Židovi su se kao etnička i vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini pojavili nakon progona iz Španjolske krajem 15. stoljeća, kada su tražeći utočište došli u Bosnu (tada u sastavu Osmanskog Carstva).

Od današnjih bosanskohercegovačkih političara židovskog podrijetla, najpoznatiji je bivši ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Sven Alkalaj, iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu, kojem su politički predstavnici Bošnjaka ustupili mjesto u Vijeću ministara. Prema postojećim ustavnim rješenjima, osporenim presudama Europskog suda pravde, samo tzv. konstitutivni narodi, tj. Bošnjaci, Srbi i Hrvati, obavezno imaju etničke predstavnike u Vijeću ministara na bazi pariteta, dok ostalim građanima zemlje to pravo je uskraćeno.

Dolazak Židova u Bosnu i Hercegovinu thumb|200px|lijevo|Sefardski židovski par iz Sarajeva u narodnoj nošnji na fotografiji iz 1900. godine.

Naseljavanje sefardskih Židova iz Španjolske na tlo Bosne i Hercegovine išlo je većim dijelom iz pravca Turske, Egeja i Albanije, pa preko Makedonije, Bugarske, Rumunjske i Srbije, a manjim dijelom iz pravca Italije i Mletačke republike.

Kao godina dolaska Židova u Bosnu uzima se 1575. i to zauzimanjem don Jozefa Nasija, špansko-židovskog dostojanstvenika na dvoru sultana Selima II. i njegove tetke done Grazie. Prvi pisani dokument koji govori o Židovima u Sarajevu je dokument u zapisniku sarajevskog suda iz 1557. godine. Tu je zabilježeno da je iza smrti pisara Jusufa ostalo duga u iznosu od 1.852 akče. Taj novac pokojnik je bio dužan bojadžiji Hasanu i jednom Židovu. Ovaj podatak upućuje na činjenicu da se pomenuti Židov bavio najvjerojatnije bankarskim poslovima, te da je davao novac u zajam.

I u drugom sačuvanom sarajevskom sudskom zapisniku iz 1565. godine spominju se Židovi kao trgovci čohom i sahtijanom. Prvi Židovi u Sarajevu bili su nastanjeni u Sagrakči Hadži Mahmudovoj mahali, u narodu poznatijoj pod imenom Ulomljenica, a koja je obuhvatala dio Sagrdija, Ulomljenicu i dio današnje Toromanove ulice. Krajem 16. stoljeća veliki vezir Sijavuš-paša Hrvat, sagradio je veliki han tzv. Sijavuš - pašinu dairu, koju su Židovi nazivali Kortiž, a ostali građani Velika avlija. Ovaj objekt podignut je kao vakuf, vezan za Sijavuš - pašine zadužbine i njegovo potomstvo u Istanbulu i poklonio Židovima da tu stanuju. Ova nastanba bila je smještena u blizini sarajevske čaršije, a uz nju je nešto kasnije sagrađen i stari jevrejski hram. Taj prvi sakralni objekt sarajevskih Jevreja Sefarda nazvan je još i "Il Kal Grandi" (Veliki hram). Po svojoj koncepciji ovaj hram podsjeća na hramove daleke Španjolske.

Sijavuš - pašin han, iako u početku mjesto najveće koncentracije Židovi, nije nikada poprimio oblike klasičnog geta kao što je bilo slučajeva na zapadu. Vrata "Velike avlije" nisu se nikada zaključavala, a židovski trgovci imali su svoje dućane u sarajevskoj čaršiji i bili članovi pojedinih esnafa. Ova židovska nastanba je izgorila 8. kolovoza 1879. godine u velikom požaru koji je zahvatio sarajevsku čaršiju i njenu okolinu. Prema suvremenicima, pred njen nestanak ova zgrada je imala 46 soba. To je bio prvi primjer kolektivnog stanovanja u Sarajevu.

Sarajevska hagada

thumb|Sarajevska hagada Židovi su prilikom dolaska u Bosnu donijeli jedan primjerak hagade, sefarski rukopis iz Španjolske. Ovaj unikatni rukopis iz 14. stoljeća nazvan je Sarajevska hagada. Knjiga je do danas preživjela inkviziciju, Prvi i Drugi svjetski rat, te protekli rat u Bosni i Hercegovini.

Kada je riječ o hagadi, treba istaći da na hebrejskom znači priča, kazivanje, dok joj je sadržaj koncipiran na dijelove s tematikom o spasenju Židova egipadskog ropstva, ali i motivi i priče vezane za židovski blagdan Pesah. U svijetu postoji nekoliko Hagada, a ono po čemu je sarajevska posebna, i po čemu se ističe u odnosu na ostale, iznimno su bogate ilustracije, te činjenica da njena priča počinje od postanka svijeta, dok u drugim Hagadama priča počinje izbavljenjem Židova iz Egipta. Običaj je da se prve večeri Pashe čita se Hagada, točnije priča o postanku svijeta.

Zanimljivo je čuvanje ove knjige među stanovnicima Bosne i Hercegovine. Tako je 1941., prilikom ulaska njemačke vojske u Sarajevo, jedan od njemačkih oficira je došao u Muzej i zatražio knjigu. Iako se knjiga nalazila na polici iza njegovih leđa, direktor muzeja Jozo Petrović mirno je odgovorio "evo maloprije je neki njemački oficir odnio Hagadu". Tijekom posljednjega rata u Bosni i Hercegovini, Sarajevska hagada je bila spremljena u trezor Narodne banke u Sarajevu, nakon što ju je 1992. direktor Enver Imamović spasio iz Zemaljskog muzeja, koji se u jednom trenutku našao na prvoj crti fronte.

Danas se Sarajevska hagada čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, u Sarajevu i dva puta tjedno se predstavlja publici. To je danas najvrijedniji eksponat Zemaljskog muzeja i čuva se u trenozu ove institucije.

Pravni i društveni položaj Židova u Bosni i Hercegovini thumb|Sinagoga u Višegradu prije Drugog svjetskog rata thumb|Sinagoga u Brčkom prije Drugog svjetskog rata Kada se u Židovi doselili u Bosnu i Hercegovini, njihov pravni i društveni položaj nije se razlikovao od položaja Židova nastanjenih po drugim pokrajinama Osmanskog Carstva. Svoje obiteljske, bračne, nasljedne i druge imovinsko - pravne poslove Židovi su rješavali pred svojim vjerskim starješinom, dok su u agrarno - pravnim stvarima odgovarali isključivo pred kadijom. Osmanski izvori pokazuju da su Židovi od svog dolaska u Bosnu mogli slobodno da vrše svoje vjerske obrede. Kao nemuslimani, Židovi su bili dužni da plaćaju glavarinu, džizju -harač i ispendžu za nevršenje vojne službe i imovinsku sigurnost.

Kako su Židovi živjeli uglavnom u gradovima, oni su kao i ostalo gradsko stanovništvo bili oslobođeni izvjesnih nameta s obzirom na to da su se bavili zanatstvom i trgovinom. Prolazeći kroz Sarajevo 1659. godine poznati putopisac Evlija Čelebija zabilježio je da su Jevreji stanovali u dvije mahale u Sarajevu. Društveni i kulturni život Židova zasnivao se na tekovinama donijetim iz Španjolske. Oni su dugo čuvali svoje pjesme romanse u njihovom izvornom obliku kao dio folklornog blaga i kulturne baštine.

Poslije austrougarske okupacije u Bosnu i Hercegovini su se doselili i aškenaški Židovi. Od svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu Židovi su dali značajan doprinos razvoju iste, potpuno se uklopivši u život u novoj sredini.

Doprinos Židova životu u Bosni i Hercegovini Gospodarstvo Pitanje gospodarstva kod Židova Bosne i Hercegovine uključuje u sebi koliko kulturna toliko i društveno-politička razmatranja. Elastičniji po načinu ophođenja s inostranim svijetom i po gospodarskoj koncepciji, Židovi su u pet stoljeća u Bosni i Hercegovini utisnuli jednom dobrom dijelu gospodarstva svoju individualnost. Sama povijest preduprijedila je i predraspoložila Židove za ulogu koju su zapremali u gospodarstvu Bosne i Hercegovine. Osmanske vlasti, a osobito slavensko gradsko stanovništvo, pružalo im je ne samo zaštitu nego se odnosilo i s puno razumijevanja prema Sefardima. Mediteranci, kao što su bili španjolski Židovi, dolaze u planinske krajeve Bosne i Hercegovine, gotovo nepristupačne za velike komunikacije sa Zapada i nailaze tu na jedno stanovništvo koje nema jačih i redovnih veza s inostranstvom. Oni tih veza imaju u izobilju duž svih obala Sredozemnog mora. U vrijeme kad su isključivo države, s jednim malim izuzetkom Indijskog orijentalnog društva s nekim državnim privilegijama u 17. i 18. stoljeću, imale svoja politička i gospodarska predstavništva, Židovi Balkanskog poluotoka, a posebno Bosne i Hercegovine, imali su svoje konzule po svim većim pristaništima (Trst, Venecija, Genova, Livorno, Marseille, Dubrovnik itd.) preko kojih su vršili trgovinu s najudaljenijim zemljama.

Novčarstvo, uvoz i izvoz kolonijalne i izrađene robe, transportna trgovina – sve su te gospodarske grane bile dobrim dijelom u rukama Židova, koji su njima vladali nenadmašnom vještinom iskusnih i vršili svoje trgovačke operacije. Međutim, Židovi Bosne i Hercegovine ne zanemaruju ni zanatlijska zvanja. Štaviše, vremenom stječu efektivni monopol u nekim obrtničkim i zanatlijskim granama. thumb|220px| Emerik Blum, bivši gradonačelnik Sarajeva, osnivač i dugogodišnji direktor Energoinvesta austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine značila je veliku povijesnu prekretnicu, koja je bila ne samo političke nego i društveno-ekonomske i uopće kulturno-civilizacijske prirode. Duboke promjene zahvatile su i židovsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, a i ona je sama postala značajan faktor gospodarskog i kulturnog preobražaja zemlje. U okviru nastalih demografskih promjena uz domaće Sefarde, koji su uz srpske trgovce bili do 1878. glavni reprezentanti bosanskohercegovačke spoljne trgovine i glavni zajmodavci, stižu i Židovi iz Austro-Ugarske – Aškenazi.

Njihove prethodnice dolaze s austrougarskim trupama u toku same okupacione kampanje kao snabdjevači vojske životnim namirnicama i prijevoznici, te kao agenti trgovačkih kuća i trgovački putnici, među kojima su bili naročito brojni mađarski Židovi. Vremenom su se Židovi iz Austro-Ugarske, čija se brojnost povećala, proširili po bosanskohercegovačkim gradovima kao trgovci i krčmari. Oni se javljaju i kao osnivači prvih industrijskih poduzeća u Bosni i Hercegovini. U procesu brze urbanizacije uključuju se u modernu izgradnju stanova, osobito u Sarajevu, koristeći mogućnost kupovine jeftinog građevinskog zemljišta u gradovima, kao i jeftinog poljoprivrednog zemljišta u Bosanskoj Posavini. I sefardski trgovci iz Sarajeva i drugih gradova uspješno se prilagođavaju novim prilikama. Tako se u Bosni i Hercegovini među tri vodeća fabrikanta javljaju bosanski Sefardi. Tijekom vremena doseljeni Aškenazi dosegli su blizu trećine ukupne židovske populacije u Bosni i Hercegovini.

Položaj Židova u trgovačkom prometu nije bio ni u kakvom srazmjeru s njihovim brojem. U rukama im se koncentrisala glavnina uvozne i izvozne trgovine. Kada je riječ o Židovima vlasnicima poduzeća i radnji, njih je u Bosni i Hercegovini bilo 1907. godine 1.262 ili 3%, a 1913. godine 1923 ili 3,6%. Židovi Bosne sačinjavaju takvu zajednicu koja raspolaže svim i najdiferenciranijim zvanjima, za razliku od židovskih zajednica na Zapadu, gdje pojedina zvanja upravo pate od prezastupljenosti, dok u ostalima Židovi i nemaju svojih zastupnika. Među Židovima Bosne i Hercegovine ima svih zanimanja: sve su društvene klase i sva zvanja zastupana. Prvi svjetski rat i poslijeratni period, kao među svim rasnim i narodnim skupinama, kvari, na veliku štetu, i među Židovima Bosne i Hercegovine ovu gospodarsku ravnotežu. thumb|lijevo|Salomova palača u Sarajevu