Vladimir Jurko Glaser (Gorizia, 21. travnja 1924. — Ženeva, 22. siječnja 1984.) je bio hrvatski teorijski fizičar izrazite matematičke orijentacijeHrvatski biografski leksikon Stipe Kutleša: Vladimir Jurko Glaser. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1998. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)
Životopis Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao teorijsku fiziku. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom W. Heisenberga. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković. Od 1957. do kraja života je radio u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput Källena, Epsteina, Thirringa, Paulija.
Glavni Glaserov znanstveni interes bila je aksiomatska kvantna teorija polja i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke S-matrice. Radio je na tzv. spin-glass modelu. S Borivojem Jakšićem bavio se problemom transportnih pojava i istraživanjem električne vodljivosti kovina.
Popis Glaserovih znanstvenih zasluga: Formulirao je teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom. Pri tome je prvi na svijetu došao do disperzijskih relacija za elektromagnetske strukturne funkcije, form-faktore. Suautor je Borivoj Jakšić. Prvi je egzaktno riješio poznati Thirringov model. Suosnivač disperzijske teorije jakih međudjelovanja. Suautor je J. D. Bessis. Dokazao je nekoliko teorema o granicama asimptotskog rasta amplituda i udarnih presjeka. Napisao jedan od prvih sveučilišnih udžbenika kvantne elektrodinamike na svijetu. Do danas je to prvi i jedini na hrvatskom jeziku.
Izvori
Kategorija:Hrvatski fizičari Kategorija:Hrvati u Švicarskoj