thumb|upright=1.25|Animirana karta koja prikazuje Zemljine oceane. Neprekidna voden masa koju okružuje Zemlju, Svjetsko more je podijeljeno je na nekoliko osnovnih područja s relativno neometanom izmjenom između njih. Pet oceanskih podjela su običajno definirane kao: Tihi, Atlantsji, Indijski, Arktički, i Južni; posljednja dva oceana su ponekad objedinjuju u prva tri oceana. thumb|upright=1.25|Atlantski ocean, jedan dio sustava, čini 23% Svjetskoga mora. Svjetsko more ili svjetski ocean međusobno je povezani sustav oceanskih voda Zemlje koji se sastoji od većega dijela hidrosfere i koji obuhvaća 361.132.000 km2 (139.434.000 sq mi) (70,8%) površine Zemlje, s ukupnim volumenom od 1.332.000.000 km3 (320.000.000 cu mi)."WHOI Calculates Volume and Depth of World's Oceans", Ocean Power Magazine, pristupljeno 6. veljače 2020.

Organizacija Jedinstvo i neprekidnost Svjetskoga mora, uz relativno slobodnu razmjenu njegovih dijelova, od temeljnog je značaja za oceanografiju.Spilhaus, Athelstan F. 1942 (Jul.). "Maps of the whole world ocean." Geographical Review (American Geographical Society). Vol. 32 (3): pp. 431-5. Svjetsko more podijeljeno je na nekoliko osnovnih oceanskih područja koja su ograničena kontinentima i različitima oceanografskima obilježjima: Atlantski ocean, Arktički ocean (koji se ponekad smatra morem Atlantskoga oceana), Indijski ocean, Tihi ocean i Južni ocean kojeg je definirala Međunarodna hidrografska organizacija (engleski: International Hydrographic Organization, skraćeno IHO) 2000. godine na temelju dokaza da ovo područje Svjetskoga mora ima poseban ekosustav i jedinstven utjecaj na globalnu klimu.Rosenberg, Matt (1. svibnja 2005.). "Do You Know the World's Newest Ocean?". ThoughtCo. Pristupljeno 6. veljače 2020. Zauzvrat, oceanske vode isprepliću se s mnogim manjim morima i zaljevima.

Svjetsko more je u nekome obliku na Zemlji postojala eonima a pojam seže u antiku u obliku Okeana. Suvremeni pojam Svjetskoga mora skovao je početkom 20. stoljeća ruski oceanograf Juli Mihajlovič Šokalski kako bi označio neprekidni ocean koji pokriva i zaokružuje većinu ZemljeBruckner, Lynne and Dan Brayton (2011). Ecocritical Shakespeare (Literary and Scientific Cultures of Early Modernity). Ashgate Publishing, Ltd. ISBN 978-0754669197.

Promatrajući sa Zemljinoga južnoga pola, Atlantski, Indijski i Tihi ocean mogu izgledati kao izbočine koje se pružaju prema sjeveru od Južnoga oceana. Dalje prema sjeveru Atlantski ocean se pretvara u Arktički ocean koji je povezan s Tihim oceanom preko Beringovoga prolaza, tvoreći neprekidno vodeno prostranstvo.

Tihi ocean, najveći ocean, prostire se od Južnoga oceana do Arktičkoga oceana, obuhvaća prostor između Australije, Azije i Amerika. Tihi ocean se susreće s Atlantskim oceanom južno od Južne Amerike kod rta Horn.

Atlantski ocean, drugi najveći ocean, prostire se od Južnoga oceana između Amerika, Afrike i Europe do Arktičkoga oceana. Atlantski ocean se susreće s Indijskim oceanom južno od Afrike kod Agulhaškoga rta.

Indijski ocean, treći najveći ocean, prostire se prema sjeveru od Južnoga oceana do Indijskoga potkontinenta, Arapskoga poluotoka i Jugoistočne Azije u Aziji, i između Afrike na zapadu i Australije na istoku. Indijski ocean se susreće s Tihim oceanom u blizini Australije.

Arktički ocean, najmanji je ocean. Spaja se s Atlantskim oceanom u blizini Grenlanda i Islanda te s Tihim oceanom kod Beringovoga prolaza. Arktički ocean prekriva Zemljin sjeverni pol. U Zapadnoj hemisferi dodiruje Sjevernu Ameriku, a u Istočnoj Skandinaviju i Sibir. Arktički ocean je djelomično prekriven morskim ledom čija veličina ovisi o godišnjem dobu.

Južni ocean, predloženi je i drugi najmanji ocean. Arktički ocean okružuje Antarktiku, a dominira antarktička cirkumpolarna struja. Antarktički ocean je obično definiran kao ocean koji se prostire južno od 60° južne geografske širine. Južni ocean je djelomično prekriven morskim ledom čija veličina ovisi o godišnjem dobu.

Vidi još Superocean World Ocean Atlas Panthalassa

Izvori

Dodatna literatura Chekin, L. 2002. "The world ocean in medieval cartography". Moscow: S. I. Vavilov Institute of the History of Science and Technology of the Russian Academy of Sciences; thesis for Museum of the World Ocean congress. "Ocean". The Columbia Encyclopedia, 6th ed. 2003. New York: Columbia University Press; also, Danabasoglu, Gokhan ; McWilliams, James C.; & Gent, Peter R. 1994. "The role of mesoscale tracer transports in the global ocean circulation". Science: vol. 264. (no. 5162), pp. 1123–1126. Levitus, Sydney; Antonov, John I.; Boyer, Timothy P.; and Stephens, Cathy. 2000. "Warming of the world ocean": abstract, article. Science: vol. 287. (no. 5461), pp. 2225–2229. Spilhaus, Athelstan F. 1942. "Maps of the whole world ocean." Geographical Review: vol. 32 (no. 3), pp. 431–5. UN Atlas of the Oceans: "Distribution of land and water on the planet", "Origins of the oceans and continents"

Vanjske poveznice

Svjetsko more, Proleksis enciklopedija Global Ocean Commission Pew Charitable Global Ocean Legacy

Kategorija:Oceani