desno|mini|Satelitska slika olujnog sustava koji je pogodio Hrvatsku 24. i 25. srpnja 2020. U noći s 24. na 25. srpnja 2020. nakon 21:00 Zagreb je pogodila oluja koja je proizvela jednu od najvećih zabilježenih bujičnih poplava u povijesti grada. U jakom pljusku u nekoliko se sati na grad sručilo više padalina nego što prosječno padne u čitavom srpnju. Medvednički potoci brzo su nabujali i preopteretili gradsku kanalizaciju, poplavivši dijelove grada. Najteže je bio pogođen širi centar grada, naročito Ilica, Donji grad i Trnje, no bujica je plavila zgrade i ulice i u mnogim predgrađima, uključujući Buzin, Črnomerec, Jankomir i Maksimir. Oluja je na mnogo mjesta zaustavila automobilski promet i javni prijevoz, te su gradske službe morale spašavati ljude zarobljene u poplavljenim stanovima i autima. Jedan vatrogasac preminuo je pri ispumpavanju vode na intervenciji. U osmodnevnom roku za prijavu štete zaprimljeno je više od 2000 prijava, ali gradske vlasti nisu objavile detaljnije podatke o razmjerima štete.

Zagreb leži na obroncima planine Medvednice, dok je širi centar stiješnjen na naplavnoj ravni između planine i rijeke Save. I rijeka i medvednički bujični potoci više su puta izazvali smrtonosne poplave. Posljedično su napravljeni sustavi obrane od poplava kojima upravlja državna tvrtka Hrvatske vode. Međutim, iako su Državni hidrometeorološki zavod i međunarodne agencije u prethodnih 48 sati izdale upozorenja na opasnost od bujičnih poplava, obrana nije pokrenuta. Nakon bezuspješnih poziva u pomoć vlastima grupa stanovnika Trnja provalila je u praznu zgradu brane Kuniščak, kroz koju se voda iz mnogih medvedničkih potoka ulijeva u Savu, te otvorila ustavu da bi nakupljenu vodu ispustila u rijeku. U sljedećih nekoliko dana u medijima je vladala žučna rasprava o tome tko je odgovoran za zatvorenu i zaključanu ustavu bez dežurnih osoba koje su mogle spriječiti ili smanjiti poplavu. Gradonačelnik, Vodoopskrba i odvodnja i Hrvatske vode odrekli su se odgovornosti i pritom se našli na meti javnosti. Također, čovjeka kojega su mediji nazvali heroj s Trnja jer je provalio u branu i okretao kolo da je otvori, policija je uhitila u incidentu koji su neki opisali kao slučaj policijskog nasilja. Mediji su osudili policijsko postupanje u tom slučaju. Hrvatske vode podnijele su kaznenu prijavu za provalu u branu. Slučaj je u prosincu 2020. još uvijek bio pred sudom.

Uvod lijevo|mini|Potok Medveščak blizu izvora kod Kraljičinog zdenca Na području Zagreba dva su glavna uzročnika poplava: rijeka Sava, koja je uzrokovala razornu poplavu 1964., i zagrebački potoci na planini Medvednici.} Na južnoj, zagrebačkoj strani Medvednice nalazi se nekoliko desetaka potoka, kojima je karakterističan bujični tok nakon velikih padalina. Posebno opasna poplava, ujedno i najsmrtonosnija prirodna nepogoda koja je ikad pogodila grad, dogodila se u srpnju 1651., kada se potok Medveščak izlio iz korita tijekom noćne oluje i odnio mnoge kuće i drveće u Ulici Potok (današnja Tkalčićeva ulica). U poplavi su poginule pedeset i dvije osobe. Već u drugoj polovici 17. stoljeća zabilježeni su prvi sustavi obrana od poplava na Medveščaku. Posljednje značajno izlijevanje medvedničkih potoka iz korita dogodilo se tijekom rekordnih kiša 3. i 4. srpnja 1989., kad je poplavljeno područje između Zagrebačkog zoološkog vrta u Maksimiru i Žitnjaka. Nakon 1989. obrane su pojačane novim retencijama i ustavama koje smanjuju vodene valove s planine, te su u istu vrhu nekim potocima korita uređena ili pokrivena. Devetnaest od planiranih 39 retencija izgrađeno je do 2004. godine, nakon čega je gradnja zamrla. Reljef grada otežava otjecanje vode s planine. Naime, na potezu Ilica ― Vlaška teren naglo prelazi iz brdovitog u visokourbaniziranu i slabo propusnu savsku naplavnu ravan, što uvelike otežava odvodnju tijekom velikih kiša.

Dana 23. srpnja u 2:00 Europski sustav za upozoravanje na opasnost od poplava (EFAS) izdao je upozorenje za poplave u središnjoj Hrvatskoj. Državni hidrometeorološki zavod Republike Hrvatske na Meteoalarmu je izdao najviši, crveni stupanj upozorenja na grmljavinsko nevrijeme za 24. srpnja u središnjoj Hrvatskoj. U tekstu upozorenja spominjala se opasnost od bujičnih poplava i da se očekuje više od 50 litara kiše na četvorni metar. Prognostičarska organizacija ESTOFEX (European Storm Forecast Experiment) izdala je upozorenje drugog stupnja za područje koje je uključivalo Zagreb, upozoravajući na mogućnost krupne tuče, jakog vjetra i pijavica, izjavivši da "bi se tijekom noći mogla pojaviti opasnost od velikih količina padalina u dijelovima Slovenije i Hrvatske."

Meteorološke odlike Visinska dolina s hladnim zrakom približavala se Hrvatskoj s Alpa na zapadu, dok je od petka ujutro s mora na jugozapadu pristizala velika količina vlažnog i nestabilnog zraka. Orografija Dinarida omogućila je stvaranje jakih grmljavinskih oluja, što se očitavalo u visokim vrijednostima konvektivne raspoložive potencijalne energije (CAPE) i smicanjem vjetra u dubljem sloju atmosfere (10 – 20 m/s u prvih šest kilometara atmosfere). U noći s 23. na 24. srpnja jake grmljavinske oluje počele su se stvarati iznad sjeverne Italije. Sredinom dana zabilježene su i oluje nad Hrvatskom. Istra je pogođena tučom, a poslijepodne je bujična poplava zahvatila Senj. Oluje su materijalnu štetu nanijele i u Bosni i Hercegovini: u Tuzli je nevrijeme uzrokovalo poplavu i snažan vjetar.

Olujna ćelija koja je uzrokovala poplavu nastala je jugozapadno od grada oko 21 sat. Dok se visinska dolina pretvarala u ciklonu, olujni se sustav oko 21:45 zaustavio nad Zagrebom i uzrokovao veliku količinu munja te obilne padaline nad gradom. Ogromne količine kiše pale su tijekom sat-dva. Meteorološka postaja Zagreb-Grič, gdje se od 1910. vodi evidencija padaline po satu, izmjerila je rekordnih 58,9 litara po četvornom metru između 21:00 i 22:00 te 77 litara od 21:00 do 23:00. Potonji rekord ima povratni period dulji od 400 godina. Postaja Zagreb-Maksimir izmjerila je 51,5 litara u istom razdoblju; takva se količina u prosjeku očekuje jednom u 76 godina. Količina oborina tijekom 24 sata (od 14:00 24. srpnja do istog vremena 25. srpnja) iznosila je 89 litara na Griču, 70 litara na Sljemenu i 65 litara u Maksimiru. Neke od tih vrijednosti bile su više od prosjeka za čitav mjesec srpanj, no znatno niže od vrijednosti koje je postavila oluja srpnja 1989. i apsolutnih rekorda iz 1926. Za usporedbu, u najkišovitijem danu u godini u Zagrebu prosječno padne 47,6 litara kiše na četvorni metar.

Poplava Kiša je ubrzo uzrokovala bujični tok u zagrebačkim potocima. Vodostaj potoka Štefanovec u kratkom se vremenu povećao šesterostruko. DHMZ navodi da se zbog ljetnih niskih vodostaja i činjenice da su oborine većinom pale nad samim gradom potoci nisu izlili iz korita, no velika količina vode preopteretila je mješoviti kanalizacijski sustav u središnjem dijelu grada, koji odvodi i otpadne i oborinske vode. Lokalizirane poplave pogodile su znatan broj zagrebačkih četvrti. Stanje je bilo najteže u centru grada, koji se nalazi južno od prijelaza s medvedničkog pobrđa u savsku naplavnu ravan koja je s druge strane omeđena savskim nasipom. Voda je prekinula tramvajski promet i učinila glavne gradske ulice, pothodnike i podvožnjake neprohodnima, te je s ulica i kroz kanalizaciju poplavila prizemlja i podrume kuća i zgrada.

Među poplavljenim ulicama i kvartovima našli su se Ilica, Britanski trg, Donji grad općenito, Trnje, Stara Trešnjevka, Rudeš, Jazbina, Šestinski dol Jankomir i Buzin. Ulica Fraterščica zatvorena je nakon što je bujica odnijela dio kolnika; hitne službe na više su mjesta u gradu spašavale ljude iz poplavljenih automobila. U ulici Črnomerec blato koje je nanijela bujica stvorilo je prirodnu branu u koritu potoka Črnomerca, koja je potom uzrokovala novu poplavu tijekom oluje dva dana poslije.

U gradskoj četvrti Trnje, koja se velikim dijelom nalazi ispod razine vrha savskog nasipa, lokalni stanovnici izvijestili su da je poplava počela nakon 22 sata, izbacujući poklopce šahta prije nego što je počela ulaziti u kuće. Razina vode rasla je sve dok neki od stanara nisu provalili u praznu, poplavljenu kontrolnu sobu brane Kuniščak i uspjeli podignuti ustavu, nakon čega je razina vode počela opadati. Prema riječima svjedoka poplava je aktivirala strujnu zaštitnu sklopku koja je ugasila struju u zgradi, zbog čega je jedan od stanara otvorio branu ručno okrećući ventil. Brana Kuniščak nalazi se na lijevom nasipu Save i dio je sustava obrane od poplava za područje Grada Zagreba. Kontrolira otjecanje vode mnogih zagrebačkih potoka čija su prirodna ušća zatvorena u Savu, te se time sprječava povratak vode u grad tijekom velikih voda Save. Branom upravljaju Hrvatske vode, čija hitna služba tijekom poplave navodno nije bila dostupna. Prema navodima Vodoopskrbe i odvodnje (ViO), zagrebačkog javnog vodovodnog i kanalizacijskog poduzeća, poplava je dodatno pogoršana time što je svih 19 retencija na zagrebačkim potocima bilo otvoreno. Retencije se tijekom opasnosti od bujičnih poplava zatvaraju. Time se usporava tok vode i posljedično smanjuje visina vodenog vala nizvodno od retencije.

Poplava je neizravno prouzrokovala jednu smrt. Jedan vatrogasac iz dobrovoljnog vatrogasnog društva umro je od srčanog udara prilikom intervencije u poplavljenom podrumu. Među ozlijeđenim osobama našao se i jedan čovjek s teškoćama kretanja, kojemu je jedna prolaznica pomogla da izađe iz auta koji je bujica odvukla u podvožnjak pod 2,5 metra vode. Tijekom noći hitnim je službama upućeno nekoliko tisuća poziva. Oko 23 sati zagrebačka vatrogasna služba zamolila je građane da je zovu samo u slučajevima krajnje nužde. Izvršeno je oko 50 intervencija hitne pomoći.

Brana Kuniščak lijevo|mini|Zgrada brane Kuniščak Zatvorena ustava Kuniščak brzo je postala točka prijepora u medijima. Grad Zagreb i Hrvatske vode, državna tvrtka odgovorna za zaštitu od poplava, odrekli su se odgovornosti za nedjelovanje prilikom poplave. Hrvatske vode održale su 26. srpnja konferenciju za novinare kod brane Kuniščak, gdje su se odrekle odgovornosti za poplavu. Predstavnici Hrvatskih voda naveli su mirnu situaciju u Savi, čiji je vodostaj tog dana bio -161 cm, kao razlog zašto nitko nije dežurao na brani. Okupljeni stanovnici cinično su reagirali na njihove izjave. Sljedećeg su dana Hrvatske vode na sučeljavanju u TV emisiji Otvoreno izjavile da je ustava bila spuštena da bi se izbjeglo slijevanje vode iz rijeke u grad; također su istakle da sve odvodne vode moraju proći kroz pročistač otpadnih voda na Gradskom odvodnom kanalu koji istječe u Savu nizvodno od Zagreba. Direktor ViO-a izjavio je da predjeli Trnave i Sesveta, koji inače nisu povezani s pročistačem, nisu bili poplavljeni zbog novog kolektora. Hrvatske vode naknadno su izjavile da je ViO trebala rasporediti dežurstvo na brani i da bujične poplave nisu njihovo područje odgovornosti.

Tijekom oluje 3. kolovoza djelatnik Hrvatskih voda dežurao je na brani zbog "predviđenih porasta vodostaja na manjim bujičnim vodotocima", te je ustava podignuta kako bi se spriječilo plavljenje. Na naknadni upit medija Hrvatske vode izjavile su da bi bile podignule ustavu 24. srpnja da im je ViO za to uputio zahtjev. Hrvatske vode zbog te su poplave smijenile voditelja odsjeka za sprječavanje poplava na gornjem toku Save.

Uhićenje