Watermark je drugi studijski album irske pjevačice, kantautorice i glazbenice Enye. Diskografska kuća WEA objavila ga je 19. rujna 1988. godine. Nakon objave prethodnog albuma Enya (1987.) potpisala je ugovor s Warnerom pošto se igrom slučaja upoznala s predsjednikom Robom Dickinsom, kojemu se svidjela njezina glazba. Tim joj je ugovorom omogućena velika umjetnička i kreativna sloboda uz minimalna upletanja izdavača i bez rokova do kojih bi trebala dovršiti uradak. Enya je Watermark snimala deset mjeseci sa svojim dugogodišnjim suradnicima – menadžerom, producentom i aranžerom Nickyjem Ryanom i njegovom suprugom, tekstospisateljicom Romom Ryan. Izvorno je snimljen u demoinačici u Irskoj, a potom je ponovno snimanje, miksanje i digitalno masteriranje održano u Londonu. Na Watermarku su prisutni različiti stilovi glazbe – spajaju se Enyini vokali snimljeni u više kanala, klavijature i udaraljke s elementima keltske, ambijentalne i new age glazbe, premda Enya ne smatra da njezini uradci spadaju pod potonju kategoriju.
Watermark je dobio brojne pozitivne kritike recenzenata i postigao je neočekivan komercijalan uspjeh, zbog čega je Enya postala svjetski poznata. Pojavio se na petom mjestu ljestvice UK Albums Chart u Ujedinjenom Kraljevstvu, dvadeset i petom mjestu ljestvice Billboard 200 u SAD-u i prvom mjestu ljestvica na Novom Zelandu i u Švicarskoj. Postigao je četverostruku platinastu nakladu zbog 1,2 milijuna prodanih primjeraka u Ujedinjenom Kraljevstvu i četiri milijuna prodanih primjeraka u SAD-u. Kako bi podržala album, Enya je otišla na svjetsku promidžbenu turneju tijekom koje je održavala intervjue i nastupe. Četiri singla objavljena su s albuma, među kojima je i uspješnica "Orinoco Flow", koja je ušla u prvih deset mjesta ljestvica u više država i koja je tri tjedna provela na prvom mjestu ljestvice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Watermark je ponovno objavljen 1989., 1991. i 2009. godine; na prvim dvama inačica nalazi se bonus pjesma "Storms in Africa (Part II)"; treće je izdanje objavljeno u Japanu i na njemu se nalazi bonus pjesma "Morning Glory".
Pozadina U ožujku 1987. Enya je objavila Enyu, svoj istoimeni debitantski studijski album; u Ujedinjenom Kraljevstvu objavio ga je BBC Records, a u SAD-u ga je objavio Atlantic Records. Nastao je kao rezultat rada na popratnoj glazbi za dokumentarnu seriju The Celts TV programa BBC2, a na njemu su radili Enya i njezini dugogodišnji suradnici – menadžer, aranžer i producent Nicky Ryan i njegova supruga, tekstospisateljica Roma Ryan. Postigao je manji komercijalni uspjeh – pojavio se na 69. mjestu ljestvice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Robu Dickinsu, tada predsjedniku britanske podružnice Warner Musica, svidio se taj album ubrzo nakon njegove objave i slušao ga je "svake noći prije odlaska u krevet". Nekoliko je tjedana kasnije upoznao Enyu i bračni par Ryan tijekom slučajnog susreta na godišnjoj dodjeli nagrada Irish Recorded Music Associationa u Dublinu; ondje je saznao da je Enya razmišljala o potpisivanju ugovora s drugom diskografskom kućom, zbog čega ju je nagovorio da potpiše ugovor s Warnerom. Nakon pregovora Dickins je Enyi ponudio ugovor u vrijednosti od 75.000 funti i omogućio joj potpunu umjetničku slobodu bez upletanja menadžmenta i zadanih rokova za dovršavanje albuma. Dickins je kasnije izjavio: "Ponekad potpišete ugovor s izvođačem kako biste stekli novac, a ponekad potpišete ugovor s izvođačem kako biste dobili glazbu. Ovo je očiti primjer potonje motivacije... Želio sam uključen u tu glazbu." U međuvremenu se Enya odvojila od Atlantic Recordsa i potpisala ugovor s Geffen Recordsom (kojim je upravljao Warner) za distribuciju albuma u Sjevernoj Americi. Snimanje thumb|desno|Roland Juno-60, omiljen Enyin sintesajzer kojim se koristila na Watermarku. Godine 1989. izjavila je: "Ne bismo se odijelili od njega ni pod koju cijenu". Nakon što je dobila zeleno svjetlo za izradu albuma, Enya je Watermark počela snimati u lipnju 1987., a snimanje je trajalo do travnja 1988. godine. Izvorno je snimljen u demoinačici u Aigle Studiju, studiju sa 16 kanala koji se nalazio u podrumu Ryanovih, a koji je naknadno premješten u Artane, sjeverno predgrađe Dublina. Nicky se služio Fostexovim kasetofonom E16, zvučnicima KEF i Yamaha NS-10M, dvama Alesisovim procesorima MIDIverb II, ATC-om Q1 za reverb i Rolandovim SDE-1000 Digital Delayem za delay. Namjerno nije želio komprimirati zvuk jer je želio da glazba zvuči zadovoljavajuće "s gledišta snimanja". Enya je skladala i snimila album bez korištenja click tracka kako bi zadržala prirodniju atmosferu glazbe. Enya je svirala na različitim klavijaturama i sintesajzerima, među kojima su Yamahin KX88 Master, Yamaha DX7, Emulator III, Oberheim Matrix, Akai S900, Roland D-50 i Juno-60. Potonje joj je glazbalo bilo najdraže; prije snimanja albuma namjeravala je nadograditi zbirku zvukova na tom glazbalu, no nije uspjela naći prikladne zamjenske zvukove.
Nakon dovršetka snimanja demoinačice albuma Dickins je predložio da ga se ponovno snimi digitalnom tehnikom u profesionalnijem studiju – analogna je oprema u Aigleu stvorila šum na vrpci, što je štetilo kvaliteti glazbe. Nicky je primijetio i da se kvaliteta Enyinih vokala snimljenih na više kanala također smanjila, zbog čega im je preostalo jedino ponovno ih snimiti, premda je kasnije izjavio da je na digitalnoj inačici albuma izgubljena "toplina". Snimanje se odvijalo u Orinoco Studiosu u Bermondseyju u Londonu i trajalo je dva mjeseca; koproducent, tonac i mikser albuma je Ross Cullum. "Storms in Africa" i "Orinoco Flow" dovršene su na dvama studijskim magnetofonima s 32 kanala marke Mitsubishi. Budući da je bila udaljena od "intimnog i prisnog" ozračja kućnog studija, Enyi je rad u Londonu bio zahtjevan jer joj je vreva grada otežavala koncentraciju. Nicky je izjavio da je studio bio dizajniran "na posve lud način" i da je njemu i Enyi rad u takvom okruženju bio zabavniji. Krajem snimanja albuma Enya se spotaknula preko stepenice i posjekla koljeno na dvama mjestima. Nastavljala je raditi, "uzimala je teške analgetike, a u studiju je sjedila tako što joj je jedna noga bila položena na jastuke." Cullum je miksao veći dio albuma u Wessex Sound Studiosu; Jim Barton miksao je "Orinoco Flow".Knjižica albuma.
Watermark je postavio temelje za Enyin glazbeni stil u kojem se spajaju njezini vokali snimljeni u više kanala, pjesme utemeljene na klavijaturama i utjecaji keltske glazbe. Enya je smatrala da je dodavanje slojevitih vokalnih dionica njezinoj glazbi davalo "ljudski izričaj" jer joj je isključivo korištenje klavijatura i sempliranja zvučalo "pomalo linearno i izravno". Ideju da vokalne dionice snimi u više kanala Enya je dobila početkom 1980-ih dok je bila članica Clannada, obiteljskog keltskog sastava. Nicky je bio menadžer te skupine, a grupa je bila pod utjecajem The Beach Boysa i tehnike "zvučnog zida" koju je popularizirao Phil Spector; Nicky i Enya često su raspravljali o tome da Enyin glas učine slojevitim kako bi postao zasebno glazbalo. Nakon eksperimentiranja s tim konceptom na Enyi vokali su na Watermarku postali prisutniji; za određene dijelove pjesama snimljeno je i preko dvjesto vokalnih dionica. Jednom prilikom u nekoliko je dana snimljeno oko devedeset dionica, no smatrali su da nisu dovoljno dobre, pa su ih obrisali i počeli ispočetka. Takav je slučaj pogotovo bio tijekom snimanja klavirskog instrumentala "Miss Clare Remembers" – razmišljali su o tome da snime vokale za tu pjesmu, ali na koncu su odbacili tu ideju.
Pjesme
Watermark se sastoji od jedanaest pjesama, od kojih su njih osam napisale Enya i Roma. Preostale tri skladbe instrumentali su koje je samostalno napisala Enya. Na Enyi je izvodila vokalne solističke dionice, no na Watermarku je željela da ih izvode ostala glazbala, pa je pozvala dodatne glazbenike da odsviraju već osmišljene dijelove: Neil Buckley svira klarinet na pjesmi "On Your Shore"; Chris Hughes svira rototome na pjesmi "River", a na "Storms in Africa" svira i rototome i afričke bubnjeve; Davy Spillane svira low whistle i irske gajde na pjesmama "Exile" i "Na Laetha Geal M'óige". Enya pjeva na irskom, koji joj je materinski jezik, na engleskom i na latinskom. O albumu je 2000. godine izjavila: "Kad se prisjetim... Riječi govore o gubitku, o razmišljanju, o progonstvu – ne nužno progonstvo iz vlastite zemlje, nego udaljenost od onih koje volite. Tematika je potraga, žudnja, posezanje za odgovorima. Ocean je glavna slika. On je simbol velikog putovanja."
A-strana Watermark započinje istoimenom skladbom; Enya se takvim pristupom poslužila i na idućim trima njezinim albumima. Ime je nadahnuo Romin pjesnički rad koji je pisala u vrijeme snimanja. Međutim, pjesma je ostala instrumentalna, a pjesnički rad na koncu nije iskorišten. Prvi je put otisnuta u knjižici za Only Time – The Collection, Enyin box set iz 2002. godine.Knjižica box seta Only Time – The Collection Enya i Nicky pjesmu su posvetili Bonesu Howeu, američkom producentu i Nickyjevu prijatelju koji je nadahnuo jedinu riječ koju Enya pjeva u toj skladbi: "Howe". U susretu s Enyom princeza Diana otkrila je da joj je "Watermark" omiljeni album.
thumb|desno|upright|"Cursum Perficio" nadahnuta je dokumentarnim filmom o Marilyn Monroe. "Cursum Perficio" nastala je nakon što su Enya i Ryanovi pogledali dokumentarni film o američkoj glumici i modelu Marilyn Monroe, koja je jednom prilikom napisala tu frazu na pločicama ispred vrata svoje kuće. Na latinskom jeziku znači "Moje putovanje završava [ovdje]", a Roma je uz frazu dopisala tekst na latinskom jeziku. Enya je željela da njezin glas bude "snažan i čvrst" poput glasova u zborskom djelu, a brzo je uvidjela da prevođenje pjesme na engleski ili irski ne bi primjereno upotpunilo glazbu, zbog čega je tekst ostao na latinskom.
"On Your Shore" odnosi se na plažu Magheragallon u Enyinu rodnom gradu Gweedoreu u grofoviji Donegal; na toj se plaži nalazi groblje na kojem su pokopani njezini baka i djed. Enyu je na pisanje pjesme potaknuo njezin emocionalan i intiman odnos prema djetinjstvu. Objasnila je: "Kad su prvi ljudi počeli živjeti u Gweedoreu, postojala je neka vrsta skloništa za ribare... U vrijeme mise došlo je more i svi su pomrli. Ima mnogo takvih priča – počeli bismo pričati o njima i pjesma bi evoluirala." U početku je skladana kao instrumentalna pjesma, ali su Enya i Nicky kasnije zaključili da bi tekst poboljšao pjesmu. Nekoliko su puta eksperimentirali s vokalima, no nijedan eksperiment nije im bio prikladan, zbog čega su odlučili pojednostaviti pristup i snimiti pjesmu uz pomoć jedne vokalne dionice i jednog sintesajzera. Solistička dionica za klarinet na demoinačici je pjevana, no Nicky je predložio klarinet kao najprikladnije glazbalo uz glavnu vokalnu dionicu.
"Storms in Africa" nastala je nakon što je Enya odsvirala melodiju na sintesajzeru Juno-60 na koji je Nicky postavio zvuk služeći se funkcijom arpeggiator, nakon čega je zamolio Enyu da oblikuje pjesmu na temelju toga. Vratio se u studio nakon nekoliko sati i vidio da je Enya osmislila strukturu akorda u pjesmi, što ga je nadahnulo da predloži naziv za pjesmu. Kasnije je pomogao u "usmjeravanju" i oblikovanju aranžmana. Pjesma je dobila ime nakon snimanja. Snimljene su dvije inačice pjesme – na jednoj je tekst na irskom, a na drugoj je na engleskom jeziku. Roma je izjavila da se svima više svidjela irska inačica i da su je zato uvrstili na album. Inačica na engleskom, pod imenom "Storms in Africa (Part II)", pojavila se na B-strani singla za "Storms in Africa" 1989. godine i kao bonus skladba na kasnijim izdanjima Watermarka.