Hrvatski vukovci bili su skupina hrvatskih jezikoslovaca koja je aktivna od kraja 19. do početka 20. stoljeća. Njihov rad fokusirao se na standardizaciji hrvatskog jezika. Predvodio ih je Tomislav Maretić, a najistaknutiji članovi bili su: Franjo Iveković, Ivan Broz, Pero Budmani, Armin Pavić, Vatroslav Rožić i drugi.
Za vrijeme djelovanja vukovaca, pitanje dijalektalne osnove za književni jezik još uvijek nije bilo riješeno. Vukovci su podržavali novoštokavski jekavski dijalekt (istočnohercegovački dijalekt), koji je zapisao Vuk Stefanović Karadžić, a opisao Đuro Daničić. Oni su zagovarali fonološki pravopis. Kroz svoje položaje u Jugoslovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti i Sveučilištu u Zagrebu, ostvarivali su utjecaj na standardizaciju hrvatskog jezika.
Objavili su tri fundamentalna djela: Hrvatski pravopis, Ivan Broz (1892.) Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Tomislav Maretić (1899.) Rječnik hrvatskog jezika, Franjo Iveković i Ivan Broz (1901.)
Zbog političkih razloga, kao i zbog profesionalne kompetencije, krajem 19. stoljeća bile su dominantne standardološke i pravopisne konvencije koje su uveli i zagovarali vukovci i oblikovale su tijek jezične standardizacije u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. U svojim normativnim radovima (Brozov pravopis, Maretićeva gramatika i Broz-Ivekovićev rječnik) doprinijeli su konačnom formiranju standardnog hrvatskog na osnovi novoštokavskog dijalekta.
Vidi još Riječka filološka škola Zadarska filološka škola Zagrebačka filološka škola
Izvori
Literatura
Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika