ETA (Euskadi Ta Askatasuna, Baskija i sloboda) je bila naoružana baskijska paravojna organizacija osnovana 1959. godine. Kao glavni cilj ETA ima neovisnost Baskije. SAD i većina vodstva EU je smatraju terorističkom organizacijom.
Nastala je iz studentske organizacije koja se borila protiv vojne diktature generala Franca. Vlade Španjolske i Francuske, Europske unije i SAD-a ETA-u smatraju terorističkom organizacijom. Njoj se pripisuju napadi s ukupno oko 829 žrtava. Ova paravojna organizacija je najaktivnija teroristička organizacija u zapadnoj Europi. Oni se već duže od tri desetljeća zalažu za stvaranje neovisne države Baskije na teritoriju regije Baskija koji obuhvaća više pokrajina Španjolske i dijelove jugozapadne Francuske. Odgovorna je za desetke otmica, a najpoznatija žrtva bio je španjolski predsjednik vlade Luis Carrero Blanco. Znak njihove organizacije je zmija (simbol političke borbe) koja se ovila oko sjekire (simbola oružane borbe). Više od 700 njihovih militanata je u zatvoru. ETA se žestoko protivi izgradnji željeznica i nuklearnih elektrana koje smatraju vrlo štetnim za okoliš i nepotrebnim za Baskiju.
Službeno je raspuštena 2. svibnja 2018.
Povijest
Razdoblje Francove diktature
mini|200px|desno|Ploča u čast ubijenom Blancu
ETA je osnovana 1959. godine kao studentski pokret Baska protiv Francove diktature. ETA je smatrala kako Francov režim zatire baskijsku kulturu i identitet. Najpoznatija žrtva iz toga razdoblja je admiral Luis Carrero Blanco, nesuđeni Francov nasljednik. Ubijen je 1973. godine bombom na izlazu iz crkve.
Prijelazno razdoblje Nakon Francove smrti, za vrijeme prijelaznog razdoblja u demokraciju, ETA se podijelila na dvije odvojene organizacije: jedna frakcija je postala ETA političko vojna ETA (pm) i druga ETA vojna ili ETA (m). Obje organizacije su odbijale ponude o amnestiji, te su nastavile svoju nasilnu borbu. Godine između 1978. i 1980. pokazale su se najkrvavijima za ETA-u sa 68, 76 tj. 91 žrtvom.
Za vrijeme Francove diktature ETA-u je tolerirala francuska vlada, dozvoljavajući im slobodno kretanje Francuskom, vjerujući kako time potpomaže rušenje Francove vlasti.
Puno je polemike oko toga u kolikoj se mjeri ta politika "svetišta" nastavila i nakon tranzicije u demokraciju, ali se općenito drži da trenutačne francuske vlasti imaju usku suradnju sa španjolskom vladom protiv ETA-e.
U 1980-ima, ETA (pm) je prihvatila ponudu španjolske vlade oko pojedinačnih pomilovanja svih ETA-inih zatvorenika, čak i onih koji su počinili nasilna kaznena djela, koji su javno napustili politiku nasilja. To je izazvalo novu podjelu unutar ETA-e (pm) između sedme i osme skupštine. ETA VII je prihvatila tu djelomičnu amnestiju koju im je sada davala demokratska španjolska vlada i integrirala se u političku stranku Euskadiko Ezkerra ("Baskijska ljevica").
ETA VIII, nakon kratkog razdoblja samostalne aktivnosti, s vremenom se integrirala u ETA-u (m), vjerojatno utječući da ETA (m) usvoji još radikalniji i nasiliji položaj. Bez daljnjeg postojanja ikakvih frakcija ETA (m) je obnovila izvorni naziv Euskadi Ta Askatasuna.
GAL
Za vrijeme 1980-tih i vladao je tzv. prljavi rat između Grupos Antiterroristas de Liberación (GAL) paravojne organizacije koja se proglasila protuterorističkom i ETA-e. Rat je trajao 1983. – 1987. GAL je izvodio otmice, atentate i mučenja, ne samo članova ETA-e nego i civila za koje se sumnjalo da su povezani s grupom, od kojih poneki uopće nisu imali veze. GAL je ubio 27 ljudi. Aktivnosti GAL-a bile su nastavak ratnih djelovanja odreda smrti, aktivno podupiranih od španjolskih sigurnosnih i obvavještajnih snaga, pod imenom Batallón Vasco Español koje su bile aktivne u razdoblju 1976. – 1982. One su bile odgovorne za smrt 48 osoba.
Jedna od posljedica djelovanja GAL-a u Francuskoj je odluka iz 1984. godine kojom Pierre Joxe, francuski ministar unutarnjih poslova, odobrava izručavnje osumnjičenih pripadnika ETA-a Španjolskoj. Za postizanje ovog dogovora trebalo je 25 godina i bio je ključan označivši kraj sigurnosti za ETA-u u Francuskoj.John Bew, Martyn Frampton i Inigo Gurruchaga, Talking to Terrorists: Making Peace in Northern Ireland and the Basque Country(str. 197.-202.), Hurst & Co., London. Objavljivanje (od države podržavane) sheme "prljavog rata" i pritvaranjem službenika odgovornih za GAL u ranim 1990-im dovelo je do političkog skandala u Španjolskoj. Nizom istraživanja novina El Mundo veze države sa skupinom bile su razotkrivene. Posljedica toga je što su nakona toga otkrića djelovanja skupine označena kao državni terorizam.World: Europe Former Spanish ministers jailed for 'terrorism'
Godine 1997. španjolski Audiencia Nacional sud završio je svoja ispitivanja, što je dovelo do zatvora za nekoliko pojedinaca vezanih za GAL, uključujući i državne službenike i do najviših razina u PSOE vlasti, kao što su bivše domovine ministar José Barrionuevo. Predsjednik vlade Felipe González izjavio je kako se pravna država mora braniti "i u kanalizaciji" ( El Estado de Derecho también SE defiende en las cloacas) nešto što je, za neke, ukazivalo na njegovo znanje o toj shemi. Međutim, njegov angažman s GAL-om nikada nije mogao biti dokazan.
Ovi su događaji obilježili kraj oružanog "protuterorističkog" razdoblja u Španjolskoj i bez daljnjih većih slučajeva sa španjolske vlade nakon 1987.godine (kada je prestala djelovati GAL) dokazanih na sudu.
Ljudska prava
ETA-ini članovi i pristaše tvrde da su bili rutinski podvgrnuti mučenjima od bilo koje policije. Dok su ove tvrdnje bile teške za provjeriti, neke presude su uistinu bile temeljene na priznanjima dobivenim dok su zarobljenici bili držani zatočenima i bez pristupa odvjetniku po njihovom izboru, za vrijeme najviše tri dana. Ovakva priznanja rutinski su odbacivana od strane optuženika tijekom suđenja kad je utvrđeno da su iznuđena mučenjem. Bilo je i nekih uspješnih kaznenih progona dokazanih mučitelja tijekom razdoblja "prljavog rata" sredinom 1980-ih, iako su kazne za Amnesty International bile kao neopravdano lagane i blage prema zavjerenicima i onima koji su to omogućavali.listopada 2002. AI Index: EUR 41/12/2002: Španjolska: briefing za Odbor Ujedinjenih naroda protiv mučenja: Iako uvjerenja od mučitelji dogodi, to su rijetkost. [...] Uvidom suci i tužitelji ne mogu uvijek biti prikazujući due diligence [...] procesa za mučenje pritužbe često odgođen na duže vrijeme. Gdje mučenja utvrđeno je da su se dogodile, a zlostavljači su osuđeni, dodjela prava na naknadu od sudova da muči žrtve su obično niske, a može potrajati između sedam i 19 godina kako bi se odlučio.AI Index: EUR 41/014/2002: 1. studenoga 2002.: Španjolska: Brifing za UN-ov Odbor protiv mučenja: Update: Odbor je također izrazio zabrinutost u svezi: duljine sudskih istraga oko pritužbi za mučenje, što bi moglo potaknuti rast davanja pomilovanja osuđenim mučiteljima, odnosne neodređivanja primjerenih kazni, zbog vremena koje je proteklo od počinjenja zločina ;
U tom smislu, Amnesty International je pokazao zabrinutost zbog kontinuirane nebrige o preporukama izdanim od agencije kako bi se spriječile eventualne ponovne zlouporabe. Također, vezano uz to, pronađeni su ETA-ini priručnici u kojima se upućuju članovi i pristaše da rutinski tvrde da su bili mučeni tijekom boravka u zatvoru. Slučaj Unai Romano bio je kontroverzan. Njegove slike sa simetrično natečenim licem nepoznate etiologije objavljene su nakon njegovog tamnovanja što je vodilo prema tvrdnjama o policijskom zlostavljanju i mučenju. Martxelo Otamendi, bivši direktor baskijskog lista Euskaldunon Egunkaria, odlučio je podići optužnicu u rujnu 2008. protiv španjolske vlade u Strasbourgu suda zbog "nepropisnog provjeravanja" mučenja u prijavljenim slučajevima.
Kao rezultat ETA-inog nasilja, prijetnji i ubojstava novinara, Reporteri bez granica uključili su Španjolsku u svih šest izdanja svog godišnjeg popisa praćenja slobode tiska. Dakle, ovaj NVO uključio je ETA-u u svoj popis praćenih "Predatora slobode medija".
U demokratskom razdoblju ETA je izvela svoj prvi atentat autobombom u Madridu u rujnu 1985. godine, što je rezultiralo i jednim smrtnim slučajem (američki građanin Eugene Kent Brown, zaposlenik tvrtke Johnson & Johnson) i šesnaest ozlijeđenih. Bombaški napad na Plaza República Dominicana u srpnju 1986. godine uzrokovao je smrt 12 pripadnika Guardia Civil, a ozlijeđeno je 50. Hipercor bombaški napad 19. lipnja 1987. godine u trgovačkom centru u Barceloni, uzrokovao je smrt dvadeset i jedne i ozljedu četrdeset pet osoba. U posljednjem slučaju, cijele obitelji su pobijene. Užas prouzročene eksplozije bio je tako upečatljiv da je ETA bila primorana izdati priopćenje za javnost rekavši da su unaprijed najavili bombaški napad na Hipercor, ali da je policija unaprijed odbila evakuirati područje. Policija tvrdi da je upozorenje stiglo samo nekoliko minuta prije nego što je eksplodirala bomba.
Godine 1986. osnovana je Gesto por la Paz (poznat u kao Udruga za mir u Baskiji); Počeli su sazivati tihe demonstracije u mjestima širom Baskije dan nakon svakog nasilnog ubojstva, bilo ETA-e bilo GAL-a. Bile su to prvi sustavne prosvjedi u Baskiji protiv političkog nasilja. Također godine 1986., u Ordizia, ETA je ustrijelila Maríju Dolores Katarain, poznatu kao "Yoyes", dok je šetala sa svojim maloljetnim sinom. Yoye je bila bivša članica ETA-e koja je odustala od oružane borbe i pridružila se civilnom društvu: ETA ju je optužila zbog "bježanja" tj. njenog iskorištavanja španjolske reintegracijske politike koja je amnestirala sve zatvorenike koji su javno odustali od nasilja.
Dana 12. siječnja 1988. godine sve baskijske političke stranke, osim ETA-inog političkog krila Herri Batasune, potpisale su Ajuria-Enea pakt s namjerom okončanja nasilja ETA-e. Nekoliko tjedana kasnije, 28. siječnja, ETA je najavila 60-dnevni prijekid vatre, kasnije odgađan nekoliko puta. Pregovori poznati kao Mesa de Argel ("Alžirski stol") održani su između ETA-inog predstavnika Eugenija Etxebestea ("Antxona"), a zatim tadašnje socijalističke Vlade Španjolske, ali bez uspjeha, te je ETA nastavila s nasiljem.
Tijekom ovog razdoblja, španjolska vlada je politiku spominjala kao "ponovno uvođenje", pod kojom su svi zatočeni pripadnici ETA-a za koje koje je Vlada smatrala kako su se zaista odrekli nasilja mogli biti oslobođeni i vratiti se u društvo. PSOE Vlada je odlučila da zatočeni ETA-ini članovi, prije zatvoreni u Baskiji, umjesto toga budu zatvorski ravnomjerno raspoređeni po Španjolskoj, neki i daleko od njihovih obitelji, u zatvor Salto del Negro na Kanarskim otocima. Francuska je preuzela sličan pristup. Jedini pak jasan učinak ove politike bilo je potaknuće socijalnih prosvjeda, posebno od nacionalista i obitelji zatvorenika, opisujući kao okrutnost odvajanje od članove obitelji. Veliki prosvjed protiv ove politike radi se pod sloganom "Euskal presoak - Euskal Herrira" (baskijski zatvorenici u Baskiji, pri čemu su "baskijski zatvorenici" bili samo članovi ETA-e). Valja spomenuti kako u gotovo svakom španjolskom zatvoru postoji skupina pripadnika ETA-e koje je zbog brojnosti teško raspršiti.
Gestoras pro-Amnistía/Amnistia Aldeko Batzordeak ("Upravljačka skupština za amenestiju" trenutačno protuzakonita), kasnije Askatasuna ("Sloboda"), i Senideak ("članovi obitelji") pružali su podršku zatvorenicima i njihovim obiteljima. Baskijska Vlada i nekoliko nacionalističkih gradskih vijećnica odobrili su novac iz humanitarnih razloga za posjete rođaka zarobljenicima. Duga putovanja autom uzrokovala su prometne nesreće sa smrtnim slučajevima što je dovodilo do prosvjeda obitelji zatvorenika nacionalista i njihovih podupiratelja.
Tijekom primirja ETA-e iz kasnih 1990-ih, PSOE Vlada dovela je na kopno zatvorenike s otoka u Africi. Od kraja primirja ETA-ini zatvorenici nisu poslani natrag u prekomorske zatvore. Neke baskijske vlasti uspostavile su subvencije za za posjete obitelji.