Zimmermannov brzojav

mini|Arthur Zimmermann mini|izvornik brzojava

mini|Njemačko obećanje Meksikancima iz brzojava:Teritoriji Novi Meksiko, Arizon i Teksas (svijetlozeleno) bi bili pripojeni Meksiku (tamnozeleno). Crvena crta predstavlja terotorij Meksika do 1836.

Zimmermannov brzojav (ili Zimmermannova nota ili Zimmermanov kabel) bila je tajna diplomatska komunikacija njemačkog ministarstva vanjskih poslova u siječnju 1917. koja je predlagala vojni savez između Njemačke i Meksika. Ako bi Sjedinjene Države ušle u Prvi svjetski rat protiv Njemačke, Meksiko bi vratio Teksas, Arizonu i Novi Meksiko. Britanska obavještajna služba presrela je i dekodirala ovaj brzojav.

Otkrivanje sadržaja razljutilo je Amerikance, posebno nakon što je njemački ministar vanjskih poslova Arthur Zimmermann 3. ožujka javno priznao da je brzojav vjerodostojan, što je pomoglo u pružanju potpore američkoj objavi rata Njemačkoj u travnju.Andrew, Christopher (1996). For The President's Eyes Only. Harper Collins. str. 42. ISBN 0-00-638071-9. Dešifriranje je opisano kao najznačajniji obavještajni trijumf Britanije tijekom Prvog svjetskog ratahttps://www.bbc.com/news/uk-38581861 i jedna od najranijih prilika u kojoj je dio signalna obavještajna služba utjecala na svjetska zbivanja.The telegram that brought America into the First World War". BBC History Magazine. 17 January 2017. 17. siječnja 2017.

Pozadina

Prethodni napori Njemačke na promicanju rata

Njemačka je dugo pokušavala podstaći rat između Meksika i Sjedinjenih Država, koji bi vezao američke snage i usporio izvoz američkog oružja saveznicima.Katz, Friedrich (1981). The Secret War in Mexico: Europe, the United States, and the Mexican Revolution. str 328–329 Nijemci su se angažirali u aktivnom naoružavanju, financiranja i savjetovanju Meksikanaca, što pokazuje i incident na Ypirangi iz 1914. godineKatz (1981), str. 232–240. i nazočnost njemačkih savjetnika tijekom bitke za Ambos Nogales 1918. godine. Njemački časnik mornaričke obaveštajne službe Franz von Rintelen pokušao je 1915. godine pokrenuti rat između Meksika i Sjedinjenih Država, dajući Victorianu Huerti 12 milijuna dolara u tu svrhu. Katz (1981), str. 329–332. Njemački saboter Lothar Witzke, odgovoran je za eksploziju streljiva u ožujku 1917. godine u pomorskom brodogradilištu Mare u zoni zaljeva San Francisco,Tucker, Spencer & Roberts, Priscilla Mary (2005). World War One. Santa Barbara CA: ABC-CLIO. str. 1606. ISBN 1-85109-420-2. i vjerojatno za eksploziju Black Tom u srpnju 1916. u New Jerseyju, sa sjedištem u Mexico Cityju. Neuspjeh trupa Sjedinjenih Država da uhvate Pancha Vilu 1916. i pokret predsjednika Carranze u korist Njemačke potakli su Nijemce na Zimmermannovu notu.Katz (1981), str. 346–347.

Njemačke provokacije su djelomično bile uspješne. Predsjednik Woodrow Wilson naredio je vojnu invaziju na Veracruz 1914. godine u kontekstu Ypiranga incidenta i protiv savjeta britanske vlade. Small, Michael (2009). The Forgotten Peace: Mediation at Niagara Falls, 1914. Ottawa, Canada: University of Ottawa. str. 35. ISBN 9780776607122. Rat je spriječen zahvaljujući mirovnoj konferenciji Niagara Falls koju su organizirale države ABC, ali okupacija je bila presudan faktor meksičke neutralnosti u Prvom svjetskom ratu. Stacy, Lee (2002). Mexico and the United States, Volume 3. USA: Marshall Cavendish. str. 869. ISBN 9780761474050.   Meksiko je odbio sudjelovati u embargu protiv Njemačke i dao puna jamstva njemačkim kompanijama u poslovanju, posebno u Mexico Cityju.Buchenau, Jürgen (2004). Tools of Progress: A German Merchant Family in Mexico City, 1865–Present. USA: University of New Mexico Press. str. 82. ISBN 9780826330888. Ta su jamstva trajala 25 godina; slučajno, upravo je 22. svibnja 1942. Meksiko objavio rat silama osovina nakon gubitka dvaju meksičkih tankera tog mjeseca koje su potpile njemačke podmornice.

Njemačka motivacija za brzojav

Zimmermannov brzoja bio je dio napora Nijemaca da odgode prijevoz zaliha i ostalog ratnog materijala iz Sjedinjenih Država do savezničkih sila koje su bile u ratu s Njemačkom.Tuchman, Barbara W. (1958). The Zimmermann Telegram. Str. 63, 73–74. ISBN 0-345-32425-0. Glavna svrha brzojava bila je natjerati meksičku vladu na objavu rat Sjedinjenim Državama u nadi da će zaustaviti američke snage i usporiti izvoz američkog oružja. Katz (1981), str. 328–329. Njemačka visoka komanda vjerovala je da će uspjeti pobijediti Britance i Francuze na Zapadnom frontu i zadaviti Britaniju neograničenim podmorničkim ratom prije nego što se američke snage mogu obučiti i otpremiti u Europu u dovoljnom broju kako bi pomogle savezničkim silama. Njihovi uspjesi na Istočnom frontu ohrabrivali su Nijemce u uvjerernju u uspjeh preusmjeravanja velikog broja trupa na Zapadni front kako bi podržali svoje ciljeve. Meksikanci su bili voljni razmotriti savez, ali odbili su sporazum nakon što su Amerikanci obaviješteni o brzojavu.

Sadržaj

Poruka je stigla u obliku kodiranog brzojava koji je 19. siječnja 1917. poslao Arthur Zimmermann, Staatssekretär (najviši državni službenik) u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačkog carstva. Poruka je poslana njemačkom veleposlaniku u Meksiku, Heinrichu von Eckardtu. Zimmermann je poslao brzojav u očekivanju da će Njemačka 1. veljače nastaviti neograničeno podmorničko ratovanje, za koju je njemačka vlada pretpostavljala da će gotovo sigurno dovesti do rata sa Sjedinjenim Državama. brzojav je uputio Eckardta da će, ako se čini da Sjedinjene Države sigurno ulaze u rat, prići meksičkoj vladi s prijedlogom vojnog saveza uz financiranje iz Njemačke.

Dekodirani brzojav je glasio:

Namjeravamo započeti prvog veljače neograničeno ratovanje podmornicama. Mi ćemo nastojati usprkos tome održati Sjedinjene Države neutralnim. U slučaju da to ne uspije, Meksiku dajemo prijedlog saveza na sljedećoj osnovi: zajedno napravimo rat, zajedno napravimo mir, velikodušna financijska podrška i razumijevanje naše strane da Meksiko želi ponovo osvojiti izgubljene teritorije Teksas, Novi Meksiko i Arizonu. Detaljna nagodba je prepuštena vama. Predsjednika ćete izvijestiti o gore navedenom na najtajniji način, čim postane izvjesno izbijanje rata sa Sjedinjenim Američkim Državama i dodati prijedlog da on, na vlastitu inicijativu, pozove Japan da se odmah pridruži i istovremeno posreduje između Japana i nas samih. Molimo skrenite predsjednikovu pozornost na činjenicu da nemilosrdno zapošljavanje naših podmornica sada nudi mogućnost prisiljavanja Engleske na sklapanje mira.

Potpisano, ZIMMERMANN

Meksički odgovor Meksički predsjednik Venustiano Carranza dodijelio je vojnu komisiju za ocjenu izvodljivosti meksičkog preuzimanja njihovih bivših teritorija koje jespominjala Njemačka.Katz (1981), str 364. Generali su zaključili da nije moguće niti čak poželjno pokušati takav pothvat iz sljedećih razloga: Meksiko je bio usred građanskog rata, a Carranzin položaj nije bio siguran. Proglašenje rata njegovog režima pružilo bi priliku suprotstavljenim frakcijama da se usklade sa Sjedinjenim Državama i savezničkim silama u zamjenu za diplomatsko priznanje. Sjedinjene Države bile su vojno daleko jače nego Meksiko. Čak i da su meksičke vojne snage bile potpuno ujedinjene i odane jedinstvenom režimu, ne postoji ozbiljan scenarij prema kojem bi mogli upasti i dobiti rat protiv Sjedinjenih Država. Obećanja Njemačke o „velikodušnoj financijskoj potpori“ bila su vrlo nepouzdana. Njemačka vlada je već u lipnju 1916. obavijestila Carranzu da nisu u stanju osigurati potrebno zlato potrebno za zalihe potpuno neovisne meksičke nacionalne banke. Beezley, William; Meyer, Michael (2010). The Oxford History of Mexico. UK: Oxford University Press. str. 476. ISBN 9780199779932. Čak i da je Meksiko dobio financijsku potporu, i dalje bi trebalo nabavljati oružje, municiju i ostale potrebne ratne potrepštine od zemalja ABC-a (Argentina, Brazil i Čile), što bi moglo narušiti odnose s njima, kao što je objašnjeno u nastavku. Čak i kad bi Meksiko kojim slučajem imao vojna sredstva za pobjedu u sukobu protiv Sjedinjenih Država i ponovno vraćanje dotičnih teritorija, Meksiko bi imao ozbiljnih poteškoća u osvajanju i umirenju velikog stanovništva koji govori engleski jezik i koje je bilo naviknut na samoupravu i bolje opskrbljeno oružjem nego većina ostalog civilnog stanovništva. U pitanju su bili i drugi vanjski odnosi. Nacije ABC-a organizirale su mirovnu konferenciju u Niagara Fallsu 1914. godine kako bi izbjegle rat u punoj mjeri između Sjedinjenih Država i Meksika zbog američke okupacije Veracruza. Ako bi Meksiko ušao u rat protiv Sjedinjenih Država, to bi narušilo odnose s tim narodima.

Carranzinu su vladu de jure priznale Sjedinjene Države 31. kolovoza 1917. kao izravnu posljedicu Zimmermannovega brzojava budući da je priznanje bilo potrebno kako bi se osigurala meksička neutralnost u Prvom svjetskom ratu. Paterson, Thomas; Clifford, J. Garry; Brigham, Robert; Donoghue, Michael; Hagan, Kenneth (2010). American Foreign Relations, Volume 1: To 1920. USA: Cengage Learning. str. 265. ISBN 9781305172104. Paterson, Thomas; Clifford, John Garry; Hagan, Kenneth J. (1999). American Foreign Relations: A History Since 1895. USA: Houghton Mifflin College Division. str. 51. ISBN 9780395938874. Nakon vojne invazije na Veracruz 1914. godine, Meksiko nije sudjelovao ni u jednom vojnom izletu sa Sjedinjenim Državama u Prvom svjetskom ratu, Stacy, Lee (2002). Mexico and the United States, Volume 3. USA: Marshall Cavendish. str. 869. ISBN 9780761474050. čime je osigurao meksičku neutralnost kao najbolji ishod kojem se Sjedinjene Države mogu nadati, čak i ako meksička neutralnost omogućava njemačkim tvrtkama poslovanje u Meksiku . Paterson, Thomas; Clifford, J. Garry; Brigham, Robert; Donoghue, Michael; Hagan, Kenneth (2010). American Foreign Relations, Volume 1: To 1920. USA: Cengage Learning

Britansko presretanje

Zimmermannov ured poslao je brzojav njemačkom veleposlanstvu u Sjedinjenim Američkim Državama radi ponovnog slanja Eckardtu u Meksiko. Tradicionalno se tvrdi da je telegram bio poslat na tri rute: emitiran radio-vezom i također preko dva transatlantska telegrafska kabela kojima upravljaju neutralne vlade (Sjedinjene Države i Švedska) radi korištenja svojih diplomatskih usluga, ali se j utvrdilo da se koristila samo jedna metoda. Nijemci su tu poruku dostavili veleposlanstvu Sjedinjenih Država u Berlinu, a ona je diplomatskim kablom najprije prošla do Kopenhagena, a potom u London radi daljeg transatlantskog kabla u Washington. William Reginald Hall, šef sobe 40, širio je dezinformacije o "tri rute" kako bi pokušao sakriti od Sjedinjenih Država činjenicu da je soba 40 presrela njihov kablovski promet.

Izravni prijenos brzojava bio je nemoguć jer su Britanci presjekli njemačke međunarodne kablove prilikom izbijanja rata. Međutim, Sjedinjene Države dopustile su ograničeno korištenje svojih diplomatskih kabela Njemačkoj za komunikaciju sa svojim veleposlanikom u Washingtonu. Objekt je trebao biti korišten za kabele povezane s mirovnim prijedlozima predsjednika Woodrowa Wilsona. Gannon, Paul (2011). Inside Room 40: The Codebreakers of World War I. London: Ian Allan Publishing. ISBN 978-0-7110-3408-2.

Švedski kabel bio je iz Švedske, a američki kabel iz veleposlastva Sjedinjenih Država u Danskoj. Međutim, niti jedan kabel nije prešao direktno u Sjedinjene Države. Oba kabela prošla su kroz relejnu stanicu u Porthcurnu, u blizini Land's Enda, najzapadnijeg kraja Engleske. Ovdje su pojačani signali za dugotrajni prekooceanski skok. Sav promet preko releja Porthcurno preslikan je britanskim obavještajima, posebice razbijačima kodova i analitičarima u sobi 40 u Admiraltyju.West, Nigel (1990). The Sigint Secrets: The Signals Intelligence War, 1990 to Today-Including the Persecution of Gordon Welchman. New York: Quill. str. 83, 87–92. ISBN 0-688-09515-1.