Cantleya monotipski je rod drveća iz porodice Stemonuraceae, zastupljen jedinom vrstom Cantleya corniculata (Becc.) R.A.Howard. Rod je prirodno rasprostranjen u zapadnoj Maleziji, odnosno na Malajskom poluotoku, Sumatri i Borneu. Henry Nicholas Ridley opisao je rod 1922. u djelu Flora of the Malay Peninsula, prvotno na temelju vrste Cantleya johorica, koja je danas sinonim vrste C. corniculata.Kew, pristupljeno 22. kolovoza 2026. Etimologija Ime roda dano je u čast Nathaniela Cantleyja (1847.–1888.), britanskog hortikulturista i botaničara koji je radio u Kewu, na Mauricijusu, a zatim bio nadzornik Botaničkog vrta u Singapuru. Upravo je Cantley 1882. u Johoru prikupio primjerak na kojem je Ridley poslije zasnovao C. johorica.Index of Eponymic Plant Names Index de Noms éponymiques des Plantes, pristupljeno 22. kolovoza 2026.

Opis Cantleya corniculata vazdazeleno je srednje veliko do veliko stablo, obično 15–40 m visoko, s visokom i gustom krošnjom. Deblo je ravno i valjkasto, često bez grana do oko 20 m visine, najčešće promjera 30–60 cm, iako vrlo stara stabla mogu biti znatno deblja. Pri osnovi je deblo prošireno, a ponekad razvija niske potpornje visoke do približno 1,5 m.Useful Tropical Plants, pristupljeno 22. kolovoza 2026.

Listovi su jednostavni, naizmjenični, jajasto-eliptični do obrnuto jajasto-eliptični, tanko kožasti, goli i cjelovita ruba. Cvjetovi su sitni, dvospolni i najčešće peteročlani, rjeđe četveročlani, skupljeni u pazušne cimaste cvatove. Stapka cvata nosi sitne preklopljene pricvjetne listove. Čašni listići pri osnovi su srasli u čašastu strukturu, dok su latice slobodne, premda mogu međusobno prianjati.Stemonuraceae, pristupljeno 22. kolovoza 2026.

Prašnici su slobodni; niti su prema vrhu spljoštene i proširene te obrasle karakterističnim batinasto-četkastim dlačicama. Plodnica je izduženo stožasta, a njuška glavata i slabo režnjevita. Plod je vretenasta koštunica čiji je unutarnji mezokarp snažno sklerificiran; stijenka ploda s jedne je strane uvučena. Plod sadrži jednu duguljastu sjemenku.

Rasprostranjenost i ekologija Vrsta raste na Sumatri, Malajskom poluotoku i Borneu, uključujući Maleziju, Brunej i indonezijski Kalimantan. Kew njezin areal sažima kao zapadnu Maleziju. Nastanjuje nizinske tropske šume od razine mora do približno 300 m nadmorske visine, osobito suše dijelove slatkovodnih i tresetnih močvarnih šuma, ali i suše brdske šume. Obično je lokalna i raspršeno zastupljena, na močvarnim ili pjeskovitim tlima.

Uporaba Stablo je gospodarski poznato ponajprije zbog vrlo tvrdog i teškog drveta, koje se u trgovini najčešće naziva dedaru. Srž je žutosmeđa do ružičastosmeđa i jasno se razlikuje od svjetlije bjeljike. Svježe drvo ima jak aromatičan miris, zbog čega se ponekad upotrebljavalo kao zamjena za sandalovinu. Drvo je gusto, fine teksture i vrlo otporno, pa se rabi za konstrukcije izložene vremenu, mostove, stupove, podove, brodogradnju, drške alata i druge teške namjene.Tropicl Timber, pristupljeno 20. kolovoza 2026.

Plod je jestiv, ali se opisuje kao slabije kakvoće i nije značajna prehrambena biljka.

Vrsta je na IUCN-ovu Crvenom popisu svrstana u kategoriju osjetljivih vrsta (VU). Eksploatacija kvalitetnog drveta jedan je od razloga zabrinutosti za njezine populacije.

Sistematika Odoardo Beccari opisao je vrstu 1877. kao Platea corniculata Becc. Poslije je premještana u rodove Urandra i Stemonurus. Ridley je 1922. opisao novi rod Cantleya s vrstom C. johorica, ali je Richard Alden Howard 1940. zaključio da je ona istovjetna s Beccarijevom starijom vrstom i objavio današnju kombinaciju Cantleya corniculata (Becc.) R.A.Howard.

Sinonimi Homotipski: Platea corniculata Becc. in Malesia 1: 117 (1877) Stemonurus corniculatus (Becc.) Ridl. in Fl. Malay Penins. 5: 297 (1925) Urandra corniculata (Becc.) Foxw. in Philipp. J. Sci., C 6: 179 (1911) Heterotipski: Cantleya johorica Ridl. in Fl. Malay Penins. 1: 436 (1922)

Izvori

Kategorija:Rodovi Stemonuraceae Kategorija:Monotipski biljni rodovi