Nikola Martić (Višići, 5. kolovoza 1938. – Split, 29. siječnja 2013.) hrvatski je i bosanskohercegovački pjesnik.
Grafičku je školu završio 1959. u Sarajevu, te je studirao na Filozofskome fakultetu. Kao slobodni književnik djelovao je u Splitu. Pjesme u duhu egzistencijalističke poetike, uglavnom sredozemnoga ishodišta, objavio je u zbirkama, a pisao je i pjesme za djecu. Jedan je od sedmorice hrvatskih književnika iz BiH (Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanislav Bašić) potpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku.
Izbor iz djela Vrtovi zemlje humske (1964.) Znamen (1968.) Bogumilska bajka (1971.) Sedmo godišnje doba (1972.) Svanuće davnine (1975.) Duša i tijelo (1982.) Stablo nasred svijeta (1987.) Zavjetno stablo (1990.) Košulja od lišća (1999.)
Izvori
Vanjske poveznice Domagoj Vidović: Objavljen zbornik posvećen Nikoli Martiću, pjesniku hrvatskom likemetkovic.com (objavljeno 10. svibnja 2021., pristupljeno 29. svibnja 2021.)
Kategorija:Hrvatski pjesnici iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Životopisi, Čapljina Kategorija:Životopisi, Split