thumb| Južni mamut (latinski: Mammuthus meridionalis, sinonimi: Archidiskodon nebrascensis, Archidiskodon scotti, alternativni nazivi: Archidiscodon meridionalis, Archidiskodon meridionalis, Elephas meridionalis, Euelephas meridionalis) izumrla je vrsta sisavaca iz porodice Elephantidae. U suvremenoj taksonomiji definiran je kao pripadnik roda Mammuthus. Talijanski paleontolog Filippo Nesti je prvi put opisao ovu vrstu 1925. godine te je isprva pretpostavljao da ova vrsta ima bliži odnos sa suvremenim slonovima, stoga je dao ovoj vrsti ime Elephas meridionalis.
Opći opis Ova vrsta imala je relativno široke bočne zube i zavijene kljove duge gotovo četiri metra karakteristične za mamute. Najviše jedinke su dostizali visinu od četiri metara. Nije poznato je li je južni mamut imao krzno kao njegove kasnije srodne vrste.
Južni mamut bio je jedan od drevnijih vrsta mamuta te je živio u ranome pleistocenu prije 2.6 – 0.7 milijuna godina. Južni mamut je prva vrsta mamuta koja je napustila afričku domovinu. Počeo je naseljavati Euroaziju prije oko 1.5 milijuna godina, a do Sjeverne Amerike je došao preko prirodnoga kopnenoga mosta. Američki ogranak se zove carski mamut (Mammuthus imperator), od kojega potječe kolumbijski mamut (Mammuthus columbi). Kasnije se iz južnoga mamuta razvilo više vrsta, među kojima je najveći stepski mamut (Mammuthus trogontherii, ponekad Mammuthus armeniacus). Paleontolozi smatraju da su predci južnoga mamuta bile dvije afričke vrste, afrički mamut (Mammuthus africanavus) i južnoafrički mamut (Mammuthus subplanifrons). Staništa južnoga mamuta su bila otvorena šumska prostranstva Euroazije i Sjeverne Amerike gdje je prije oko 2 milijuna godina bila prisutna umjerena klima.
Izlošci Trenutno je otkriveno sedam relativno cjelovitih kostura južnoga mamuta, od kojih je pet izloženo u sastavljenome obliku, s djelomičnom rekonstrukcijom, u raznim muzejima u Europi. Tri kostura su izložena u ruskima muzejima, dva u talijanskima i po jedan u francuskima i srpskima muzejima.
Fotografija Godina otkrića Mjesto otkrića Mjesto na kojem je izloženOpis 150px 1825. Italija Nacionalni muzej paleontologije, Pariz Čitavi montirani kostur 150px 1941. okolica Prymorska, Zaporoška oblast, Ukrajina Zoološki muzej zoološkoga instituta RAZ, Sankt-Peterburg, Rusija Čitavi montirani kostur Gruzija Tbiliski institut paleobiologije Fragmenti kostura 150px 1962. Georgievski kamenolom, Stavropoljski kraj, Rusija Stavropoljski muzej lokalne povijesti Čitavi montirani kosturСтавропольский слон Pristupljeno 24. siječnja 2020. 150px 2007. Stavropoljski kraj, Rusija Stavropoljski muzej lokalne povijesti Čitavi montirani kosturЭкспозиция останков южных слонов может стать одним из символов Ставрополья Pristupljeno 24. siječnja 2020. 1953. okolica Figline Valdarna, Toskana, Italija La Specola, Firenca, Italija Čitavi montirani kostur 150px 1954. Scoppito, Italija Nacionalni muzej Abruzza, L'Aquila, Italija Čitavi montirani kostur 150px Paleontološki muzej u Montevarchiju, Montevarchi, Arezzo, Italija Fragmenti kostura 150px 2001. Zapadna padina planine Dairmandag u blizini Mingečaura, Azerbajdžan Prirodoslovni muzej Hasan bej Zardabi, Baku, Azerbajdžan lubanji i fragmenti kosutra 2009. Kostolac, Srbija Arheološki institut Srbije, Beograd Čitavi kostur 2013. Verhni Kurp, Kabardino-Balkarija, RusijaНовости NEWSru.com :: В Кабардино-Балкарии обнаружены редчайшие останки южного мамонта Pristupljeno 24. siječnja 2020. Iskopan
Podvrste Mammuthus meridionalis gromovi Mammuthus meridionalis meridionalis Mammuthus meridionalis vestinus
Galerija
Izvori
Literatura Douglas Palmer: Dinosaurier & Prähistorische Tiere, 2000, Köln, Adrian Lister: Mammuts Die Riesen der Eiszeit. Jan Thorbecke Verlag, 1997 Spektrum der Wissenschaft (Mensch Mammut Eiszeit), 1/2006 Новгородская С. И. Слонялись по степи… слоны // Мелитопольский краеведческий журнал, 2018, № 11б с.54-58
Vanjske poveznice
Kategorija:Surlaši Kategorija:Prapovijesni sisavci