Fernando Alonso Díaz (Oviedo, Asturija, 29. srpnja 1981.) španjolski je vozač automobilističkih utrka. Dvostruki je svjetski prvak Formule 1, prvak FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti (WEC) te jedini vozač u povijesti koji je dva puta uvršten u FIA-inu Kuću slavnih. Dvostruki je pobjednik utrke 24 sata Le Mansa te pobjednik utrke 24 sata Daytone. Često ga se smatra jednim od najboljih i najkompletnijih vozača u Formuli 1."F1 media sees Alonso as best driver on current grid", 27. listopada 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)“Hamilton: Alonso is one of the best drivers F1 has ever seen” 24. travnja 2015. (pristupljeno 1 prosinca 2020.)"Fernando Alonso returning to F1: What makes him so good" (pristupljeno 1. prosinca 2020.)“Alonso/Hamilton pairing 'strongest there's ever been' - De la Rosa” 20. ožujka 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)“Exclusive: Mark Webber reveals his fantasy F1 racing team line-up – his choices will surprise you”, 6. studenog 2014. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)“Heidfeld chooses Alonso as 'most complete' driver”, 25. travnja 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)“Hamilton i Alonso su najkompletniji vozači”, 22. siječnja 2019. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
Svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 osvojio je 25. rujna 2005. za momčad Renault. Time je s 24 godine i 59 dana srušio tadašnji rekord Emersona Fittipaldija za najmlađeg svjetskog prvaka. Nakon obrane naslova 2006. Alonso je tada postao i najmlađi dvostruki svjetski prvak. Karijeru u Formuli 1 započeo je 2001. u Minardiju, nakon čega je 2002. prešao u Renault te postao njihov test vozač. 2003. postao je najmlađi vozač koji je do tada ostvario prvo startno mjesto te najmlađi pobjednik u utrci Formule 1. Nakon što je 2007. završio na trećem mjestu u momčadi McLarena, 2008. se vratio u Renault na dvije sezone te ostvario dvije pobjede. Od 2010. do 2014. vozio je za momčad Ferrari, a 2010., 2012. te 2013. završavao je na drugom mjestu u prvenstvu. 2015. vratio se u momčad McLarena gdje je ostao do 2018. bez značajnijih uspjeha zbog nekonkurentnog bolida. 2021. vratio se u Formulu 1 nakon dvije godine stanke u momčad Alpine gdje je odvozio dvije sezone te upisao jedno postolje. Od 2023. vozi za Aston Martin.
Osim Formule 1, vozio je sezonu 2018. – 2019. FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti za momčad Toyotu Gazoo Racing uz vozače Sébastiena Buemija i Kazukija Nakajimu s kojima je osvojio naslov prvaka uključujući i dvije pobjede na utrci 24 sata Le Mansa. Tri puta je sudjelovao u IndyCar seriji u utrkama 500 milja Indianapolisa, 2017. za McLaren Hondu Andretti, 2019. za McLaren Racing te 2020. za Arrow McLaren Racing. Vozio je utrke 24 sata Daytone u kategoriji WeatherTech SportsCar, 2018. za momčad United Autosports s Landom Norrisom i Philipom Hansonom te 2019. za Wayne Taylor Racing s vozačima Kamuijem Kobayashijem, Rengerom van der Zandeom i Jordanom Taylorom s kojima je tada i pobijedio u utrci. 2020., nakon petomjesečnih priprema, odvozio je Reli Dakar sa suvozačem Marcom Comom te završio na 13. mjestu.
Alonso je prvi španjolski vozač Formule 1 koji je osvojio naslov prvaka. Vlasnik je momčadi FA Racing koja se natječe u kategoriji eSportova, Formuli Renault, Formuli 4 te kartingu. Osnivač je i ambasador modnog brenda Kimoa te UNICEF-ov ambasador dobre volje.
Karting
mini|lijevo|230px|Prvi Alonsov kart
Karijeru u kartingu započeo je s tri godine kada mu je njegov otac José Luis Alonso darovao kart prvotno sastavljen za svoju osmogodišnju kćer Lorenu, Alonsovu sestru. Budući da ona nije pokazala nikakav interes za utrkivanje, kart je pripao mlađem bratu kojemu je bilo potrebno prilagoditi pedale da bi mogao voziti. Te iste godine Alonso je dobio službenu karting licencu i pobijedio u svojoj prvoj utrci u organizaciji trgovačkog centra gdje se natjecao s gotovo dvostruko starijom djecom. Nakon toga za Alonsa su uslijedila natjecanja na lokalnoj i regionalnoj razini."Fernando Alonso logra su sueño a los 24 años" lasprovincias.es. 25. rujna 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)"Fernando Alonso - Biography" grandprixhistory.org. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
1988., sa sedam godina, Alonso je ostvario svoju prvu pobjedu u službenoj karting utrci u Poli de Laviani te osvojio prvenstvo Asturije u dječjoj kategoriji pobijedivši u svih osam održanih utrka. Godinu dana kasnije, 1989., uz prvenstvo Asturije osvojio je i prvenstvo Galicije u istoj kategoriji, a sljedeće godine osvojio je kadetsko prvenstvo Asturije i Baskije."Fernando Alonso – campeón del mundo" elmundo.es. Rujan 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.) 1991. završio je drugi na državnom prvenstvu Španjolske, a od 1992. zbog uspjeha bilo mu je dopušteno natjecati se u kategoriji od 100 kubika. 1993. na poziv vlasnika Genikarta Genisa Marcóa, Alonso je odvozio test vožnju na prvenstvu Katalonije u Mori de Ebro."Genís Marcó, el valedor de Alonso en el karting y su segunda familia" sport.es. 17. listopada 2007. (pristupljeno 21. ožujka 2021.) Pobijedio je u utrci i time osigurao mjesto u juniorskom prvenstvu Španjolske kojeg je osvajao 1993., 1994. i 1995. U to vrijeme Alonso je počeo raditi i kao mehaničar za mlađe vozače kako bi pokrio dio troškova za svoje utrkivanje, a njegov mehaničar od samih početaka pa sve do juniorskog prvenstva bio je njegov otac.
Uspjesi u juniorskoj kategoriji doveli su ga do sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u kartingu u Bragi 1995. gdje je završio treći u ukupnom poretku. 1996. u Genku postao je svjetski prvak u kartingu u juniorskoj kategoriji te istovremeno osvojio svoj četvrti naslov državnog prvaka Španjolske na stazi Sils. Iste godine osvojio je i utrke Trofeo Estival u Italiji te Marlboro Masters u Barceloni. 1997. pobjeđivao je na brojnim natjecanjima, uključujući prvenstvo Španjolske i Italije. 1998. pobijedio je na unutarnjem karting natjecanju Paris Bercy, osvojio naslov prvaka u kategoriji Inter-A u Španjolskoj, pobijedio na utrci Trofeo delle Industrie u Parmi, osvojio Open Ford te postao europski viceprvak u klasi Formule-A."Fernando Alonso: Biografía y palmerés" caranddriver.com. 1. siječnja 2020. (pristupljeno 21. ožujka 2021.)
Juniorska karijera
mini|desno|230px|Alonsov bolid iz serije Euro Open Movistar by Nissan 1999.
Bivši vozač Formule 1 Adrián Campos primijetio je Alonsa tijekom karting utrke Marlboro Masters u Barceloni na kojoj je Alonso pobijedio te ga pozvao na test vožnju na stazu Albacete u listopadu 1998. za njegov Formula Nissan tim Campos Motorsport. Iako se Alonso zabio dva puta tijekom testiranja, do trećeg test dana dostigao je vremena pole pozicije njihovog vozača Marca Genéa iz ranije održane utrke."Fernando Alonso" grandprixhistory.org. (pristupljeno 25. ožujka 2021.) Alonso je bio potvrđen kao vozač Campos Motorsporta za sezonu 1999. u seriji Euro Open Movistar by Nissan uz Antonija Garciju, dok je Marc Gené nastavio svoju karijeru u Formuli 1. Bez prijašnjeg iskustva u vožnji jednosjeda, Alonso je osvojio naslov pobijedivši u šest utrka, dok je njegov momčadski kolega završio na petom mjestu te osigurao timu Campos Motorsport titulu najbolje momčadi. Krajem godine Alonso je na poziv Minardija u Jerezu odradio svoj prvi test u bolidu Formule 1. Na testu je debitiralo sedam različitih vozača vozeći bolid Minardija, Alonso je bio najbrži od njih te osim brzinom impresionirao i brzom prilagodbom na bolid"20 años del primer test de Fórmula 1 de Alonso: se gestaba una leyenda" soymotor.com. 13. prosinca 2019. (pristupljeno 14. travnja 2021.) što je rezultiralo mjestom test vozača u njihovoj momčadi za sljedeću sezonu.
2000. Alonso je prešao u Formulu 3000 vozeći za Team Astromegu. Iako u prvih šest utrka nije uspio osvojiti bodove, u Mađarskoj je završio na drugom mjestu, a na zadnjoj utrci na stazi Spa-Francorchamps uzeo je pobjedu startavši s pole pozicije i odvozio najbrži krug u impresivnoj utrci po kiši."Minardi’s miraculous F1 rebirth: ‘Even Fernando Alonso was building the car!’" motorsportmagazine.com. 5. ožujka 2021. (pristupljeno 25. ožujka 2021.) U ukupnom poretku završio je na četvrtom mjestu iza Marka Webbera."FIA International F3000 - Season Review 2000" dizzy1000.tripod.com. Prosinac 2000./siječanj 2001. (pristupljeno 25. ožujka 2021.) Tijekom sezone u Formuli 3000 Ferrari i Renault bili su zainteresirani za Alonsa. Ferrari mu ponudio mjesto testnog vozača, no Flavio Briatore ipak ga je uvjerio da potpiše dugogodišnji ugovor s Renaultom koji se tada još natjecao pod imenom Benetton. Početkom sljedeće godine objavljeno je da će Alonso debitirati u Formuli 1 nakon što je Renault potvrdio Alonsovu posudbu Minardiju."Renault confirms Alonso contract, Minardi loan" autosport.com. 6. veljače 2001. (pristupljeno 14. travnja 2021.)
Formula 1 Minardi (2001.)
2001.
Alonsova prva utrka u Formuli 1 bila je u Minardiju na VN Australije 2001. uz momčadskog kolegu Tarsa Marquesa. Iako je Marques već imao dvanaest utrka iza sebe, u kvalifikacijama za prvu utrku sezone Alonso je zauzeo 19. startno mjesto ostvarivši 2,6 sekunde bolje vrijeme od svog momčadskog kolege. Gustav Brunner, tadašnji glavni dizajner Minardija, bio je impresioniran Alonsovom brzinom te nije zamišljao da bolid može uopće ići toliko brzo.“Fernando Alonso“ forzaminardi.com. (pristupljeno 19. travnja 2021.) Alonso je utrku završio na 12. mjestu što je bio veliki rezultat za momčad s obzirom na to da je bolid iza sebe imao samo 50 km probne vožnje prije same utrke. U četvrtoj utrci sezone u Imoli, bio je bolji u kvalifikacijama od oba Benettona, Prosta te svog momčadskog kolege.
Iako je Alonsov najbolji rezultat te sezone bio 10. mjesto u Hockenheimu u Njemačkoj, njegova najbolja utrka bila je posljednja u sezoni u Suzuki u Japanu kada je završio na 11. mjestu ispred šest vozača te pretekao za cijeli krug Oliviera Panisa u BAR-u. Paul Stoddart, tadašnji vlasnik momčadi, opisao je Alonsovu zadnju utrku za Minardi kao vožnju 53 kvalifikacijska kruga.Vigar, Simon (2008.) Forza Minardi. Poundbury: Veloce Publishing Ltd ISBN 1845841603 Unatoč tomu što se Minardi borio s nedostatkom novčanih sredstava te bio daleko od idealne momčadi za debitanta, Alonso je ostvario impresivnu sezonu, zasjenivši Marquesa te Alexa Yoonga, momčadskog kolegu na posljednje tri utrke.
Renault (2002. − 2006.)
2002.
Krajem 2001. Renault je odlučio vratiti Alonsa u svoju momčad na mjesto testnog vozača za 2002. sezonu kako bi u potpunosti razvio svoj talent te u nadolazećim godinama postao ključan dio tima u borbi za naslov prvaka.“Alonso named as Renault F1 test driver“ crash.net. (pristupljeno 19. srpnja 2021.) Alonso je tijekom svoje test sezone radio s timom inženjera na poboljšanju i razvoju bolida te odvozio ukupno 1642 kruga na testiranjima u Španjolskoj i Velikoj Britaniji.“Fernando Alonso biography“ racefans.net. (pristupljeno 18. srpnja 2021.)
U svibnju 2002. odradio je i testiranje Jaguara R3 na stazi Silverstone na poziv Nikija Laude, tadašnjeg šefa momčadi Jaguara. Lauda je vidio Alonsa kao novog najboljeg talenta u Formuli 1 te je na testiranju htio evaluirati vlastite mlade vozače u usporedbi s njim i vidjeti bi li mogao zamijeniti Eddija Irvinea za sljedeću sezonu te voziti zajedno uz Pedra de la Rosu.“Did you know Fernando Alonso tested for Jaguar?“ drivetribe.com. (pristupljeno 18. srpnja 2021.) Alonso je na testiranju odvozio bolje vrijeme od Jaguarovih vozača Pedra de la Rose i Eddieja Irvinea te treće najbolje vrijeme iza Rubensa Barrichella u Ferrariju i Allana McNisha u Toyoti od ukupno 16 vozača.“Alonso impresses in Jaguar test“ news.bbc.co.uk. (pristupljeno 18. srpnja 2021.) Sredinom sezone službeno je objavljeno da će Alonso zamijeniti Jensona Buttona za 2003. sezonu te biti vozač Renaulta uz Jarna Trullija.Trulli to Drive for Renault in 2003“ autosport.com. (pristupljeno 19. srpnja 2021.)
2003.
mini|desno|260px|Alonso u Renaultu R23 na VN Velike Britanije 2003.