Janjevski i letnički govori obuhvaćaju torlačke mjesne govore kojima se služe Hrvati Janjevaca s Kosova u dvije enklave oko Janjeva i Letnice.
Selo Janjevo se spominje kao katolička župa već u 14. stoljeću. Poznato je kao rudarsko i katoličko naselje. Zbog rudarstva su u taj kraj i doseljeni Sasi.
Glavne karakteristike su; čuvanje poluglasa kao šwa, uz pojavu [a] iza naglašenog sloga samoglasno [l] obično daje [u], ali u nekim primjerima i [lu] (npr [slunce]) jat je ekavski, a preko palatalizacije suglasnika ispred e (svako e, ne samo ono koje nastalo iz jata) se često javljaju primjeri koji podsjećaju na ijekavski, diftonški jat javljaju se i ijekavizmi, uglavnom iz razloga katoličkog bogoslovlja i hrvatskog jezičnog standarda svećenstva dočetno [l] na kraju sloga prelazi u [a] (bija, večeraja...) čuva se [dc], ali ne i [x], koje se ponekad javlja (no obično iz utjecaja školskog i crkvenog izgovora) provedena je nova jotacija (braća, treći, cveće...) na kraju riječi zvučni šumni suglasnici gube zvučnost (brek, vrak, golup, grop, dup, jastrep umjesto brijeg, vrag, golub, grob, dub, jastreb...) postoje germanizmi u rudarstvenom leksiku naglašavanje obično nije torlačkog tipa (ploziv) već se čuva dugosilazni naglasak, ako je slog naglašen, osim toga alterniraju kratki silazni i espiratorni naglasak, a u literaturi se spominje i mogućnost izgovora akuta doseljeni Janjevci u Zagrebu i Kistanjama koriste jednonaglasni sustav Izvori
Kategorija:Hrvatski dijalekti Kategorija:Hrvati na Kosovu Kategorija:Janjevci Kategorija:Govori štokavskog narječja