Radiohead je britanski rock sastav iz Abingdona, Oxfordshirea osnovan 1985. godine. Skupinu čine Thom Yorke (vokali, gitara, klavir, klavijature), braća Jonny (solo gitara, klavijature, ostala glazbala) i Colin Greenwood (bas-gitara), Ed O'Brien (gitara, prateći vokali) i Philip Selway (bubnjevi, udaraljke). Od 1994. godine surađuju s producentom Nigelom Godrichem i umjetnikom Stanleyjem Donwoodom.
Nakon što je 1991. godine potpisao ugovor s diskografskom kućom, Radiohead je 1992. objavio svoj singl prvijenac, "Creep". Postao je hit širom svijeta nakon objave debitantskog albuma Pablo Honey, koji je izašao 1993. godine. Popularnost i pohvale kritičara počeli su rasti u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon objave drugog albuma, The Bendsa, 1995. godine. Treći je album, OK Computer (iz 1997.), učinio skupinu svjetski poznatom; značajan zbog svoje složene produkcije i tematike suvremenog otuđenja, često ga se smatra jednim od najvažnijih albuma koji su obilježili 1990-te Erlewine, Stephen Thomas. "OK Computer" Allmusic. Pristupljeno 31. siječnja 2012. i jednim od najboljih albuma popularne glazbe. Sljedeći su albumi sastava, Kid A (iz 2000.) i Amnesiac (iz 2001.), koji su bili snimljeni u isto vrijeme, označili drastičnu promjenu u stilu zbog utjecaja eksperimentalne elektroničke glazbe, klasične glazbe iz 20. stoljeća, krautrocka i džeza. Kid A podijelio je slušatelje, ali su ga Rolling Stone, Pitchfork i Times proglasili najboljim albumom desetljeća.
Radioheadov je šesti album, Hail to the Thief (iz 2003.), spojio rock i elektroničku glazbu s tekstovima koje je inspirirao Rat protiv terorizma te je bio posljednji album skupine koji je objavio EMI. Kasniji su uradci popularizirali alternativne platforme za objavu poput pay-what-you-wanta (plati-onoliko-koliko-želiš) i BitTorrenta; Radiohead je samostalno objavio svoj sedmi album, In Rainbows (iz 2007.), u inačici za preuzimanje s interneta koju su kupci mogli platiti po cijeni koju su htjeli te je album postigao kritički uspjeh, kao i uspjeh na ljestvicama. Osmi album,The King of Limbs (iz 2011.), koji je karakteriziralo istraživanje ritma, nastao je obilnim korištenjem lupinga i sempliranja. A Moon Shaped Pool (iz 2016.) uglavnom je sadržavao orkestralne aranžmane Jonnyja Greenwooda.
Radiohead je do 2011. godine prodao više od 30 milijuna albuma širom svijeta. Jonathan, Emma. "BBC Worldwide takes exclusive Radiohead performance to the world". BBC. 3 svibnja 2011. Pristupljeno 15. lipnja 2011. Njegov glazbeni opus rangira se visoko i u anketama slušatelja i u kritičarskim listama najbolje glazbe iz 1990-ih i 2000-ih. Godine 2005. Rolling Stone postavio ga je na 73. mjesto popisa "Najboljih izvođača svih vremena"; Jonny Greenwood i O'Brien pojavili su se na Rolling Stoneovom popisu najboljih gitarista, a Yorke na popisu najboljih pjevača. Godine 2009. čitatelji Rolling Stonea odabrali su Radiohead kao drugi najbolji sastav iz 2000-ih. Godine 2017. bio je nominiran za uvrštavanje u Rock and Roll Hall of Fame u svojoj prvoj godini kvalifikacije.
Povijest 1985. – 1992.: Osnivanje i prve godine mini|Škola Abingdon School u kojoj je skupina bila osnovana Članovi Radioheada upoznali su se u Abingdon Schoolu, privatnoj školi za dječake u Abingdonu, Oxfordshireu. Gitarist i pjevač Thom Yorke te basist Colin Greenwood pohađali su istu godinu, gitarist Ed O'Brien i bubnjar Philip Selway bili su na višoj, a multiinstrumentalist Jonny Greenwood, Colinov brat, bio je na dvije godine nižoj od Yorkea i brata. Godine 1985. osnovali su On a Friday, čije se ime odnosilo na uobičajeni dan proba sastava u školskoj glazbenoj učionici. Jonny se posljednji pridružio grupi te je u početku svirao harmoniku i kasnije klavijature, ali je ubrzo postao glavni gitarist; prethodno je bio u drugoj skupini, Illiterate Hands, s glazbenikom Nigelom Powellom i Yorkeovim bratom Andyjem Yorkeom. Prema Colinovim riječima članovi sastava izabrali su svoja glazbala više zbog toga što su željeli svirati zajedno nego zbog interesa u određena glazbala: "Bio je to kolektivniji način pogleda na stvari. Ako ste mogli pripomoći tako što je netko drugi mogao svirati vaš instrument, onda je to bilo vrlo fora." Jednom je prilikom On a Friday činila i skupina saksofonista.
Grupi se nije sviđala stroga školska atmosfera—ravnatelj ju je jednom kaznio zbog korištenja učionice za probe u subotu—i pritajila se u školskom glazbenom odjeljku. Članovi su izjavili kako ih je njihov učitelj glazbene kulture upoznao s džezom, filmskom glazbom, poslijeratnom avangardnom glazbom i klasičnom glazbom 20. stoljeća. Krajem 1980-ih u Oxfordshireu i Thames Valleyju postojala je aktivna scena indie glazbe, ali se ona uglavnom bavila shoegazing skupinama poput Ridea i Slowdivea. lijevo|mini|Oglas u oksfordskom glazbenom časopisu Curfew (danas Nightshiftu) koji najavljuje promjenu imena sastava
Iako su svi članovi osim Jonnyja do 1987. godine napustili Abingdon kako bi studirali, On a Friday nastavio je održavati probe tijekom vikenda i praznika. Na Ekstereskom je sveučilištu Yorke svirao sa sastavom Headless Chickens i s njime izvodio pjesme među kojima će se nalaziti budući Radioheadov materijal te je upoznao umjetnika Stanleyja Donwooda, koji će kasnije stvarati naslovnice za skupinu. On a Friday ponovno se okupio 1991. godine, dijeleći kuću na rubu Magdalen Roada i Ridgefield Roada u Oxfordu.
On a Friday nastavio je svirati u Oxfordu i Jericho Tavernu, a diskografske kuće i producenti počeli su se zanimati za grupu. Chris Hufford, Slowdiveov producent i suvlasnik oksfordskog studija Courtyard Studios, otišao je na rani nastup On a Fridaya u Jericho Tavern. Impresioniran, on i njegov partner, Bryce Edge, snimili su demouradak i postali menadžeri On a Fridaya; i dan-danas su Radioheadovi menadžeri. Koncem 1991. godine, nakon što su se Colin i Keith Wozencroft, predstavnik EMI-jevog A&R odsjeka, slučajno sreli u Our Priceu, prodavaonici albuma u kojoj je Colin radio, On a Friday potpisao je ugovor za snimanje šest albuma s EMI-jem. Skupina je promijenila ime prema zahtjevu kuće; naziv "Radiohead" preuzet je iz pjesme "Radio Head" s albuma True Stories Talking Headsa iz 1986. godine.
1992. – 1994.: "Creep", Pablo Honey i rani uspjeh Radiohead je svoj debitantski uradak, EP Drill, snimio s Chrisom Huffordom i Bryceom Edgeom u studiju Courtyard Studios. Objavio ga je u svibnju 1992. godine, ali nije postigao uspjeh na ljestvicama. Skupina je kao producente za svoj debitantski album odabrala Paula Kolderieja i Seana Sladea, koji su radili s američkim indie skupinama Pixies i Dinosaur Jr. Snimanje albuma kratko je trajalo te se odvijalo tijekom 1992. godine u oksfordskom studiju. Nakon objave singla "Creep" kasnije te godine britanski se glazbeni tisak počeo zanimati za Radiohead, iako ne na posve pozitivan način; NME ga je opisao kao "kukavičku izliku za rock sastav", a BBC Radio 1 odbacio je "Creep" jer ga je smatrao "predepresivnim".
Radiohead je objavio svoj album prvijenac, Pablo Honey, u veljači 1993. godine. Našao se tek na 22. mjestu britanskih ljestvica jer "Creep" i naknadni singlovi "Anyone Can Play Guitar" te "Stop Whispering" nisu postali hitovi. "Pop Is Dead", singl koji se nije pojavio na albumu, također se loše prodavao; O'Brien je kasnije izjavio da je ta skladba bila "odvratna pogreška". Neki su kritičari usporedili rani stil skupine s valom grungea koji je bio popularan početkom 1990-ih, nazvavši ju "slabijom Nirvanom", te Pablo Honey nije postigao kritički ni komercijalni uspjeh u vrijeme svoje izvorne objave.
Početkom 1993. Radiohead je počeo privlačiti slušatelje iz drugih područja. "Creep" je često na izraelskom radiju reproducirao utjecajni DJ Yoav Kutner te je u ožujku, nakon što je u toj državi pjesma postala hit, Radiohead bio pozvan u Tel Aviv da održi svoj prvi koncert u inozemstvu. Otprilike u to je vrijeme KITS, alternativna radijska postaja u San Franciscu, dodao "Creep" na svoj popis za reprodukciju. Ubrzo su i druge radijske postaje na zapadnoj obali SAD-a slijedile taj primjer. Kad je Radiohead započeo svoju prvu sjevernoameričku turneju u lipnju 1993. godine, glazbeni spot za "Creep" već se često bio prikazivao na MTV-ju. Pjesma se popela na drugo mjesto američke ljestvice modernog rocka, našla se na nižim mjestima pop ljestvice Top 40 i pojavila se na sedmom mjestu britanske ljestvice singlova kad ju je u rujnu EMI ponovno objavio u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Članovi sastava izjavili su kako im je bilo teško prilagoditi se turneji i da su, kad se približavala kraju, "još uvijek svirali iste pjesme koje su snimili dvije godine prije ... kao da je vrijeme stalo", a željeli su raditi na novim skladbama.
1994. – 1995.: The Bends, priznanje kritičara i rastući broj obožavatelja Radiohead je počeo raditi na drugom albumu 1994. godine s Johnom Leckiejem, producentom veteranom Abbey Road Studiosa. Napetost je bila velika zbog rastućih očekivanja da se ponovo dostigne uspjeh "Creepa". Snimanje u studiju počelo se doimati neprirodno jer je grupa toliko puta izvježbala materijal da joj je postao formulaičan. Tražeći promjenu krajolika sastav je otišao na turneju u istočnu Aziju, Australaziju i Meksiko te se ohrabrio izvodeći nove pjesme uživo. Međutim, zabrinut zbog svoje novostečene slave, Yorkea je razočaralo što se nalazio "na opasnom dijelu seksualnog, provokativnog, MTV-jevog načina života koji zapinje za oko" za koji je smatrao da pomaže prodavati svijetu.
EP i singl My Iron Lung, objavljeni 1994. godine, bili su Radioheadova reakcija te su označili odmak prema većoj složenosti kojoj je težio na svojem drugom albumu. Tad je prvi put radio sa svojim budućim producentom Nigelom Godrichem, koji je tad bio Leckiejev inženjer zvuka. Bila je to i prva Radioheadova suradnja s umjetnikom Stanleyjem Donwoodom, koji je otad počeo izrađivati sve njegove naslovnice. Potpomognuta reprodukcijom alternativnih radiostanica, prodaja My Iron Lunga bila je bolja od očekivanog te je prvi put sugerirala da je sastav pronašao predanu skupinu obožavatelja i da nije bio one-hit wonder.
Nakon što je na turneji predstavio nekoliko novih pjesama, Radiohead je završio snimanje drugog albuma krajem godine i objavio The Bends u ožujku 1995. godine. Albumom su upravljali gusti rifovi i eterične atmosfere koje su stvarali trojica gitarista grupe te su klavijature bile prisutnije nego na prvijencu. Dobio je pozitivnije kritike za strukture pjesama i izvedbe. Iako se na Radiohead gledalo kao na autsajdera u sceni Britpopa koja je u to vrijeme vladala glazbenim medijima, s The Bendsom je naposljetku postigao uspjeh u svojoj domovini jer su se singlovi "Fake Plastic Trees", "High and Dry", "Just" i "Street Spirit (Fade Out)" probili do visokih mjesta na ljestvicama; "Street Spirit" prvi je put uvrstio Radiohead u top pet.
Radiohead je 1995. ponovo otišao na turneju po Sjevernoj Americi i Europi, ovaj put kako bi podržao R.E.M., skupinu koja je bila jedna od njegovih glavnih uzora i, u to vrijeme, jedna od najpoznatijih rock grupa u svijetu. Radiohead je bio na rubu raspada sve dok napetosti unutar sastava nisu bile riješene u Meksiku. Uzbuđenje koje su stvorili poznati obožavatelji poput R.E.M.-ovog pjevača Michaela Stipea i karakteristični glazbeni spotovi za pjesme "Just" i "Street Spirit" pomogli su zadržati Radioheadovu popularnost izvan Ujedinjenog Kraljevstva.Randall, str. 127 Radioheadov su turnejski kombi i sva njegova glazbena oprema bili ukradeni noć prije zakazanog nastupa u Denveru, Koloradu. Yorke i Jonny Greenwood održali su ogoljeni akustični koncert uz pomoć unajmljenih glazbala, a nekolicina je nastupa bila otkazana. Godine 2015. Greenwoodu je bila vraćena jedna od ukradenih gitara nakon što ju je obožavatelj prepoznao sjetivši se da ju je kupio u Denveru tijekom 1990-ih.