granice te upotrijebio taktiku otmice izraelskih vojnika za razmjenu zarobljenika. Jedna takva razmjena dogodila se 2004. kada je oteti izraelski biznismen Elchnan Tenenbaum i troje leševa IDF vojnika (Adi Avitan, Benjyamin Avraham i Omar Sawaid) razmijenjeno za 30 libanonskih zarobljenika, 59 leševa libanonskih militanata, 400 palestinskih zarobljenika te karte koje pokazuju lokacije mina u južnom Libanonu.Israel, Hezbollah swap prisoners CNN Pozicija UN-a je da se područje Shebaa farmi ne nalazi u sklopu Libanona, nego Sirije. lijevo|mini|250px|Karta incidenta koji je pokrenuo rat: prema izvještajima, Hezbollah je upao na teritorij Izraela i izbacio kaćuša rakete na naselje Zarit i Even Menahem 12. srpnja 2006., u 8:07 sati ujutro po mjesnom vremenu, skupina pripadnika Hezbollaha je lansirala rakete na izraelske vojne pozicije, selo Zar’it, Even Menahem te grad Shlomi kako bi odvratila pozornost, te je nakon toga prešla granicu, upala u sjeverni dio Izraela, ubila 3 vojnika i otela dva kako bi ih iskoristila za zamjenu za zarobljene libanonske zatvorenike, među kojima je i Samir Kuntar.USA Today, 2006-07-12BBC news - Who are the Mid-East prisoners?
Još pet izraelskih vojnika je poginulo a jedan je izraelski tenk uništen na libanonskom teritoriju kada su krenuli za njima i pokušali spasiti otete vojnike. Hezbollah je napad nazvao „Operacija istinito obećanje“. Izrael je već par sati kasnije umarširao u Libanon, a ministar Ehud Olmert je izjavio da takvu akciju smatra "objavom rata s Libanonom" koja će imati "ozbiljne posljedice".PM Olmert: Lebanon is responsible and will bear the consequences Libanonski premijer Fouad Siniora je demantirao da je išta znao o Hezbollahovoj otmici te da ju nije odobrio. Neki stručnjaci smatraju da je Hezbollah izveo otmicu na sjeveru Izraela kako bi skinuo pritisak s Gaze, koja je u to vrijeme neprestano bombardirana s juga Izraela gotovo dva tjedna, ali i kako bi prisilio hebrejsku državu da napusti sporno područje Shebaa farmi koje Libanon smatra svojim teritorijem.
Postoje različite verzije oko toga da li su izraelski vojnici oteti na libanonskom ili izraelskom teritoriju. Ipak, UN, EU, G8, SAD te mnoge TV kuće kao i Al Jazeera su nazvale akciju Hezbollaha „prelaskom granice“ te su iznijele perspektivu da se incident odigrao na teritoriju Izraela. Libanonska policija i Hezbollah su pak naveli da su izraelski vojnici zarobljeni pri pokušaju ulaska u jedno libanonsko selo.Antiwar.comAl Jazeera.net IDF je ubrzo objavio da su imena imena otetih vojnika Ehud Goldwasser i Eldad Regev.
Tijek rata Prvi tjedan (12. – 18. srpnja) Taktika Izraela bila je kazniti Hezbollah i državu iz koje operiraju, Libanon, kako se ubuduće više ne bi upuštali u vojne sukobe. Vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah je izjavio da "Izraelci sanjaju ako misle da će uspjeti osloboditi svoja dva vojnika bez pregovora i razmjene zarobljenika". Na to su izraelski vojni dužnosnici zaprijetili Libanonu da će "vratiti sat 20 godina unatrag" i da je "cijeli Libanon meta". Izrael je 13. srpnja vojnim brodovima krenuo na sjever Sredozemnog mora i izveo pomorsku blokadu luka Libanona, izoliravši tu državu s mora. desno|mini|280px|Merkava tenkovi na sjeveru Izraela Izrael je tijekom noći 13. srpnja napao i područje Gaze i Libanona, tako da je ratovao na dva ratišta. U noćnom zračnom napadu uništeno je palestinsko Ministarstvo vanjskih poslova u Gazi - tijekom napada palestinski ministar vanjskih poslova Mahmoud Zahar nije bio u uredu koji je u zračnom napadu potpuno uništen - a gotovo istovremeno borbeni zrakoplovi napali su i Libanon ispalivši šest raketa na staze za polijetanje na međunarodnom aerodromu Rafic Hariri u Beirutu, jedinom u toj državi. Krateri na stazi za polijetanje izolirali su Libanon i iz zraka, tako da je zračni promet preusmjeren na Cipar.Izrael tokom noći napao Gazu i Libanon H-Alter Zrakoplovi i aerodromski terminal nisu pogođeni, prema libanonskim sigurnosnim izvorima.
Izraelski vojni glasnogovornik potvrdio je i ovaj napad rekavši da je aerodrom služio kao čvorište oružja i ostalog materijala potrebnog Hezbollahu. To je bio prvi izraelski napad na bejrutsku zračnu luku od Libanonskog rata 1982. Dan nakon, 14. srpnja, aerodrom je ponovno bombardiran i uništene su daljne staze za polijetanje te jedno skladište za gorivo.Israel intensifies assault on LebanonHebab.com - Beirut war photos, 2006
To je imalo posljedica na turizam koji je u Libanonu po ljeti u punom mahu. Potom su ratni avioni nastavili bombardiranja koja su napala i uništila autocestu prema Damasku, mostove, energetsku stanicu, televizijsku postaju, tvornice, južno predgrađe Beiruta (uporište Hezbollaha) te kuću Hassana Nasrallaha. lijevo|mini|250px|Izraelski vojnici vraćaju se kući nakon rata Nasrallah je potom upozorio Izrael da je "podcijenio Hezbolllah", objavivši "otvoren rat koji će se preseliti na cijeli Izrael, sve do Haife pa i dalje".BBC: Hezbollah leader vows 'open war'BBC U sljedećih pet dana Hezbollah je izbacio oko 700 raketa na sjeverni dio Izraela, natjeravši stanovnike da se sakriju u bunkerima. 14. srpnja Hezbollah je s obale napao INS Hanit, korvetu izraelske mornarice koja je provodila morsku blokadu, s protu-plovnim projektilom C-802. Četiri mornara su ubijena a ratni brod je teško oštećen. 17. srpnja pogođen je i velegrad Haifa, točnije skladište za popravak željeznice, u kojoj je poginulo 8 civila. Hezbollah je izjavio da je namjeravao pogoditi veliki pogon za gorivo u tom gradu koji se nalazi u blizini skladišta.
15. i 16. srpnja izraelski zrakoplovi su na jugu Libanona izbacili letke kojima upozoravaju civile da napuste područja koja će se naći u okviru vojne intervencije. Tisuće ljudi, među njima i velik dio stranaca, napustilo je Libanon i otišlo u Siriju. Među njima su 18. srpnja evakuirana i 42 hrvatska državljana koji su radili u gradu Chekki: premiješteni su u hotel u Damasku odakle su krenuli u Hrvatsku, zajedno s radnicima iz Njemačke i Austrije.Hrvatski radnici: sretni smo što smo stigli živi
Libanonski predsjednik Emile Lahoud 16. srpnja je izjavio da je Izrael upotrijebio zabranjeno kemijsko oružje, bombe s bijelim fosforom, u bombardiranju nekih meta,Naharnet.com što je kasnije i potvrđeno, te ponovio da Libanon nema nikakve veze s Hezbollahom, iako se ta grupa nalazi na njegovom teritoriju. 18. srpnja, nakon još jednog dana bombardiranja, Nasrallah je zaprijetio da će gađati Tel Aviv raketama ako Izrael ne prestane bombardirati Libanon.
18. srpnja raketa je pala na bolnicu u gradu Safed na sjever Galileje, ranivši osmero ljudi. Drugi tjedan (19. – 25. srpnja) desno|mini|300px|Kompilacija slika štete nastale u ratu: Balbek nakon bombardiranja Izraela; uništena zgrada u Haifi nakon pada kaćuše; uništen auto u Bejrutu; uništen auto u Haifi 19. srpnja, usred još jednog Hezbollahova granatiranja Izraela, u Nazaretu su po prvi puta žrtve bili Arapi, dvoje dječaka, na što se Nasrallah ispričao njihovim obiteljima nazvavši ih "mučenicima". Pojavile su se vijesti da je srušen izraelski avion u Libanonu, ali su se pokazale netočnima. Libanon je do 21. srpnja objavio da se više od 500.000 njegovih građana nalazi u bijeguGuardian.co.uk Guardian te da je velik dio pobjegao u inozemstvo (u susjedne države Cipar i Siriju) ali i da vlada velika humanitarna kriza zbog blokade države. 23. srpnja izraelski su vojnici objavili da su zauzeli strateški važno libanonsko selo Maroun Al-RasEnglish.aljazeera.net te da su opkolili Bint Jbeil. Hezbollah je pak pokrenuo gerilski način rata, napadajući IDF s raznih utvrda. Do 24. srpnja Izrael javlja da je Hezbollah izbacio 2.200 raketa na njen teritorij. 25. srpnja izraelske snage su u bombardiranju uništili UN-ovu osmatračnicu. Okarakterizian kao nenamjerni napad, sastojao se od granatiranja na osmatračnicu satima prije nego što je ona bombardirana. Ubijena su 4 pripadnika UN-a. Spasitelji su također granatirani kada su prvi put pokušali dosegnuti osmatračnicuBBC.co.ukBBC NEWS Middle East |Israeli bomb kills UN observers što je izazvalo poprilične kritike u svijetu.
24. srpnja Dan Halutz, izraelski vrhovni vojni zapovjednik, naredio je da "ratno zrakoplovstvo uništi 10 stambenih zgrada u predgrađu Dahaya (Bejrut) kao odgovor za svaku raketu koja padne na Haifu",English.aljazeera.net - "10 buildings for every rocket" što je izazvalo osude i u samom Izraelu.
24. srpnja američka državna tajnica Condoleezza Rice doputovala je u Beirut kako bi pokušala postići kompromis između dvije strane i postići primirje. Tijekom njenog posjeta tom gradu, IDF je prekinuo sve zračne napade u tom području. Rice se sastala s premijerom Siniorom i Nabihom Berrijem, glasnogovornikom libanonskog parlamenta. Nakon razgovora, Berri je bio razočaran njenim komentarima zbog njenog inzistiranja da se primirje pojavi istodobno s razoružavanjem Hezbollaha i dolaskom međunarodnih snaga u Libanon. Po njegovom mišljenju, primirje je trebalo odmah stupiti na snagu, a tek bi potom libanonska vlada razgovarala o ostalim pojedinostima. Tijekom razgovora, nekolicina prosvjednika je ispred ureda prosvjedovalo zbog, prema njihovom viđenju, „američke potpore vojnoj ofenzivi protiv Libanona“. Nakon završetka pregovora, Rice je otputovala u Jeruzalem te se sastala s premijerom Olmertom, ali kompromis oko primirja nije postignut. Izraelska ministrica vanjskih poslova, Tzipi Livni, izjavila je da „Izrael samo brani svoje građane“ te je pozvala Libanon da provede UN-ovu rezoluciju 1559 prema kojoj se svi militanti trebaju razoružati.
Ukupno, IDF je uspio ući prosječno 3 do 4 kilometara u libanonski teritorij, praktički do malo većih sela, gdje bi ih dočekao organizirani otpor, pogotovo po noći. Najdublje je IDF ušao 8 kilometara do mjesta Marjaoun, gdje nije bilo borbi.
Treći tjedan (26. srpnja-2. kolovoza) desno|mini|250px|UN-ovo osoblje evakuira izbjeglice iz grada Tira