mini|300px|Naslovnica Osmana iz 1826. godine u Dubrovniku. Osman je povijesno-romantični ep nastao u posljednjem desetljeću života Ivana Gundulića. Pisan je na hrvatskom jeziku.

Ep

Osman se sastoji od 20 pjevanja (14. i 15. nedostaju) ispjevanih osmeračkim katrenama s rimom abab. Ukupno sadrži 10428 stihova.

U djelu su, uz određene odmake od teme, opjevani događaji vezani uz život, vladavinu i smrt turskog sultana Osmana II.

Gundulićevim se rukopisom koristio Nikola Ohmučević koji ga je prepisao te je njegov prijepis danas najstariji poznati rukopis Osmana, jer se Gundulićev autograf nije sačuvao.

Sadržaj

mini|Juliusz Kossak: Krzysztof Gniewosz brani poljsku zastavu kod Hotina, akvarel, 1892., Varšava

1. pjevanje

Ep započinje osudom oholosti te govorom o prolaznosti i varljivosti sreće. Pjesnik zaziva pomoć muza u opjevavanju Osmanove smrti. Predstavljaju se dva glavna lika, sultan Osman i poljski kraljević Vladislav kojeg pripovjedač slavi zbog pobjede nad Turcima u bitci kod Hoćima. Osman čezne za slavnom i hrabrom turskom vojskom kakva je bila u prošlosti, dok je ova današnja kukavička i nesposobna. Želi okupiti novu vojsku kako bi krenuo u nova osvajanja.

mini|Osman II., minijatura u Istanbulu

2. pjevanje

Drugo pjevanje započinje apostrofiranjem mladosti koja zbog nedostatka iskustva srlja u propast. Kao primjeri navode se mitski Ikar, mitski Faetont, Aleksandar Veliki te sam Osman. Pripovjedač zatim opisuje Osmana u svečanoj odori te njegovo vijećanje s najbližim savjetnicima o tome kako ojačati Carstvo. Prvi govori veliki vezir Dilaver te upozorava na opasnost koju predstavlja majka Mustafe (Osmanova prethodnika) svojom željom da ponovo postavi sina na prijestolje. Hodža savjetuje Osmanu da oženi ženu visokog roda i tako osigura dostojno potomstvo, dok crnac eunuh predlaže da sklopi mir s Poljacima. Ovdje se spominje poljska ratnica Krunoslava i njezin zaručnik Korevski kojeg su Turci zatočili.

3. pjevanje

Carski poklisar Ali-paša kreće iz Carigrada sklopiti mir s Poljskom. Pripovjedač opisuje lik Orfeja i njegovo prekrasno pjevanje kojim uspijeva smiliti čak i sile prirode nakon čega se nabrajaju junaci narodne epike. Pripovjedač ponovo veliča kraljevića Vladislava. Ali-paša prolazi kroz Srbiju i Bugarsku i priča o povijesti tih zemalja. Prolaze Bogdanskim poljem gdje se prije godinu dana odigrala Hoćimska bitka između Turaka i Poljaka.

4. pjevanje

Ali-paša svome pratiocu, bogdanskom begu, detaljno priča o prošlogodišnjoj Hoćimskoj bitci. Govori mu o sastavu jedne i druge vojske te s ponosom ističe brojnost Turaka. Spominje vojskovođe i zapovjednike obiju zaraćenih strana te hvali Vladislava iako mu je neprijatelj. Potkraj pjevanja u priču uvodi lik Sokolice, mlade i prelijepe turske ratnice, koja je potajno zaljubljena u cara.

5. pjevanje

Nakon što je nastavio svoje putovanje, Ali-paša susreće Krunoslavu. Krunoslavin je zaručnik Korevski pao u tursko zarobljeništvo te je ona krenula s Vladislavom u boj kako bi ga pronašla i oslobodila. U Hoćimskoj bitci borila se sa Sokolicom što je završilo neriješenim rezultatom. Raspituje se kod Ali-paše o sudbini zaručnika i doznaje da je u tamnici.

6. pjevanje

Nastavlja se priča o Krunoslavi. Ona dolazi u Carigrad gdje je Korevski zatočen i smišlja načine kako da ga izbavi. Prvo je pomislila da ga silom pokuša osloboditi, ali je shvativši da to nije izvedivo odustala od tog plana. Potom se dosjetila da ponudi zlato za njegov otkup, ali shvaća da to neće biti moguće ako ima svoju, žensku vanjštinu te se zato preoblači u ugarskog velikaša misleći da će kao muško imati više uspjeha u svom naumu. Zatim pripovjedač govori o Osmanu koji nestrpljivo čeka poklisara iz Poljske s vijestima o primirju. U tom iščekivanju razmišlja o svojim budućim osvajanjima Perzije i Španjolske. Kazlar-aga odlazi na put kako bi sultanu našao ženu plemenita roda i tako mu osigurao zakonitog nasljednika.

7. pjevanje

Kazlar-aga putuje Grčkom pri čemu se kazuju brojne priče iz povijesti grčkih zemalja te europske povijesti. Započinje spominjanjem slavne Troje i njene propasti. Kazlar-aga šalje sluge po otocima da biraju djevojke za sultana, dok njihovi roditelji i rodbina plaču i zapomažu nad takvom sudbinom. Nabrajaju se otoci pokraj kojih plove te se govori o pokušaju Giganata da preuzmu nebo od Zeusa, o Marku Antoniju i Kleopatri te o Cezaru. Gundulić apostrofira Grčku, njezinu slavu i pad, razloge padu itd. Kazlar-aga ide u Srbiju po Sunčanicu o čijoj se ljepoti nadaleko priča.

8. pjevanje

Pjevanje započinje slavljenjem austrijske princeze Cecilije Renate, zaručnice kraljevića Vladislava. Kazlar-aga dolazi u Smederevo te se opisuje sudbina Sunčaničina oca Ljubdraga i braće. Sunčanica se odlučila zarediti dok njezin otac želi da im se loza nastavi te organizira svečanost u svojem domu kako bi se ona možda zaljubila. Ljubdrag priča povijest svoga roda što iskoristi Kazlar-aga te otima Sunčanicu jer je saznao da je plemenita roda.

9. pjevanje

Radnja se premješta u Poljsku, a započinje govorom o ljubavi. Na godišnjicu bitke kod Hoćima Vladislav odlazi u lov i tako simbolički obilježava prošlogodišnju pobjedu. Gospođe pjevaju pohvalnu pjesmu Vladislavu. Sokolica sa svojih dvanaest amazonki otima poljske plemkinje, a potom odlaze na kupanje gdje ih sreće Vladislav te zarobljava sve ratnice osim Sokolice, koja se junački bori i ubija dio kraljevićeve pratnje. Vladislav, zadivljen njezinom ljepotom i snagom, oslobađa amazonke uz uvjet da više ne ratuju po Poljskoj. Sokolica, nakon što se zahvali Vladislavu na dobročinstvu, odlazi te susreće Kazlar-agu koji joj prenosi Osmanovu poruku da se vrati u Carigrad.

10. pjevanje

Mladić iz Vladislavove pratnje pjeva pjesmu pohvalnicu o pobjedi kod Hoćima, spominjući pritom sudionike bitke. Ali-paša dolazi na poljski dvor u Varšavu gdje razgledava kipove poljskih vladara, o čijim se životima priča.

11. pjevanje

Ali-paša dalje razgledava tapiserije u varšavskom dvoru koje prikazuju Hoćimsku bitku a knez Zborovski opisuje prizore iz bitke. Na jednom se mjestu pojavljuje sv. Blaž (sv. Vlaho, zaštitnik Dubrovnika) koji predvodi poljsku vojsku. Kralj prima Ali-pašu koji nudi Poljacima sklapanje mira te objašnjava zašto bi mir bio dobar za njih. Mir je sklopljen i Ali-paša se vraća u Carigrad.

12. pjevanje

U Carigradu svi slave sklopljeni mir osim Krunoslave, koja se oblači u muškarca kako bi oslobodila svojeg vjerenika Korevskoga. Rizvan-paša, njegov tamničar, ima dvije djevojke u kući, kćer Ljubicu i nećakinju Kalinku. Kalinka se zaljubljuje u Krunoslavu misleći da je muškarac te joj priča kako je Ljubica zaljubljena u Korevskog i kako je i ona njemu draga. Krunoslava najprije očajava, a zatim odlazi kod Rizvan-paše, predstavlja se kao brat Korevskog te ga želi otkupiti. Prijevarom postaje i sama zatočenica.

13. pjevanje

Uvodi se novi epski prostor – pakao. Opisuju se pakleni krajolik i njegovi stanovnici. Javljaju se demoni kao predstavnici zla u borbi protiv dobra. Pakleni kralj, ogorčen zbog poraza Turaka od Poljaka i upravo sklopljenog mira, strahuje za budućnost islama te poziva paklene sile na pobunu protiv Poljske.

14. i 15. pjevanje

Pjevanja nisu očuvana.

16. pjevanje

Od ovog pjevanja pa do kraja epa mjesto radnje jest Carigrad. Sultan želi pripremiti vojsku za novo ratovanje na Istoku. Međutim, proširuju se glasine da Osman planira posjeći janjičare i skupiti novu vojsku. Zato se janjičari počinju buniti. Ali-aga, zapovjednik janjičara, pokušava ih umiriti, ali bez uspjeha. Traže od Osmana njegove savjetnike – Dilavera i hodžu – jer smatraju ih lošima, pa ako im udovolji, ostavit će Osmana na vlasti. Ipak, sultan odbija njihov zahtjev.

mini|Mustafa I.

17. pjevanje

Osman okuplja svoje vijeće usred noći želeći u teškoj situaciji čuti njihovo mišljenje. Prvi ga savjetuje Dilaver govoreći da će udovoljavanje zahtjevima janjičara samo potaći sve veće i veće zahtjeve. Husain mu savjetuje da preda savjetnike jer je bolje izgubiti njih nego cijelo Carstvo koje je u opasnosti. Osman pristaje na dogovor s pobunjenicima, Husain-pašu proglašava velikim vezirom, amnestira vojnike te odluči ne ići na Istok. Majka svrgnutog Mustafe savjetuje se sa zetom Dautom želeći maknuti Osmana s prijestolja i ponovo postaviti Mustafu. Daut pristaje na plan urote.

18. pjevanje

Daut poziva janjičare na pobunu protiv cara. Govori o Osmanu kao o djetetu koje svoje vojnike vodi u rat u nepovoljnim uvjetima, a kao argument navodi i prošlogodišnji neuspjeh na hoćimskom bojištu. Hvali Mustafu govoreći da je nepravedno svrgnut s vlasti. Pobunjenici navale na Dilaverovu palaču, nakon čega se zapute prema Sultanovu dvoru.

19. pjevanje

Opisuje se carski dvor i njegov okoliš. U pripovijedanje je umetnut opis ljubavi Dilavera i lijepe Begum Adžamkinje koju je Dilaver dobio u dvoboju s perzijskim kraljevićem Hajdanom.

Pobunjenici stižu Dilavera koji je prerušen krenuo po pomoć, napadaju ga i na kraju ubijaju. Begum ih moli da joj daju Dilaverovo tijelo da ga pokopa, no oni odbijaju. Oslobođaju Mustafu iz carske tamnice. Osman u dugom monologu iznosi svoje strahove, čuđenje i zapanjenost nad pobunom svojih vojnika. Vojnici ga hvataju i odvode u carsku tamnicu.

20. pjevanje

U završnom se pjevanju epa govori o Osmanu koji se žali na svoju sudbinu. Car Mustafa opet je na vlasti, a uz njega su nove paše – Daut i Hasan. Mustafa zapovijeda da Osmana odvedu u Jedi-kulu, carigradsku kulu sa 7 tornjeva koja je služila kao tamnica. Osman plače jer je svjestan da su ga svi napustili i da ga čeka smrt. Dautov rob na njegovu zapovijed davi Osmana. Nakon Osmanove smrti ep završava pripovjedačevom osudom turskih osvajanja i osmanske civilizacije te veličanjem kraljevića Vladislava.

Nastanak

Osman je, po svemu sudeći, nastajao u duljem vremenskom razmaku, možda već od sklopa događaja nakon Hoćimske bitke pa sve do autorove smrti 1638. godine. Za to je vrijeme pjesnik najvjerojatnije više puta zasnivao svoje djelo i ne jednom mijenjao koncepciju, iznalazio i odbacivao rješenja, u čemu ga je prekinula smrt.

U Osmanovu monologu i na drugim mjestima u epu mogu se pročitati izvrsne karakteristike stanja u Osmanskom Carstvu u prvoj polovici 17. stoljeća. Ipak, po mnogima najvrjednije stihove Osmana čine pjesnikove sažeto izrečene misli o ljudima i njihovim postupcima, o politici i političkim metodama, o vladarima i sposobnosti vladanja, o ljepoti, ljubavi i časti, o ljudskoj oholosti, o prolaznosti svega, pa i silne moći jednog od najmoćnijih zemaljskih vladara.

Odnos prema povijesnoj stvarnosti

Promjena prijevoda

mini|lijevo|Žigmund III.