Pokolj na Haymarketu (poznat i kao Haymarketška afera, ili Nemiri na Haymarketu) bio je posljedica bombaškog napada koji se dogodio na demonstracijama radnika 4. svibnja 1886. na trgu Haymarket u Chicagu. Počeo je kao mirni skup podrške radnicima koji štrajkaju za uspostavu osmosatnog radnog dana. Dan nakon policija je ubila četiri i ozlijedila stotinjak radnika. Nepoznata osoba bacila je dinamitsku bombu na policiju koja je radila na raspršivanju okupljanja, a eksplozija bombe i pucnjava koja je uslijedila rezultirali su smrću sedam policajaca i najmanje četiri civila; deseci drugih su ranjeni.
U međunarodno popraćenom pravnom postupku koji je uslijedio, osam anarhista osuđeno je za zavjeru. Dokaz je bio da je jedan od optuženika potencijalno izradio bombu, ali nitko od onih kojima se sudilo ju nije bacio.Timothy Messer-Kruse, The Haymarket Conspiracy: Transatlantic Anarchist Networks (2012)See generally, See generally, Sedam optuženika je osuđeno na smrt, a jedan na kaznu od 15 godina zatvora. Guverner Illinoisa Richard J. Oglesby preinačio je dvije kazne na doživotni zatvor; drugi je počinio samoubojstvo u zatvoru radije nego suočio vješala. Ostala četvorica obješena su 11. studenog 1887. Šest godina kasnije, guverner Illinoisa John Peter Altgeld pomilovao je preostale optuženike i kritizirao suđenje. Sud je poznat po namještenoj poroti, pristranom suđenju i krivotvorenim dokazima na osnovi kojih su smaknuti sindikalni aktivisti.Messer-Kruse (2011). pp. 126Avrich, The Haymarket Tragedy (1984), pp. 260–262
Masakr na Haymarketu općenito se smatra značajnim kao podrijetlo Međunarodnog dana rada koji se održava 1. svibnja.Foner, "The First May Day and the Haymarket Affair", May Day, pp. 27–39.
Mjesto incidenta proglašeno je znamenitošću Chicaga 1992. godine, a 2004. godine se gradi skulptura u spomen masakru. Uz to, Spomenik mučenicima Haymarketa proglašen je nacionalnom povijesnom znamenitošću 1997. godine.
Pozadina događaja Nakon građanskog rata, posebno nakon ekonomske recesije 1873., došlo je do brzog širenja industrijske proizvodnje u Sjedinjenim Državama. Chicago je bio glavno industrijsko središte i deseci tisuća njemačkih i boemskih imigranata zapošljavano je za mizerne plaće. Američki su radnici u prosjeku radili nešto više od 60 sati tijekom šestodnevnog radnog tjedna. Grad je postao središte mnogih pokušaja organiziranja zahtjeva radne snage za boljim radnim uvjetima. Poslodavci su reagirali protusindikalnim mjerama, poput otpuštanja i stavljanja članova sindikata na crne liste, zaključavanja radnika s radnog mjesta, regrutiranja štrajkolomaca; zapošljavanja špijuna, nasilnika i privatnih sigurnosnih snaga i pogoršanja etničkih napetosti kako bi se podijelili radnici. Poslodavački su interesi podržavani u glavnim novinama, a suprotstavljao im se radnički i imigrantski tisak.
Tijekom gospodarskog usporavanja između 1882. i 1886. bile su aktivne socijalističke i anarhističke organizacije. U Chicagu je anarhistički pokret od nekoliko tisuća, uglavnom imigrantskih, radnika bio grupiran oko njemačkih novina Arbeiter-Zeitung ("Radnički vjesnik"), koje je uređivao August Spies. Njihova revolucionarna strategija temeljila se na uvjerenju da će uspješne operacije protiv policije i zauzimanje glavnih industrijskih središta rezultirati masovnom javnom potporom radnika, pokrenuti revoluciju, uništiti kapitalizam i uspostaviti socijalističku ekonomiju.Henry David, The History of the Haymarket Affair (1936), introductory chapters, pages 21 to 138
Prvomajska parada i štrajkovi U listopadu 1884. godine, konvencija koju je održala Federacija organiziranih obrta i sindikata jednoglasno je odredila 1. svibnja 1886. kao datum do kojeg će osmosatni radni dan postati standard. Kako se približavao dogovoreni dan, američki su se sindikati pripremali za generalni štrajk u znak podrške osmosatnom radnom danu.
U subotu, 1. svibnja, tisuće radnika stupile su u štrajk te su održani skupovi širom Sjedinjenih Država uz poklič: "Osmosatni dan bez smanjenja plaća". Procjene broja radnika u štrajku širom SAD-a kreću se od 300 000 do pola milijuna. U New Yorku je broj demonstranata procijenjen na 10 000Foner, May Day, pp. 27–28. a u Detroitu na 11 000.Foner, May Day, p. 28. U Milwaukeeju, Wisconsin, pojavilo se oko 10 000 radnika. U Chicagu, središtu pokreta, procjenjuje se da je štrajkalo između 30 000 i 40 000 radnika,Avrich, The Haymarket Tragedy, p. 186. dokle je na ulicama bilo i dvostruko više ljudi koji su sudjelovali u raznim demonstracijama i marševima,According to Henry David there were strikes by "no less than 30,000 men", and "perhaps twice that number (i.e., 80,000) were out on the streets participating in or witnessing the various demonstrations..."David, The History of the Haymarket Affair, pp. 177, 188. primjerice, marš 10 000 radnika zaposlenih u čikaškim drvarnicama.Foner, May Day, p. 27.
3. svibnja štrajkajući radnici u Chicagu sastali su se u blizini pogona tvrtke McCormick Harvesting Machine Company. Sindikalni agitatori tvornice bili su spriječeni ulaska u pogon od početka veljače, a tijekom ranijih štrajkova 1885. godine privatni čuvari Pinkertona napadaju radnike McCormicka. Ovaj je događaj, s osmosatnom borbenošću radnika McCormicka, stekao štrajkačima određeno poštovanje i reputaciju u gradu. U vrijeme generalnog štrajka 1886. godine, štrajkolomci su tokom ulaza u pogon McCormick bili pod zaštitom garnizona od 400 policajaca.
Govoreći na skupu ispred tvornice 3. svibnja, August Spies savjetuje radnike u štrajku da se "drže zajedno i da ostanu uz svoj sindikat – inače neće uspjeti". Dobro isplaniran i koordiniran, generalni štrajk do tada je bivao uglavnom nenasilan. Kad je, međutim, zazvonilo zvono za kraj radnog dana, skupina radnika izletjela je na vrata kako bi se suprotstavila štrajkolomcima. Unatoč pozivima Spiesa za smirenjem, policija je počela pucati na okupljene radnike. Ubijena su dva radnika McCormicka (iako su neki novinski računi govorili da je bilo šest smrtnih slučajeva).Avrich, The Haymarket Tragedy, p. 190. Spies će kasnije svjedočiti: "Bio sam jako ogorčen. Iz iskustva iz prošlosti znao sam da je to klanje ljudi učinjeno izričito u svrhu poraza osmosataškog pokreta. "Green, Death in the Haymarket, pp. 162–173.
Ogorčeni ovim činom policijskog nasilja, lokalni anarhisti ubrzo su započeli tiskati i distribuirati letke pozivajući na okupljanje sljedećeg dana na trgu Haymarket, koji je tada bio trgovačko središte okruga. Letci tiskani na njemačkom i engleskom jeziku izjavili su da je policija ubila štrajkače u ime poslovnih interesa, i pozvali su radnike da traže pravdu. Podijeljeno je više od 20 000 primjeraka letaka.
Skup na trgu Haymarket Skup je započeo mirno pod laganom kišom u večernjim satima 4. svibnja. August Spies, Albert Parsons i Samuel Fielden obratili su se gomili, koja se procjenjuje na između 600 i 3 000 radnika i njihovih obitelji, dok su stajali u otvorenom vagonu uz trg u ulici Des Plaines. Veliki broj dežurnih policajaca promatrao je iz blizine.
Nakon govora Spiesa, okupljenima se obratio Parsons, urednik radikalnog tjednika na engleskom jeziku The Alarm ("Alarm").Nelson, Beyond the Martyrs, p. 188. Publika je bila toliko mirna da je gradonačelnik Carter Harrison, koji je svratio promatrati skup, ranije pošao kući. Parsons je govorio gotovo sat vremena prije nego što je sišao za posljednjeg govornika večeri, britanskog socijalista Samuela Fieldena, koji je održao kratko desetominutno obraćanje. Mnogi su iz gomile već otišli jer se nevrijeme pogoršavalo.
Članak u New York Timesu, objavljen 4. svibnja naslovom "Nemiri i krvoproliće na ulicama Chicaga... dvanaest policajaca mrtvih ili umirućih", izvijestio je da je Fielden govorio 20 minuta, tvrdeći da su njegove riječi postajale "sve divlje i nasilnije kako je nastavljao s govorom". Još jedan članak New York Timesa, naslovljen "Crvena ruka anarhije" od 6. svibnja, otvara se sljedećim riječima: "Zlikovska učenja anarhista urodila su večeras krvavim plodom u Chicagu i prije zore najmanje desetak muškaraca položit će svoje živote kao počast doktrini Herr Johanna Mosta." Štrajkače je nazivao "ruljom" i koristio navodnike oko izraza "radnici".New York Times article datelined May 4, headlined "Anarchy's Red Hand" and dated May 6, reproduced on the University of Missouri-Kansas City School of Law website.
Bomba i pucnjava Oko deset navečer, taman kada je Fielden završavao svoj govor, policija je dojurila u velikom broju, marširajući u formaciji prema vagonu govornika, i naredila da se skup raziđe.Avrich (1984), pp. 205–206. Fielden je inzistirao da je skup miran, te da nema validnog razloga za razilaženje.
Domaće napravljena bomba sa šrapnelskim kućištem, napunjena dinamitom i upaljena fitiljem, bačena je na put napredujuće policije. Bomba je eksplodirala, time ubivši policajca Mathiasa J. Degana letećim šrapnelom i smrtno ranivši još šest policajaca.
Svjedoci su tvrdili da je neposredno nakon eksplozije bombe došlo do razmjene pucnjeva između policije i demonstranata.Schaack, Anarchy and Anarchists, pp. 146–148. Izvještaji se vrlo razlikuju u pogledu toga tko je prvi pucao i je li netko iz gomile uopće pucao na policiju. Povjesničar Paul Avrich tvrdi da je policija pucala na demonstrante koji su bježali, ponovno napunila oružje, i zatim ponovno otvorila paljbu, ubivši četvero i ranivši čak 70 ljudi. Ono što nije sporno jest da je trg za manje od pet minuta bio prazan, osim žrtava i policije. Prema New York Timesu 4. svibnja , demonstranti su počeli pucati na policiju, koja je potom uzvratila vatru. This is the same article datelined May 4, reproduced elsewhere.
U incidentu je ranjeno oko 60 policajaca. Odvedeni su, s nekim ranjenicima, u obližnju policijsku postaju. Kapetan policije Michael Schaack kasnije je napisao da je broj ranjenih radnika "uglavnom bio veći od onog na strani policije". Chicago Herald opisao je prizor "divljeg pokolja" i procijenio da je na ulicama ležalo najmanje pedeset mrtvih ili ranjenih civila.Chicago Herald, May 5, 1886, quoted in Avrich (1984), pp.209–210. Nejasno je koliko je civila ranjeno jer su mnogi oklijevali tražiti liječničku pomoć, bojeći se uhićenja.Schaack, Michael J. (1889), Anarchy and Anarchists, pp. 149–155.Nelson, Beyond the Martyrs, pp. 188–189.
Posljedice i crvena panika Oštro suzbijanje sindikata uslijedilo je nakon incidenta na Haymarketu. Tisuće dolara donirano je fondovima za medicinsku skrb i pomoć oštećenim policajcima. Pod sumnjom je bila cijela radnička i imigrantska zajednica, posebno Nijemci i Češka. Izvedene su policijske racije na domove i urede radnika za koje se sumnjalo da su anarhisti. Uhićeno je na desetke osumnjičenih, od kojih su mnogi bili samo djelomice povezani s aferom Haymarket. Odbacujući po strani zakonske zahtjeve kao što su nalozi za potragu, čikaški policijski odredi izlagali su radničke aktiviste u Chicagu osmotjednim racijama, pretresajući njihove skupštine i poslovna mjesta. Naglasak je bio na govornicima na skupu Haymarket i novinama Arbeiter-Zeitung. Otkriveno je da je mala skupina anarhista izrađivala bombe istog dana kad se dogodio incident, uključujući okrugle bombe poput one koja se koristila na trgu Haymarket.Avrich (1984), pp. 221–32.
Novine su izvještavale da su anarhistički agitatori krivi za "pobunu", stav koji je usvojila uznemirena javnost. S vremenom, izdanja tiska i ilustracije incidenta postajale su sve složenije i udaljenije od stvarnosti. Pokrivenost je bila isprva nacionalna, pa onda međunarodna. Među vlasnicima imovine, tiska i drugim elementima društva postignut je konsenzus da je suzbijanje anarhističke agitacije neophodno.David, The History of the Haymarket Affair (1936), pages 178–189 Mnogi su radnici, s druge strane, vjerovali da su privatni agenti agencije Pinkerton odgovorni zbog njihove taktike tajne infiltracije u radničke skupine i njenih često nasilnih metoda razbijanja štrajka.
Hapšenje i suđenje
Optuženici