Branko Lukšić (Punta Arenas, Čile, – na Kleku kod Ogulina, 11. svibnja ), hrvatski planinar i planinarski dužnosnik.Franjo Mlinac: Crtice iz stivanske povijesti – Branko Lukšić, legenda hrvatskog alpinizma Službene stranice općine Sutivana. 15. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
Životopis Rodio se je u Punta Arenasu. U Hrvatsku, domovinu svojih predaka došao je poslije Drugoga svjetskog rata. Upisao je studij ekonomije du Zagrebu. Učlanio se u SPD Velebit, uskoro ušao u upravu i bio referent za propagandu i član Alpinističkog odsjeka. Djelovao je i kao pročelnik Komisije za alpinizam Planinarskog saveza Hrvatske te organizirao brojne alpinističke akcije. Među poznatim kolegama iz društva s kojima se je penjao po gorjima bio je Branko Lustig. Intenzivno se je Lukšić penjao na Kozjaku, u Kamniškim i Julijskim Alpama, na Velebitu, Biokovu i Prokletijama. Prvi prvenstveni smjer ispenjao je na Durmitoru je u Savinom kuku. Godine 1955. ostvario je veliki uspjeh hrvatskog planinarstva, kad se je u navezu s Ervinom Hanzerom popeo na smjeru u sjevernim Alpama Aschenbrenneru koji je u granicama ljudskih mogućnosti. Dana 11. svibnja 1958. u navezu sa Zvonimirom Lidenbachom smrtno je stradao na svom 130. usponu na Kleku. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu.
Priznanja Njemu u spomen prijatelji iz kluba nazvali su Brankovim smjerom jedan zahtjevni smjer koji su ispenjali 1960. godine. Na Kleku mu je ime upisano na spomen obilježje poginulim hrvatskim planinarima. U Ogulinu mu je ime upisano na spomen obilježje poginulim hrvatskim planinarima. Splitski HPD Mosor nazvao je 1958. svoju planinarsku kuću na Vidovoj gori njegovim imenom. Objekt je srušen 1972., no spomen-ploča je sačuvana i uzidana u zapadni zid ugostiteljskog objekta podignuta nedaleko od te planinarske kuće.
Izvori
Kategorija:Hrvati u Čileu Kategorija:Hrvatski planinari