Oncotheca balansae, je endemsko malo stablo ili grm s Nove Kaledonije.Plants of the World online Pristupljeno 20. ožujka 2020., rasprostranjeno na otoku Grande Terre od Bouraila na sjeveru do Yatéa na jugu. Henri Ernest Baillon opisao ju je 1891. u Bulletin Mensuel de la Société Linnéenne de Paris 2: 931. Kew prihvaća ime Oncotheca balansae i ne navodi mu sinonime. Prema APG V (2026.) pripada redu Oncothecales, koji obuhvaća samo porodicu Oncothecaceae. POWO je zasad još vodi pod starijim smještajem u Icacinales.Large-scale nuclear and plastid phylogenomic analyses inform an updated Angiosperm Phylogeny Group classification: APG V, pristupljeno 26. kolovoza 2026.
Opis Biljka je dobro razgranat grm ili stablo promjenjiva habitusa, od niskoga grma do stabla visokog oko 30 m, s deblom promjera do približno 50 cm. Kora je siva, hrapava i ispucala. Mlade lisnate grančice su čvrste, gole i sjajne, prema vrhovima tamnosmeđe, dok se na starijim granama jasno vide ožiljci otpalih listova.
Listovi su naizmjenični, peteljkasti i blago kožasti, usko obrnuto lancetasti, dugi približno 8–16 cm. Prema osnovi su snažno suženi, vrh može biti šiljast do zaobljen, a plojka je gola, tamnozelena s gornje i svjetlija s donje strane. Anatomski su listovi obilježeni debelom kutikulom i drugim svojstvima koja im daju kseromorfan izgled; Carpenter i Dickison smatrali su da bi takva građa mogla biti povezana sa slabom dostupnošću mineralnih hranjiva u tlu.
Cvatovi su zbijeni i razgranati, dugi oko 1–8 cm, a njihove manje jedinice nose po dva do pet cvjetova. Cvjetovi su sitni, na vrlo kratkim stapkama i imaju miris po medu. Lapovi su dugi oko 1 mm, a bijele latice, duge oko 2 mm, međusobno su srasle. Prašnika je pet. Za ovu je vrstu osobito karakterističan produženi, prema unutra savijen i šiljast konektiv antere; upravo je ta neobična građa pridonijela nazivu roda Oncotheca.
Plod je koštunica s pet uzdužnih brazda, isprva tamnozelena, a dozrijevanjem žućkasta. Mezokarp je tanak i mesnat, dok je endokarp debeo, drvenast i vrlo tvrd. Plod ima pet pretinaca, ali je obično samo jedan plodan, rijetko dva. Cvate uglavnom od studenoga do ožujka, a plodovi dozrijevaju od rujna do studenoga.Endemia, Oncotheca balansae Baill., pristupljeno 26. kolovoza 2026. The Morphology and Relationships of Oncotheca Balansae, pristupljeno 26. kolovoza 2026.
Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je endem Nove Kaledonije, gdje raste na otoku Grande Terre. Kew navodi njezinu prirodnu rasprostranjenost u sjevernom i jugoistočnom dijelu Nove Kaledonije, dok lokalni podaci pokazuju nalazišta na ultramafičkim masivima, osobito u južnom dijelu otoka. Naseljava vlažne šume, često uz vodotoke, te makiju, od približno 5 do 850 m nadmorske visine. Isključivo je ili izrazito vezana uz ultramafičke podloge.Kew, pristupljeno 26. kolovoza 2026.
Posebno je zanimljiva kao akumulator nikla; APweb je navodi kao hiperakumulator nikla. To je prilagodba vrijedna pozornosti jer su ultramafička tla Nove Kaledonije siromašna nekim biljkama potrebnim hranjivima, ali bogata metalima koji su mnogim drugim biljkama toksični.Mobot, pristupljeno 26. kolovoza 2026.
Zaštita Oncotheca balansae procijenjena je kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Procjena iz 2017. navodi da vrsta, unatoč ograničenosti na Novu Kaledoniju, trenutačno nije globalno ugrožena. Posebnu konzervacijsku vrijednost ima zbog svojega izoliranog evolucijskog položaja: Oncothecaceae su endemska novokaledonska porodica sa samo dvjema vrstama.
Izvori
Kategorija:Oncotheca