Gruzijska mitologija (gruz.: ქართული მითოლოგია, transliterirano: kartuli mitologia) odnosi se na mitologiju pretkršćanskih Gruzina (Kartvelijaca), (gruz. ქართველები, kartvelebi), autohtone gruzijske etničke skupine Južnog Kavkaza. Mnogi znanstvenici smatraju da se mitologija naroda Kartvelijaca pojavljuje s osnivanjem kraljevstava Diauhi, Kolhida i Iberija. Proto-Kartvelijci (koji bi se mogli poistovjetiti s Muškijima) potječu iz antičke Anadolije, gdje bi njihove vjerske ideje došle u kontakt s idejama Hatija, Hetita, Hurita, Urartua i Armenaca.
Kasniji utjecaji uključuju mitologiju starih Grka,Tuite, Kevin, The Meaning of Dæl, Symbolic and Spatial Associations of the South Caucasian Goddess of Game Animals, Université de Montréal Vajnahsku mitologiju i mitologiju Iranaca, a potonja obuhvaća oba sustava vjerovanja sjevernoiranskih nomadskih Skita i Sarmata, još uvijek donekle sačuvanih u mitologiji njihovih potomaka Oseta, te zoroastrijsku religiju drevnog perzijskog carstva, koje je ostavilo trajno nasljeđe među narodima Kavkaza.Medes and Persians in Transcaucasia: Archaeological Horizons in Northwestern-Iran and Transcaucasia by Stephan Kroll in Continuity of Empire. Assyria, Media, Persia ed. G.B. Lanfranchi, M. Roaf, R. Rollinger (Padova 2003). (Vidi također Iranske religije).Marshall Lang, David, The Georgians, pub. Thames and Hudson 1966 as vol. 51 in the series Ancient Peoples and Places
Gruzijski mitovi i legende čuvaju se uglavnom kao popularne priče, mnoge od njih na kraju su se stopile s kršćanskim legendama nakon pokrštavanja Gruzije prije sedamnaest stoljeća. Međutim, evangelizacija Gruzije bila je daleko od jednolike. Dok je nizinsko stanovništvo prihvatilo kršćanstvo u petom stoljeću, gorštaci planinskih dolina Velikog Kavkaza preobraćeni su desetak stoljeća kasnije - i to samo površno. Razumljivo je da je kršćanstvo imalo negativnu ulogu u opstanku poganskih vjerovanja i običaja na gruzijskim nizinskim područjima, pa je mitološko jedinstvo Gruzijaca u osnovi samo folklorno.Charachidzé, Georges, Le système religieux de la Géorgie païenne: analyse structurale d’une civilisation, pub. Paris: Maspero 1968.Charachidzé, Georges : essay : Religion and Myths of the Georgians of the Mountains in Bonnefoy, Yves Mythologies, translated from the original French edition of 1981 (and restructured in more encyclopedic form) by various translators under the direction of Prof. Wendy Doniger, pub. The University of Chicago Press 1991, vol. 1, str. 308.–316 (u 3. dijelu: Celts, Norse, Slavs, Caucasians and their Neighbors).
S druge strane, planinski Gruzijci sačuvali su bogat i dobro organiziran (poganski) religijski sustav do početka 20. stoljeća, s različitim kultovima koji su nastavili biti produktivni, uglavnom zahvaljujući ustrajnosti svećeničke klase koja je to znanje prenosila usmenom predajom.
Mit o stvaranju kod naroda Hevsuri i Pšavi U početku su postojali samo Morige Ghmerti i njegova sestra. Učinila ga je nesretnim, pa ju je prokleo. Postala je demon. Za sva dobra koja je stvorio Morige Ghmerti, demon je stvorio zlu suprotstavljenu stvar. Demon je stvorio i ženu, kao i manje demone (დევი, devi), dok je muškarca i manje bogove stvorio Morige Ghmerti. Manji su se bogovi umorili u svojoj neprestanoj borbi s demonima i pobjegli u gornji svijet Zeskneliju, ostavljajući za sobom ljude. Međutim, muškarcima je nedostajala snaga da se odupru demonima, pa su manji bogovi (ღვთის შვილნი, ghvtis shvilni) lovili demone i tjerali ih u podzemni svijet Kvesknelija. Demoni su iza sebe ostavili žene koje su poput njih bile dio stvorenog zla.
Muškarci i žene su stoga samo emanacije ili zamjena za bogove odozgo, odnosno demone odozdo. Isti princip vrijedi za sve stvorene stvari: entiteti i tvari svemira podijeljeni su u dva suprotstavljena tabora, jedan divlji i demonski, drugi druželjubiv i božanski. Jedini entiteti ili tvari koji su uistinu stvarni oni su iz gornjeg svijeta Zesknelija i donjeg svijeta Kvesknelija. Srednji svijet koji naseljavaju ljudi, prema tome je samo mjesto prolaska, posredovanja i susreta, a bića koja ga nastanjuju nemaju u sebi bitak, nego su samo emanacije božanskog ili podzemnog svijeta.
Ovaj planinski gruzijski mit o stvaranju u određenoj mjeri podsjeća na Zoroastrijance, jer uključuje zloduhovo narušavanje stvaralaštva dobroćudnog stvoritelja. Međutim, radikalno se razlikuje po tome što pripisuje spol načelima dobra i zla, a još je prepoznatljiviji u svojem pogledu na iskonski nebeski sklad blizanskih stvaralačkih principa kao bratsko-sestrinskog para, sa svim pripadajućim nedaćama.
Kozmologija U pretkršćanskoj gruzijskoj mitologiji svemir se doživljava kao sfera. Sadrži tri svijeta ili razine, poznate kao skneli (სკნელი): Zeskneli (ზესკნელი) - najviši svijet i dom bogova. Bijelo je boja Zesknelija. Zemlja - srednji svijet, dom smrtnika. Njegovo središte podijeljeno je na dva područja, prednju (tsina samkaro, წინა სამყარო; ili tsinaskneli, წინასკნელი) i stražnju (ukana samkaro, უკანა სამყარო; ili ukana skneli, უკანასკნელი); - izvan kojih su zemaljska područja podijeljena sa sedam ili devet planina (ili mora), koje junak može prijeći samo ako se prvo podvrgne duhovnoj preobrazbi (poznatoj kao gardatsvaleba (გარდაცვალება) - što je ujedno i riječ za "smrt") i tražeći pomoć čarobnih životinja, kao što su Paskundži, Raši i druge. Crvena je boja ovoga svijeta. Kveskneli (ქვესკნელი) - najniži svijet ili podzemlje, u kojem žive ogri, zmije i demoni. Crna je boja Kvesknelija. Ta su tri svijeta povezana svjetskim stablom koje raste na rubu svemira. To je zajednička tema u mitologijama mnogih drugih kultura (Yggdrasil, Égig érő fa, Iroko). Iza njih i svemira nalazi se Gareskneli (გარესკნელი), "svijet zaborava", beskrajna praznina tame i vječnosti.
Postoje i dva vodena i dva vatrena tijela (svaki 'element' ima i podzemni i nebeski oblik) s jedinstvenim utjecajima na ljudski život. Mjesec (koji se smatra bratom) i sunce (smatra se sestrom) redovito prelaze ta dva carstva, ali u suprotnim smjerovima.
Nakon kristijanizacije, Zeskneli se povezuje s Nebom, Kveskneli s Paklom, a duhovna putovanja između tih svjetova povezana su samo sa smrću, isključujući starije, šamanskije koncepcije onostranog putovanja.
Šamanske prakse Planinski gruzijski ekvivalent šamana je Kadagi, osoba (bilo kojeg spola) koja je trajno opsjednuta jednom od klase manjih (lokalnih, specijaliziranih) božanstava poznatih najčešće pod imenom Hat'i (= 'znak'), ali i onima Džuara (='križ') i Saghmta (='božanstvo'). Do 19. stoljeća Hat'ija je bilo nekoliko stotina, a riječ Hat'i mogla je označiti, ne samo božanstvo te razine, nego i njegovu manifestaciju (poput slike, predmeta ili stvarne ili izmišljene životinje) i mjesto (hram/svetište) gdje se štovalo. Kadag bi ušao u trans, kako na vjerskim ritualima, tako i na događajima važnim u individualnom ili kolektivnom životu, a njegov ili njezin nastanjeni Hat'i proricao bi budućnost na posebnom tajnom ili svetom 'jeziku Hat'i'.
Druga vrsta prakse šamanskog tipa, isključivo ženskog spola, bio je Mesultane - riječ koja potječe od gruzijskog suli 'duša'. Mesultane - obično žena, iako ponekad mlada djevojčica od devet godina - bila je žena koja je posjedovala "sposobnost posjećivanja onoga u duhu". U određenim vremenima te bi se žene uronile u "letargiju slomljenu mrmljanjem", nakon čega bi se probudile i opisale svoje "putovanje", prenoseći zahtjeve umrlih određenim pojedincima ili široj zajednici. Iz njihove sposobnosti da uđu u ova stanja transa, postigli bi počasti i ugled.Ginzburg, Dr. Carlo Ecstasies: Deciphering the Witches' Sabbath, first published in English by Hutchinson Radius 1990 , str. 194.
Popis nadnaravnih bića gruzijske mitologije Bogovi Adgilis Deda (ადგილის დედა) - božica plodnosti i stoke koju stanovnici planinskih područja sjeveroistočne Gruzije (poput Hevsurata) štuju kao zaštitnicu određenih mjesta i putnika. Prikazana je kao lijepa dama sa srebrnim nakitom. Kasnije je povezana s Djevicom Marijom kad je to područje prešlo na kršćanstvo. Njezino ime znači "Majka mjesta". (Usporedi Genius loci). Ainina i Danina (აინინა და დანინა) - par božica koje se spominju u Obraćenju Kartlije i srednjovjekovnim Gruzijskim kronikama. Apsat (აფსათი) - muški bog ptica i životinja u svanetskoj mitologiji.Virsaladze, Elena Bagratovna, 1976 Gruzinskij okhotnichij Mif i Poeziia (translation : 'Georgian Myth and Poesy of the Hunt') pub. Nauka, Moscow. Armazi (არმაზი) - poglavar bogova; središnji lik službene religije (kavkaske) Iberije (Kartlije) koju je uspostavio kralj Farnavaz (4. stoljeće prije Krista). Prema Životu svete Nino, ogroman kip Armazija - zajedno sa slikama drugih božanstava i hrama u kojem su bili smješteni - uništen je olujom divovskih tuča podignutih molitvama svete Nino. Armazi je također ime drevne tvrđave u blizini Mchete koja potječe iz istog razdoblja. Različita komplementarna područja istraživanja sugeriraju da ishodište ovog božanstva leži u sinkretizmu između koncepcija zoroastrijskog vrhovnog bića Ahura Mazde (armenski: Aramazd) i izvornog gruzijskog vrhovnog lunarnog božanstva (vidi također Tetri Giorgi dolje) - regionalna inačica hetitskog boga mjeseca Arma.Gvelesiani, Mariam. To Interrelations of Georgian Armazi, Armenian Aramazd and Iranian Ahuramazda. New Alliance Foundation. Barbale (ბარბალე) - božica plodnosti goveda i peradi, sunca, plodnosti žena i iscjeljenja. Njezino je ime slično sumerskom i akadskom epitetu "bibbiru", što znači "sjaj, divota". Batonebi (ბატონები) - duhovi bolesti. Njihovo ime znači "majstori". U modernoj uporabi "Batonebi" koristi se kao izraz koji se odnosi na mali skup zaraznih bolesti, koje su česte među djecom (ospice, vodene kozice i nekolicina drugih). Ako je netko zaražen Batonebijem, slijedeći jednu tradiciju, njegova obitelj priprema posebnu hranu i slatkiše, te stavlja poklone ispod drveća kako bi se umirio Batonebi (običaji variraju, ali općenito je da cijela obitelj umiri bolesno dijete). Beri-Bera (ბერი ბერა) - zemljoradnički bog plodnosti, žetve i životinja kojeg se štuje u istočnoj Gruziji. Njegov se festival održava krajem godine. Boči (ბოჩი) - Mislilo se da je svetac zaštitnik stoke. Prvi zapisi o ovom božanstvu potječu od Eutimija Atonskog. Prema povjesničaru Ivaneu Džavahišviliju, naziv "Boči" povezan je s riječima za "mušku kozu". Ckarišdida (წკარიშდიდა) - boginja rijeka, jezera i riba nalik sireni u mingrelskom folkloru. Ona koristi magične moći protiv ljudi. Dali (დალი), svanetska 'Dæl' - božica lova. Vjerovalo se da ima izvanrednu ljepotu, dugu zlatnu kosu i blistavu bijelu kožu. Živi visoko u planinama gdje bdije i štiti divlje životinje. Ponekad dijeli životinje s lovcima, sve dok poštuju njezina pravila ne loveći više od potrebne količine ili ciljajući životinje koje su njezina uobličenja. U nekim će mitovima stupiti u seksualnu vezu s lovcem, upozoravajući ga da ne otkriva njihovu vezu kako ih ne bi sustigla sudbina smrti okamenjenjem (usporedi Meduzu) zajedno sa svojim psima. Očokoči (ოჭოკოჩი) je toliko zaljubljen u nju da stalno pokušava imati spolni odnos s njom, ali smrtni lovci koji posjećuju njezine šume često osujećuju njegove pokušaje da je uhvate. Majka je junaka Amirana. U Megreliji je nazvana "Tkashi-Mapa", kraljica šume.Chaudhri, Anna, The Caucasian Hunting Divinity, Male and Female: Traces of the Hunting-Goddess in Ossetic Folklore, essay constituting Chapter 13 of The Concept of the Goddess, eds. Sandra Billington and Miranda Green, pub. Routledge 1996 , str. 166.–177. Gaci i Gaim (გაცი და გაიმი) - bogovi u službenom iberijskom panteonu prema srednjovjekovnim analima.