Vatreno oružje je naziv pod kojim se podrazumijeva svaki uređaj koji ispaljuje jedan ili više projektila pri velikim brzinama koristeći plinove koji se razvijaju izgaranjem eksploziva odnosno punjenja, u cijevi.
Danas se obično dijeli na topničko i streljačko oružje.
Kao punjenje najčešće služi barut.
Povijest Pronalazak vatrenog oružja u XIII. stoljeću te njegov kasniji razvitak postupno je revolucionirao ratovanje, učinivši ga najvažnijim i jedinim relevantnim oružjem u svačijem arsenalu.
Povijest primjene u Hrvatskoj Vatreno je oružje u oporabi već sredinom 14. stoljeća u Dubrovniku, pa su Dubrovčani u ratu protiv Mlečana 1378. imali veći broj lumbardi raznih oblika. Godine 1491. vojska Bernardina Frankopana postavila je zasjedu jednom kontingentu turskih akindžija negdje na rijeci Kupi "obasuvši ih kišom strijela i strijeljajući na njih iz pušaka" nanijevši im teške gubitke. Već dvije godine kasnije, 1493., u događajima koji su prethodili Bitci na Krbavskom polju, hrvatski ban Ivan Both od Bajne, poginuo je tijekom opsade tvrđave Sokolac u Brinju. Both je bio "pogođen zrnom iz topa" u trenutku kad se previše približio zidinama.
Vrste vatrenog oružja Streljačko (ručno) oružje Automatska puška Pištolj Puška Strojnica (mitraljez)
Topničko oružje (topništvo) Top Minobacač Raketa
Vidi još streljačko oružje hladno oružje
Izvori
Vanjske poveznice