Vitezovi templari (engl. Knights Templar), punim imenom Ujedinjeni vjerski, vojni i masonski redovi Hrama i svetog Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte (United Religious, Military and Masonic Orders of the Temple and of St John of Jerusalem, Palestine, Rhodes and Malta), jedan je od dodatnih redova u slobodnom zidarstvu koji predstavlja treće i završno tijelo američkog Yorčkog obreda, ali također djeluje i kao neovisni red engleskog sustava, pri čemu su oba oblika prvenstveno prisutna u angloameričkom kontekstu slobodnog zidarstva.

Za razliku od simboličkih stupnjeva koji se stječu u regularnim ivanovskim ložama – gdje je uvjet za članstvo dovoljna vjera u Vrhovno Biće, bez obzira na religijsku pripadnost – Red vitezova templara jedan je od dodatnih redova u kojem članstvo mogu steći isključivo slobodni zidari koji ispovijedaju kršćansku vjeru. Među obvezama koje kandidat pri pristupu redu mora izreći nalazi se i ona o zaštiti i obrani kršćanske vjere.

Riječ "Ujedinjeni" u punom nazivu reda označava da se unutar istog sustava zajednički upravlja više povijesnih tradicija i više različitih redova. Ti redovi su prvenstveno vitezovi templari, vitezovi Malte, vitezovi svetog Pavla, te, isključivo unutar Yorčkog obreda, i vitezovi crvenog križa.

Kao što je Crveni križ cara Konstatina nadahnut Konstantinijanskim redom svetog Jurja, a Red vitezova Malte nadahnut Suverenim viteškim redom Malte, tako je i Red vitezova templara u slobodnom zidarstvu dobio naziv po srednjovjekovnom katoličkom vojnom redu istoga imena. Međutim, ne polaže nikakvo pravo na izravno nasljeđe izvornog templarskog reda.

Povijest Najranija dokumentirana veza između slobodnog zidarstva i križara potječe iz govora iz 1736. godine viteza Ramsaya. U tom govoru Ramsay je, bez povijesnih dokaza, tvrdio kako je europsko slobodno zidarstvo nastalo kroz kontakt "križarskih zidara" i vitezova Ivanovaca. Tu tvrdnju ponavlja i najraniji poznati ritual prve Velike lože Engleske, poznat kao Bernski rukopis, napisan na francuskom jeziku između 1740. i 1744. godine. Ramsaya je u francuski Red Templara inicirao njegov mentor francuski katolički nadbiskup François Fénelon, a ceremoniji je nazočio i njegov prijatelj Filip II. Orleanski, koji je u to vrijeme bio veliki meštar reda. To se zbilo oko 1710. godine. Tek nakon smrti Fénelona i Filipa II., Ramsay je primljen u slobodno zidarstvo oko 1730. godine. Budući da je njegova povezanost s templarima prethodila slobodnom zidarstvu za gotovo dvadeset godina, pretpostavlja se da je upravo on unio templarsku simboliku i motive u slobodno zidarstvo.

Godine 1751. barun Karl Gotthelf von Hund pokrenuo je Obred striktne opservancije, tvrdeći da je ritual primio od obnovljenog Templarskog reda u Parizu 1743. godine. Također je tvrdio da je upoznao dvojicu "nepoznatih poglavara" koji navodno upravljaju cjelokupnim slobodnim zidarstvom, među kojima je bio i princ Charles Edward Stuart. Red je postupno oslabio jer barun von Hund nikada nije pružio dokaze za svoje tvrdnje, te je ugašen ubrzo nakon njegove smrti.

Godine 1779. Loža "Visoki templari Irske iz Kilwinninga" (High Knight Templars of Ireland, Kilwinning Lodge) dobila je povelju od Matične lože Kilwinning u Škotskoj, čime je stekla ovlast za dodjeljivanje templarskog stupnja drugim ložama. Oko 1790. godine osnovan je Rani veliki tabor Irske (Early Grand Encampment of Ireland) koji je počeo izdavati povelje za templarske lože i transformirao se u Vrhovni veliki tabor (Supreme Grand Encampment) 1836. godine. Ovaj Rani veliki tabor je izdao nekoliko povelja i škotskim taborima, među kojima i Edinburškom taboru (Edinburgh Encampment) br. 31, osnovanom 1805. u Edinburghu. Taj je tabor kasnije postao poznat kao Veliki sabor vitezova templara u Edinburghu (Grand Assembly of Knights Templar in Edinburgh) i zatražio je povelju od vojvode od Kenta i Strathearna, tadašnjeg velikog majstora Reda u Engleskoj, što su i dobili 1811. Čini se da je templarski stupanj ušao u irske lože pod okriljem Drevne velike lože Engleske oko 1780. godine, a otprilike u isto vrijeme zabilježen je i u Yorku. U sustavu s pet stupnjeva koji su razvili Yorčki slobodni zidari, stupanj vitez Templara nalazio se između majstora i stupnja kraljevskog luka.

Templarsko slobodno zidarstvo u Engleskoj ušlo je u novu fazu 1791. godine, osnivanjem prve Velike konklave (Grand Conclave of England), na čijem je čelu bio Thomas Dunckerley kao veliki majstor. U to je vrijeme u Engleskoj bilo poznato osam templarskih tabora, od kojih su najistaknutiji bili Tabor "Otkupljenje" (Encampment of Redemption) u Yorku i Tabor "Balduin" (Baldwyn Encampment) u Bristolu, na čiji je poticaj Dunckerley i započeo svoje djelovanje. Pod njegovim vodstvom broj je tabora stalno rastao sve do njegove smrti 1795. godine. Dunckerley je temelj za taj razvoj postavio ne samo širenjem Reda, nego i standardizacijom rituala te uvođenjem urednog vođenja zapisnika i arhive. Naslijedio ga je Thomas Parkyns, 1. barun Rancliffe, kao novi veliki majstor. Uslijedilo je razdoblje stagnacije, koje je potrajalo sve do 1805. godine, kada je vojvode od Kenta i Strathearna, dotadašnji kraljevski pokrovitelj Reda, osobno preuzeo dužnost velikog majstora i time ponovno oživio red, otvarajući novo poglavlje rasta i razvoja. Unatoč tim ranim uspjesima, Velika konklava je između 1872. i 1895. godine doživjela razdoblje opadanja aktivnosti, da bi naposljetku bila ponovno ustrojena kao današnji Veliki priorat Engleske i Walesa.

Najraniji poznati zapisi o dodjeli stupnja viteza templara u Sjedinjenim Američkim Državama potječu iz Kapitela kraljevskog luka "Sv. Andrija", koji je tada nosio naziv Loža kraljevskog luka "Sv. Andrija" u Bostonu, Massachusetts, a datiraju iz 28. srpnja 1769. godine. Daljnji dokumenti svjedoče da je u istoj loži, 11. prosinca 1769., Paul Revere primljen u templarski red, dok je 14. svibnja 1770. istu čast primio i general Joseph Warren. U tom razdoblju nije postojala organizirana struktura vitezova templara, pa se ceremonija primanja u templarski stupanj odvijala uz odobrenje plave lože. Uobičajena praksa u to vrijeme bila je da slobodni zidari viših stupnjeva – posebno oni s većim ugledom i iskustvom – samostalno dodjeljuju više stupnjeve, uključujući i viteza templara, zaslužnim majstorima. Povremeno je uz ritual bila dodjeljivana i diploma kao potvrda čina. Nakon završetka Američke revolucije, postupno dolazi do osnivanja stalnih i službenih upravnih tijela koja preuzimaju ovlasti za dodjelu viših stupnjeva. Tako su formirani kapiteli i zapovjedništva kao trajne strukture unutar sustava. Vrhunac institucionalizacije predstavlja osnivanje vrhovnog zapovjedništva vitezova templara Sjedinjenih Američkih Država, poznatog kao Veliki tabor (Grand Encampment Knights Templar), koje je službeno uspostavljeno 22. lipnja 1816. godine.

Ustroj Red vitezova templara u slobodnom zidarstvu postoji u dvama oblicima: kao završni stupnjevi Yorčkog obreda te kao neovisno slobodnozidarsko tijelo. Oba sustava su u velikoj mjeri slična u svojoj praksi, iako postoje manje razlike u nazivima i redoslijedu dodjele stupnjeva.

U Yorčkom obredu

U Sjedinjenim Američkim Državama, zapovjedništvo vitezova templara tradicionalno predstavlja posljednje tijelo kojemu se slobodni zidar pridružuje unutar Yorčkog obreda, nakon što prođe kroz kapitel kraljevskog luka i koncil kripte. Ipak, u nekim nadležnostima članstvo u koncilu nije obavezno i može se preskočiti.

Lokalna zapovjedništva (Commandery) vitezova templara djeluju pod velikim zapovjedništvom za svaku američku saveznu državu, no sva velika zapovjedništva su ujedno podređena i Velikom taboru Sjedinjenih Američkih Država (Grand Encampment of the United States). Ovakva dvostruka struktura rijetkost je među tijelima američkog slobodnog zidarstva, jer se većina izvještava isključivo na razini saveznih država. Lokalne organizacijske jedinice drugih redova imaju različite nazive: vijeće (Council) je tijelo Reda crvenog križa, priorat (Priory) je tijelo Reda vitezova Malte kao i vitezova sv. Pavla.

Dok kapitel dodjeljuje stupnjeve kraljevskog luka, a koncili dodjeljuje tzv. kriptične stupnjeve, zapovjedništvo vitezova templara svojim članovima dodjeljuje tri reda i jedan pripremni stupanj. Ovaj sustav se razlikuje od uobičajene strukture stupnjeva u ostatku slobodnog zidarstva i jedini je koji ne uključuje Hiramovu legendu, koja je temeljna u većini drugih obreda. Zapovjedništvo ne dodjeljuje stupnjeve, već redove koji označavaju novu dimenziju slobodnozidarskog razmišljanja jer se više ne oslanjaju na drevno graditeljstvo, već se temelje na idealima i praksama srednjovjekovnog viteštva i kršćanstva.

Redovi Yorčkog obreda koje dodjeljuje zapovjedništvo su: Slavni red crvenog križa (The Illustrious Order of the Red Cross) Stupanj svetog Pavla, ili Mediteranski prolaz (The Degree of Saint Paul [the Mediterranean Pass]) Red vitezova Malte, ili Malteški red (The Order of the Knights of Malta [Order of Malta]) Red Hrama (The Order of the Temple)

Prvi red u zapovjedništvu je Red crvenog križa, koji prikazuje priču o židovskom knezu Zorobabelu i njegovim nastojanjima da od perzijskog kralja Darija isposluje dozvolu za obnovu Salomonova hrama. Slijedi Red vitezova Malte koji se udaljava od starozavjetnog okvira slobodnog zidarstva i predstavlja prvi isključivo kršćanski red. U ovom redu, kandidat preuzima ulogu viteza križara koji se priprema za hodočašće u Svetu Zemlju. Posljednji i najuzvišeniji red Yorkškog obreda je Red Hrama, poznat i kao Red vitezova templara. I ovaj je red potpuno kršćanski. Kandidat ponovno simbolizira viteza križara, ovaj put onoga koji teži pridružiti se zapovjedništvu templara u doba križarskih ratova. Nakon što prođe niz kušnji koje ispituju njegovu vjeru, hrabrost i poniznost, biva nagrađen ispunjenjem svoje želje.

Kao neovisno tijelo

Izvan sustava Yorčkog obreda, članstvo je isključivo putem poziva. Kandidati moraju biti majstori i dosegnuti stupanj kraljevskog luka te potpisati izjavu da ispovijedaju vjeru u Presveto Trojstvo. U nekim australskim saveznim državama više nije obvezno članstvo u kapitelu kraljevskog luka.

Lokalne organizacijske jedinice reda imaju različite nazive: preceptorat (Preceptory) je tijelo vitezova templara, kapitel (Chapter) je tijelo vitezova svetog Pavla, priorat (Priory) je tijela vitezova Malte. Sve te jedinice djeluju pod nadzorom velikog ili vrhovnog priorata, a između njih se ponekad nalazi pokrajinska razina uprave. U nekim nadležnostima, poput Engleske i Walesa, postoje zasebni Veliki priorat Hrama i Veliki priorat Malte, no u praksi veliki majstor i časnici obnašaju istodobno dužnosti u oba tijela, ravnopravno i bez razlika.

U okviru ovog sustava dodjeljuju se tri stupnja: vitez templar (Knight Templar), odnosno Red Hrama (Order of the Temple) vitez svetoga Pavla (Knight of St. Paul), uključuje i tzv. Sredozemni prolaz (Mediterranean Pass) vitez Malte (Knight of Malta), odnosno Malteški red (Order of Malta)

U Engleskoj i Walesu, rad Velikog priorata za Englesku i Wales te njihovih prekomorskih pokrajina organiziran je iz sjedišta Mark Masons' Hall u Londonu. Stupanj viteza templara je preduvjet za pristup drugim viteškim redovima u Engleskoj i Walesu poput: Svećenika vitezova templari Svetog kraljevskog luka, Vitezova sv. Tome iz Akre i Vitezova dobročinitelja Svetog grada.

Stupnjevi ili redovi Vitez crvenog križa (samo u Yorčkom obredu) Legenda Reda crvenog križa vremenski se nastavlja na razdoblje simbolički predstavljeno u stupnju Kraljevskog luka, kada se Izraelci vraćaju iz babilonskog ropstva u Jeruzalem kako bi obnovili Jeruzalemski hram. U središtu je lik Zorobabela, koji moli perzijskog kralja Darija da dopusti povratak Kovčega Saveza, odnesenih u Babilon nakon razaranja Prvog hrama od strane kralja Nabukodonosora, kao i da zaustavi neprijatelje koji ometaju obnovu svetog mjesta.