Edgard Victor Achille Charles Varèse, također znan i kao Edgar Varèse (Pariz, 22. prosinca 1883. – New York, 6. studenoga 1965.),Životopis Edgard Varèsea, IRCAM, pristupljeno 24. ožujka 2020. američki je skladatelj francuskoga podrijetla.
Kod Varèseove glazbe naglašen je timbar i ritam. Vlastitoj glazbenoj estetici nadjenuo je izraz „organizirani zvuk“.Goldman, Richard Franko. 1961. "Varèse: Ionisation; Density 21.5; Intégrales; Octandre; Hyperprism; Poème Electronique. Instrumentalists, cond. Robert Craft. Columbia MS 6146 (stereo)" (in Reviews of Records). Musical Quarterly 47, br. 1. (January):133–34. Varèseova koncepcija glazbe odražava njegovu viziju „zvuka kao žive materije“ i „glazbenoga prostora koji je otvoren, a ne ograničen“.Chou Wen-chung, 1966a, "Open Rather Than Bounded", Perspectives of New Music 5, no. 1 (Autumn–Winter): 1–6 Elemente glazbe zamišljao je kao „zvučne mase“ i smatrao je da je njihova organizacija nalik prirodnom fenomenu kristalizacije.Chou Wen-chung, 1966b, "Varèse: A Sketch of the Man and His Music", The Musical Quarterly 52, br. 2 (April): 151–170. Varèse je smatrao da „se tvrdoglavo prilagođenim ušima sve novo u glazbi oduvijek nazivalo bukom“ i ustvrdio je: „Što je glazba osim organizirane buke?“Varèse, Edgard, i Chou Wen-chung. 1966. "The Liberation of Sound", Perspectives of New Music 5, no. 1 (Autumn–Winter): 11–19.
Iako njegova cjelovita preživjela djela sveukupno traju oko tri sata, nekoliko značajnih skladatelja kasnoga 20. stoljeća istaknuli su njegovu utjecajnost. Varèse je vidio potencijal u korištenju elektroničkih medija za proizvodnju zvuka; zbog upotrebe novih glazbala i elektroničkih resursa dobio je titulu „oca elektroničke glazbe“, a Henry Miller nazvao ga je „stratosferskim divom zvuka“.Woodstra, Chris; Brennan, Gerald; Schrott, Allen, eds. (2005). All Music Guide to Classical Music: The Definitive Guide to Classical Music. San Francisco: Backbeat Books. ISBN 0879308656. OCLC 61295944.
Varèse je također aktivno promicao izvedbe djela drugih skladatelja 20. stoljeća, godine 1921. osnovao je International Composers' Guild, a 1926. godine Pan-American Association of Composers."Edgard Varese | American composer", Encyclopædia Britannica, pristupljeno 24. ožujka 2020.
Životopis Rani život Edgard Victor Achille Charles Varèse rođen je 22. prosinca 1883. godine u Parizu. Kada je bio star nekoliko tjedana, njegovi su ga roditelji poslali prastricu po majki i drugoj rodbini u selo Le Villars u Burgundiji kako bi ga oni odgojili. Tamo je postao vrlo blizak s Claudeom Cortotom, djedom s majčine strane, koji je također bio djed pijanistu Alfredu Cortotu, Varèseovome prvome rođaku. Njegova ljubav prema djedu bila je veća nego njegova ljubav prema roditeljima. Varèse, Edgard; Jolivet, André (2002). Jolivet-Erlih, Christine (ed.), Correspondance 1931–1965, Contrechamps, str. 110.
U kasnim 1880-ima vratio se roditeljima. Godine 1893. bio je priseljen preseliti se s roditeljima u Torino u Italiji, dijelom kako bi živio s očevom rodbinom jer je njegov otac bio talijanskoga porijekla. Ondje mu je prvu pravu glazbenu poduku držao Giovanni Bolzoni, dugogodišnji direktor torinskoga konzervatorija. Godine 1895. skladao je svoju prvu operu pod nazivom Martin Pas, koja je danas izgubljena."Opera Composers: V" , opera.stanford.edu, pristupljeno 26. ožujka 2020. Pod utjecajem svojega oca, koji je bio inženjer, upisao se na Politehničko sveučilište u Torinu te je tamo počeo studirati inženjerstvo. Njegov interes za glazbu nije se svidio njegovome ocu, koji je zahtijevao da se Edgard u potpunosti posveti inženjerstvu. Taj sukob postajao je sve veći i veći, a pogotovo nakon smrti njegove majke 1900. godine. Sukob je prestao 1903. godine kada se Edgard odselio u Pariz. "The Music of Edgar Varese – Historical Perspective", stevengrimo.com, pristupljeno 26. ožujka 2020.
Godine 1904. počeo je studirati na konzervatoriju Schola Cantorum de Paris, čiji su osnivači bili učenici Césara Francka. Među Varèseovima učiteljima bio je i Albert Roussel. Nakon toga otišao je studirati skladanje na Conservatoire de Parisu s Charles-Marieom Widorom. U tome razdoblju skladao je velik broj ambicioznih orkestralnih skladbi, no njih je samo izvodio Varèse u transkripciji za klavir. Jedna od takvih skladbi je Rhapsodie romane, koja je nastala oko 1905. godine. Tu je skladbu nadahnula romanička crkva sv. Filiberta u Tournusu. Godine 1907. preselio se u Berlin i iste se godine oženio francuskom glumicom Suzanne Bing s kojom je imao kćer. Razveli su se 1913. godine.
Tijekom tih godina upoznao se s Erikom Satiejem, Richardom Straussom, Claudeom Debussyjem i Ferrucciom Busonijem, koji su u to vrijeme naročito utjecali na njega. Sprijateljio se s Romainom Rollandom i Hugom von Hofmannsthalom, čije je djelo Œdipus und die Sphinx počeo prilagođavati u operu koja nikada nije bila dovršena. Dana 5. siječnja 1911. godine u Berlinu je održana prva izvedba njegove simfonijske pjesme Bourgogne.
Godine 1915., nakon što je otpušten iz francuske vojske jer je tijekom Prvoga svjetskoga rata postao invalid, preselio se u Sjedinjene Američke Države.
lijevo|thumb|Edgard Varèse 1915. godine.
Rane godine u SAD-u Edgard Varèse u Sjedinjenim se Američkim Državama prvi put počeo baviti glazbenim radom 1918. godine, kad je dirigirao Berliozov Grande Messe des morts, također poznat i kao Requiem.
Svoje prve godine u Sjedinjenim Američkim Državama proveo je u Greenwich Villageu, gdje je bio redoviti gost u kafiću Romany Marie.Robert Schulman. Romany Marie: The Queen of Greenwich Village (pp. 64–65). Louisville: Butler Books, 2006. ISBN 1-884532-74-8. Ondje je upoznao važne doprinositelje američkoj glazbi, promicao svoju viziju o novim elektroničkim glazbalima, dirigirao je orkestrima i osnovao orkestar New Symphony Orchestra koji je kratkotrajno postojao. U New Yorku upoznao je Léona Theremina i druge skladatelje koji su istraživali granice elektroničke glazbe.
Otprilike u to vrijeme Varèse je počeo raditi na Amériques, svojoj prvoj skladbi skladanoj u Sjedinjenim Američkim Državama. Skladba je dovršena 1921. godine, no prvi put ju je izveo Filadelfijski orkestar 1926. godine pod vodstvom Leopolda Stokowskoga (koji je već 1924. izveo Varèseovu skladbu Hyperprism i koji je 1927. premijerno izveo skladbu Arcana). Gotova sva djela koja je napisao u Europi izgubljena su ili uništena u požaru u jednome berlinskome skladištu, tako da je u Sjedinjenim Američkim Državama počeo ispočetka. Čini se da je njegovo jedino sačuvano djelo nastalo tijekom njegovoga ranoga djelovanja pjesma Un grand sommeil noir, nastala na temelju stihova Paula Verlainea. Varèse je još tada imao sačuvanu skladbu Bourgogne, no mnogo godina kasnije u naletu je depresije uništio partituru.
Nakon što je završio skladbu Amériques, Varèse je s Carlosom Salzedom osnovao International Composers' Guild, posvećen izvedbama novih skladbi sjevernoameričkih i europskih skladatelja. U manifestu International Composers' Guilda iz srpnja 1921. godine nalazi se izjava:
Godine 1922. Varèse je posjetio Berlin, gdje je osnovao sličnu njemačku organizaciju s Ferruccijem Busonijem.
Nakon večeri tijekom koje je na Brooklyn Bridgeu pio s Francisom Picaboijom, Varèse je poslao pjesmu dadaističkome časopisu 391. Isti je časopis izjavio da orkestrira djelo naziva Cold Faucet Dance. Kasnije te godine upoznao je Louise McCutcheon (tada Norton), urednicu dadaističkoga časopisa Rogue koji je uređivala s tadašnjim suprugom. Kasnije se udala za Varèsea i postala poznata kao Louise Varèse; prevodila je radove francuskih pjesnika, a njezina prilagodba pjesama Arthura Rimbauda za izdavačku kuću New Directions Jamesa Laughlina posebice je bila utjecajna.
Varèse je skladao mnoga djela za orkestralna glazbala i glasove pod pokroviteljstvom ICG-a tijekom njegovih šest godina postojanja. Tijekom prve polovice 1920-ih skladao je Offrandes, Hyperprism, Octandre i Intégrales.
U listopadu 1927. godine uzeo je američko državljanstvo. Nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države Varèse se uglavnom služio oblikom imena 'Edgar', no od 1940-ih nadalje nedosljedno se ponovno služio oblikom 'Edgard'.
Život u Parizu Godine 1928. Varèse se vratio u Pariz kako bi promijenio jedan dio skladbe Amériques i u nj uvrstio nedavno konstruirano glazbalo zvano Martenotovi valovi. Oko 1930. godine skladao je Ionisation, prvu skladbu klasične glazbe za čiju izvedbu su se isključivo koristile udaraljke. Iako je skladana za već postojeća glazbala, skladba Ionisation je primjer istraživanja novih zvukova i metoda njihova stvaranja.
Godine 1928., kad je pitan što misli o džezu, rekao je da on ne predstavlja Ameriku, nego da je „crnački prozvod koji eksplotiraju Židovi. Svi njegovi skladatelji su Židovi”, misleći na učenike Louisa Gruenberga i Nadije Boulanger, među kojima su Aaron Copland i Marc Blitzstein.Robert Morse Crunden (2000.). Body & Soul: The Making of American Modernism, str. 42–3. ISBN 978-0-465-01484-2.
Godine 1931. bio je kum prijatelju Nikolaju Slonimskome na njegovu vjenčanju u Parizu. Godine 1933., dok je još uvijek bio u Parizu, napisao je pismo Guggenheim Foundationu i Bell Telephone Laboratoriesu u nadi da će dobiti subvenciju za razvijanje studija za elektroničku glazbu. Njegova iduća skladba Ecuatorial dovršena je 1934. godine, a sadrži dijelove za dva teremina violončela, puhačka glazbala, udaraljke i bas. Očekujući da će dobiti jednu od subvencija, Varèse se s nestrpljenjem vratio u Sjedinjene Američke Države kako bi realizirao svoju elektroničku skladbu. Na premijeri Ecuatoriala, koja se održala 15. travnja 1934. godine u New Yorku, dirigent je bio Slominski.
Povratak u SAD Varèse je nedzgo zatim napustio New York i otišao u Santa Fe, San Francisco i Los Angeles. Godine 1936. skladao je solo djelo za flautu zvano Density 21.5. Također je reklamirao teremin na svojima putovima po Zapadu, a jedan je i predstavio tijekom predavanja na Sveučilištu u Novome Meksiku u Albuquerqueu 12. studenoga 1936. godine. (Sveučilište u svojemu arhivu čuva teremin RCA-e, koji je vjerojatno upravo onaj koji je Varèse predstavio.) Kada se krajem 1938. godine Varèse vratio u New York, Lev Sergejevič Termen, izumitelj teremina poznat kao Léon Theremin u Sjedinjenima Američkima Državama, vratio se u Rusku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku. To je iznimno razočaralo Varèsea, koji se nadao da će moći raditi s njime na dorađivanju njegova glazbala.
Varèseu je pristupio glazbeni producent Jack Skurnick, s kojim je izradio EMS Recordings #401. Objava toga uratka označila je prvi put da su se djela Integrales, Density 21.5, Ionisation i Octandre pojavila na gramofonskoj ploči; na snimci su se pojavili flautist René Le Roy, Juilliard Percussion Orchestra i New York Wind Ensemble, kojima je dirigirao Frederic Waldman. Ionisation je i prvi Varèseov rad snimljen tijekom 1930-ih; izvedbom je dirigirao Nikolaj Leonidovič Slominski, a objavljena je kao Columbijina ploča sa 78 okretaja. K tome, krajem 1930-ih snimljena je i skladba Octandre, koja je također objavljena na diskovima sa 78 okretaja – kao cjelovito djelo (New Music Quarterly Recordings 1411) i kao isječak (3. stavak, Columbia DB1791). Le Roy također je kao solist nastupio na snimci Density 21.5 objavljenoj 1948. godine.
Kad je koncem 1950-ih Varèseu pristupio izdavač koji je želio objaviti Ecuatorial, teremini su postali vrlo rijetki, a pogotovo teremeni s vratom; zbog toga je dionicu za teremin prilagodio za Martenotove valove. Ta je nova inačica skladbe premijerno izvedena 1961. godine. (Ecuatorial je ponovno izvedena s tereminima s vratom u Buffalu u New Yorku 2002. godine i na Holland Festivalu u Amsterdamu 2009. godine.)
Pozadina u znanosti