Nevermind je drugi studijski album američkog rock sastava Nirvana. Diskografska kuća DGC Records objavila ga je 24. rujna 1991. godine. Mnogo izdavača ponudilo joj je ugovor, no Nirvana ga je na koncu potpisala s DGC Recodsom, podružnicom Geffen Recordsa, na temelju višekratnih preporuka Kim Gordon iz Sonic Youtha i menadžmenta tog sastava. Producent albuma je Butch Vig i prvi je uradak skupine koji je objavila veća diskografska kuća, kao i prvi na kojem je bubnjeve svirao Dave Grohl. Naslovnicu, koja prikazuje golu bebu kako pliva za dolarom na udici koji je izvan njezina dosega, smatra se jednom od najpoznatijih naslovnica albuma uopće.
Za Nevermind Kurt Cobain napisao je nekoliko pjesama nadahnute izvođačima kao što su The Melvins, R.E.M., The Smithereens i The Pixies. Na glazbeni stil na albumu presudan je utjecaj imao i singl "Sliver", koji je 1990. godine objavio Sub Pop i za koji je Cobain izjavio: "[Ta je pjesma] bila poput čvrste izjave. Morao sam napisati pop pjesmu i objaviti je kao singl da bih ljude pripremio za idući album. Želio sam napisati još takvih pjesama."
Iako u početku očekivanja za komercijalni uspjeh nisu bila visoka, Nevermind je neočekivano postao iznimno uspješan. U siječnju 1992. pojavio se na prvom mjestu američke ljestvice Billboard 200. Glavni singl "Smells Like Teen Spirit" dobio je pohvale kritičara i pojavio se na šestom mjestu ljestvice Billboard Hot 100. Potom su objavljena tri također uspješna singla: "Come as You Are", "Lithium" i "In Bloom". U vrijeme najvećeg komercijalnog uspjeha Nevermind je tjedno prodavan u otprilike 300.000 primjeraka. U anketi Pazz & Jopa Nevermind je izabran za najbolji album godine; "Smells Like Teen Spirit" u toj je anketi izabran za singl godine i glazbeni spot godine.
Nevermind je diljem svijeta prodan u više od 30 milijuna primjeraka, zbog čega je jedan od najprodavanijih glazbenih uradaka svih vremena. U ožujku 1999. postigao je dijamantnu nakladu u SAD-u. Nevermind je djelomično zaslužan za to što su grunge i alternativni rock ušli u glavnu struju glazbe i pojavljuje se na visokim mjestima popisa najboljih i najutjecajnijih albuma svih vremena, a brojni glazbeni časopisi navode ga i kao najbolji album 1990-ih. Godine 2005. Kongresna biblioteka uvrstila je Nevermind u Nacionalni registar tonskih snimki, popis u kojem se nalaze "kulturno, povijesno ili estetski važne" glazbene snimke.
Pozadina Nirvana je bio rock sastav iz Aberdeena u Washingtonu koji su 1987. osnovali Kurt Cobain i Krist Novoselic i koji je potpisao ugovor s nezavisnim izdavačem Sub Popom u Seattleu. Grupa je 1989. godine objavila debitantski album Bleach, a na njemu je bubnjeve svirao Chad Channing. Međutim, Channing je napustio Nirvanu 1990. godine i skupini je bio potreban stalni bubnjar. Na koncertu hardcore punk sastava Scream njegov se bubnjar Dave Grohl dojmio Cobaina i Novoselica. Kad se Scream neočekivano raspao, Grohl je kontaktirao s Novoselicem, otputovao u Seattle i ubrzo je pozvan u grupu. Novoselic je kasnije izjavio da je sve "sjelo na svoje mjesto" kad se Grohl pridružio Nirvani.Classic Albums—Nirvana: Nevermind [DVD]. Isis Productions, 2004.
Cobain je u međuvremenu pisao nekoliko novih pjesama. U to je vrijeme slušao grupe poput The Melvins, R.E.M., The Smithereens i Pixies – ti su ga izvođači nadahnuli na skladanje melodičnijih pjesama. Ključan je bio singl "Sliver", koji je Sub Pop objavio 1990. godine (prije Grohlova priključenja skupini) i za koji je Cobain izjavio: "[Ta je pjesma] bila poput čvrste izjave. Morao sam napisati pop pjesmu i objaviti je kao singl da bih ljude pripremio za idući album. Želio sam napisati još takvih pjesama."Azerrad, 1993. str. 145 Grohl je komentirao da je u to vrijeme sastav često uspoređivao svoju glazbu s glazbom za djecu jer je skladbe pojednostavljivao koliko je god to bilo moguće.
Početkom 1990-ih Sub Pop počeo je imati probleme s financijama. Govorkalo se da će Sub Pop postati podružnica veće diskografske kuće te je stoga grupa odlučila da ne želi nikakve posrednike i odlučila je potpisati ugovor s većim izdavačem. Mnogo izdavača ponudilo joj je ugovor, no Nirvana ga je na koncu potpisala s DGC Recodsom, podružnicom Geffen Recordsa, na temelju višekratnih preporuka Kim Gordon iz Sonic Youtha i menadžmenta tog sastava.Azerrad, 1993. str. 162
Snimanje i produkcija upright|thumb|left|Nirvana je na nagovor bivše diskografske kuće Sub Pop angažirala producenta Butcha Viga. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća Nirvana je počela planirati drugi uradak za Sub Pop s privremenim nazivom Sheep. Kao potencijalnog producenta za taj album Bruce Pavitt, čelnik Sub Popa, predložio je Butcha Viga. Nirvani se posebice sviđao Vigov rad s Killdozerom i odlučila ga je nazvati i reći mu: "Želimo zvučati jednako žestoko kao taj album."Hoi, Tobias. "In Bloom." Guitar World. listopad 2001. Grupa je otišla u Vigov studio Smart Studios u Madisonu u Wisconsinu i ondje je snimala od 2. do 6. travnja 1990. Veći dio osnovnih aranžmana pjesama do tog je vremena bio dovršen, no Cobain je i dalje pisao tekstove i skupina nije bila sigurna koje pjesme može snimiti.Berkenstadt; Cross, str. 29 Na koncu je snimljeno osam pjesama: "Immodium" (kasnije preimenovana u "Breed"), "Dive" (kasnije objavljena kao B-strana na singlu "Sliver"), "In Bloom", "Pay to Play" (na koncu preimenovana u "Stay Away" i promijenjen joj je tekst), "Sappy", "Lithium", "Here She Comes Now" (objavljena na albumu Velvet Underground Tribute Album: Heaven and Hell Volume 1) i "Polly".Azerrad, 1993. str. 137 Dana 6. travnja sastav je održao koncert u Madisonu s Tadom, još jednom grupom iz Seattlea. Vig je počeo miksati snimke dok je Nirvanu 7. travnja u Madisonu intervjuirala Madisonova radiostanica WORT. Članovi skupine planirali su snimiti još pjesama, ali je Cobain napregnuo svoj glas, zbog čega je sastav bio prisiljen prestati sa snimanjem. Grupa je 8. travnja otišla u Milwaukee kako bi započela dugotrajnu turneju diljem Srednjeg zapada i istočne obale SAD-a, tijekom koje je u 39 dana održala 24 nastupa. Vig je informiran da će se grupa vratiti kako bi snimila još pjesama, no producent neko vrijeme nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Budući da je nakon turneje iz skupine izišao bubnjar Chad Channing, dodatno je snimanje odgođeno. Nirvana se poslužila snimkama iz Madisona kao demouratkom koji bi ponudila novoj diskografskoj kući. Nakon nekoliko mjeseci te su snimke kružile među većim izdavačima i grupa je počela biti popularnija.Azerrad, 1993. str. 138
Nakon što je potpisala ugovor s DGC-om, skupini je predloženo nekoliko producenata, među kojima su bili Scott Litt, David Briggs i Don Dixon, no Nirvana je i dalje željela raditi s Vigom.Azerrad, 1993. str. 164 – 165 Novoselic je 2001. komentirao da je sastav bio pod stresom jer je snimao za većeg izdavača, a producenti koje je DGC predlagao željeli su postotne bodove za rad na albumu. Grupa je odlučila zadržati Viga jer joj je bilo ugodno surađivati s njim.Cross, Charles R. "Requiem for a Dream". Guitar World. listopad 2001. Uz budžet od 65.000 dolara Nirvana je Nevermind snimala u Sound City Studiosu u Van Nuysu u Kaliforniji od svibnja do lipnja 1991. godine.Sandford 1995, str. 181 Uradak je izvorno trebala snimiti između ožujka i travnja 1991., ali usprkos tome što su članovi željeli početi sa snimanjem, vrijeme snimanja više je puta odgađano. Kako bi zaradila dovoljno novaca kojim bi platila benzin za put do Los Angelesa Nirvana je održala nastup tijekom kojeg je prvi put odsvirala "Smells Like Teen Spirit". Prije početka snimanja sastav je Vigu poslao nekoliko probnih snimki s pjesmama snimljenima u Smart Studiousu, ali i novijim skladbama među kojima su bile "Smells Like Teen Spirit" i "Come as You Are".Azerrad 1993, str. 167
Kad je stigla u Kaliforniju, Nirvana se nekoliko dana bavila pretprodukcijom, tijekom koje je s Vigom poboljšala aranžmane nekih pjesama.Azerrad 1993, str. 169 Jedina pjesma koja je preostala iz Smart Studiosa je "Polly", na kojoj je na činelama svirao Chad Channing. Kad je počelo snimanje, skupina je radila osam do deset sati dnevno. Članovi su često u dva ili tri pokušaja snimili instrumentalne dionice; ako do tada rezultati ne bi bili zadovoljavajući, prebacili bi se na neku drugu pjesmu.Azerrad 1993, str. 174 Toliko je puta uvježbavala pjesme prije snimanja da joj je uglavnom bilo potrebno samo nekoliko pokušaja da dođe do ciljanih rezultata. Cobain se koristio različitim gitarama, Stratocasterima i Jaguarima, a Novoselic se služio bas-gitarama marke Gibson Ripper iz 1979. (koja je bila crne boje) i 1976. Novoselic i Grohl dovršili su basističke i bubnjarske dionice u nekoliko dana, no Cobain je morao dulje raditi na presnimavanju gitarističkih dionica i pjevanju, a pogotovo na tekstovima (koje je katkad dovršio tek netom prije snimanja).Azerrad 1993, str. 176 Na raznim je snimkama Cobain toliko dosljedno pjevao da ih je Vig pomiješao kako bi stvorio dijelove za presnimavanje. Vig je izjavio da se morao poslužiti lukavstvom da bi nagovorio Cobaina da dodatno snima dionice za presnimavanje jer nije bio sklon višestrukom snimanju. Čak ga je uvjerio da na pjesmi "In Bloom" pjeva preko postojeće snimke rekavši mu da je "to činio John Lennon." Iako je uglavnom snimanje teklo glatko, Vig je izjavio da je Cobain katkad bio zlovoljan i da tad bilo teško razgovarati s njim: "Odlično bi se ponašao sat vremena, a onda bi sjeo u kut sobe i sat vremena ništa ne bi rekao."
Nakon snimanja Vig i skupina krenuli su miksati album. Međutim, već nakon nekoliko dana i Vig i članovi Nirvane shvatili su da im se miksevi ne sviđaju. Zbog toga su odlučili pozvati nekoga da nadgleda miksanje, a DGC, podružnica Geffen Recordsa, poslala im je popis mogućih kandidata za taj posao. Na popisu se pojavilo nekoliko poznatih imena, među kojima su Scott Litt (poznat po radu s R.E.M.-om) i Ed Stasium (koji je radio s The Ramonesom i The Smithereensom). Ipak, Cobain se bojao da će zbog poznatijih miksera uradak zvučati kao album tih sastava. Zbog toga se odlučio za Andyja Wallacea (koproducenta Slayerova albuma Seasons in the Abyss iz 1990.), koji se nalazio na dnu tog popisa.di Perna, Alan. "Grunge Music: The Making of Nevermind". Guitar World. jesen 1996. Novoselic se prisjetio: "Rekli smo 'tako je, može' jer su ti Slayerovi albumi bili prilično žestoki."Berkenstadt; Cross, str. 96 Wallace je pjesmama stavljao različite specijalne efekte i mijenjao je zvuk bubnjeva; uglavnom bi svaki dan dovršio miks jedne pjesme.Azerrad 1993, str. 179 – 180 I Wallace i Vig nekoliko godina kasnije istaknuli su da su se članovima grupe ti miksevi svidjeli.Berkenstadt; Cross, str. 99 Međutim, nakon objave albuma članovi Nirvane izjavili su da im se ne sviđa taj čist zvuk koji je bio mikserov doprinos Nevermindu. U Come as You Areu Cobain je rekao: "Sad se stidim produkcije na Nevermindu. Sličnija je albumu Mötley Crüea nego nekom punk rock albumu."
Nevermind je masteriran tijekom poslijepodneva 2. kolovoza u The Mastering Labu u Hollywoodu. Howie Weinberg sam je počeo raditi jer se u studiju nitko nije pojavio u dogovoreno vrijeme; kad su Nirvana, Andy Wallace i Gary Gersh stigli, Weinberg je već masterirao veći dio albuma.Berkenstadt; Cross, str. 102 Jedna od pjesama masteriranih tog dana, skrivena skladba "Endless, Nameless" koja se trebala pojaviti na kraju pjesme "Something in the Way", slučajno se nije pojavila na prvim primjercima albuma. Weinberg je izjavio: "Na početku smo se dogovorili da ćemo tu pjesmu staviti na kraj. Možda sam pogrešno shvatio njihove upute – ako želite, možete reći da sam pogriješio. Možda ju nisam zapisao kad je Nirvana ili izdavačka kuća rekla da je trebam zapisati. Zbog toga se nije pojavila na prvih dvadeset tisuća CD-ova, albuma i kazeta."Berkenstadt; Cross, str. 103 Weinberg je za buduća izdanja albuma kasnije poslušao uputstva i dodao oko deset minuta tišine između završetka "Something in the Way" i početka skrivene skladbe.Berkenstadt; Cross, str. 104