mini|upright=1.2| Prezervativi se koriste za pokrivanje spolovila radi učinkovite zaštite od spolnih bolesti mini|upright=1.2| Ženske, unutarnje kondome rabe receptivni partneri Siguran spolni odnos je svaka spolna aktivnost pri kojoj se koriste metode i pomagala kojima se smanjuje rizik od prijenosa spolno prenosivih bolesti. Ponekad se koriste i nazivi siguran seks ili zaštićen spolni odnos, ali i naziv sigurniji seks kojim se ukazuje na to da metode zaštite nikad u potpunosti ne uklanjaju rizike od infekcija. Nazivi se često koriste i za metode sprječavanja trudnoće koje mogu, ali ne moraju smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti.
Koncept sigurnog seksa pojavio se 1980-ih kao odgovor na globalnu epidemiju AIDS-a. Promicanje sigurnijeg seksa jedan je od glavnih ciljeva spolnog odgoja i prevencije spolno prenosivih bolesti, posebno smanjenja novih zaraza HIV-om. Sigurniji spolni odnos smatra se strategijom smanjenja rizika od dobivanja spolno prenosivih bolesti razbijanjem lanca prijenosa s jedne osobe na drugu.
Više od trideset mikroorganizama prenosi se spolnim putem. Osam ih je povezano s pojavom spolno prenosivih bolesti, od kojih su samo četiri izlječive: sifilis, gonoreja, klamidija i trihomonijaza. Ostale četiri su neizlječive virusne infekcije na koje se tek u nekoj mjeri može utjecati liječenjem: hepatitis B (HBV), infekcija virusom herpesa (HSV), infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i infekcija humanim papiloma virusom (HPV).
Mnogi nacionalni zavodi za javno zdravstvo preporučuju ispravna postupanja u svrhu sigurnijeg seksa i smanjenja prijenosa spolno prenosivih infekcija te besplatno, a često i anonimno testiraju na spolno prenosive bolesti. Dobre savjete može se naći i na internetskim portalima o zdravlju, gdje uvijek treba gledati da su od stručnog i vjerodostojnog autora.
Povijest mini|upright=1.2|Prezervativ iz 1813. s uputama na latinskom jeziku Primitivne metode za izbjegavanje spolno prenosivih bolesti poput sifilisa i gonoreje postojale su stoljećima. Sredinom šesnaestog stoljeća talijanski liječnik Gabriele Fallopius muškarcima sklonim avanturama preporuča uporabu krpenih pomagala koja bi ih štitila od sifilisa. Poznati ljubavnik Casanova piše o problemima sa srednjovjekovnim prezervativima napravljenim od sušenih janjećih crijeva. Stoljećima su upravo takvi prezervativi bili jedina zaštita u upotrebi, a zbog skupoće i teške dobavljivosti bili su korišteni i po nekoliko puta.
O sigurnom seksu se u engleskoj literaturi piše još od tridesetih godina dvadesetog stoljeća, a u smislu smanjenja rizika od spolno prenosivih bolesti od sredine osamdesetih godina kada se u Sjedinjenim Državama javlja kao odgovor na krizu HIV-a i AIDS-a.
Iako se pojam sigurnog seksa u početku odnosio samo na spolne aktivnosti između muškaraca, 1986. godine koncept je proširen na opću populaciju. Razvijani su programi s ciljem promicanja sigurnih spolnih praksi među studentima koji su bili usredotočeni na promicanje upotrebe kondoma, bolje znanje o spolnoj povijesti partnera i ograničavanje broja seksualnih partnera. Iste se godine pojavila i prva knjiga na ovu temu. Knjiga je nosila naslov Safe Sex in the Age of AIDS i imala je 88 stranica koje su opisivale i pozitivne i negativne pristupe spolnom životu. Seksualno ponašanje opisivano je kao sigurno (ljubljenje, grljenje, masaža, trljanje tijela o tijelo, međusobno masturbiranje, egzibicionizam, telefonski seks i upotreba seksualnih igračaka); uvjetno sigurno (uz uporabu kondoma) ili nesigurno.
Studija koju su 2006. proveli kalifornijski stručnjaci pokazala je da su najčešće definicije sigurnog seksa uporaba kondoma (68% ispitanika), apstinencija (31%), monogamija (28%) i siguran partner (19% ispitanika). Metode zaštite Zavodi za javno zdravstvo i promicatelji spolnog zdravlja preporučuju niz postupaka sigurnijeg seksa. Mnoge od ovih metoda mogu smanjiti, no ne i potpuno eliminirati rizik od prijenosa ili dobivanja spolno prenosivih bolesti.
Spolne aktivnosti koje ne uključuju izravan kontakt s kožom ili tjelesnim tekućinama seksualnih partnera ne predstavljaju rizik od spolno prenosivih bolesti i stoga su oblici sigurnog seksa.
Spolni odnos bez penetracije desno|mini| Akvarel ručne stimulacije spolovila, Johann Nepomuk Geiger, 1840. Spolni odnosi koji ne uključuju penetraciju, tj. umetanje spolnog uda u tjelesne otvore druge osobe mogu značajno smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti. Nepenetrativni seks uključuje prakse poput ljubljenja, međusobnog samozadovoljavanja, trljanja ili maženja. Ovakve prakse mogu spriječiti trudnoću i većinu spolno prenosivih bolesti. Nepenetrativni seks možda neće zaštititi od infekcija koje se mogu prenijeti kontaktom s kožom ili sluznicama, poput infekcija herpesom, humanim papiloma virusom ili drugim mikroorganizmima. Međusobna masturbacija nosi određeni rizik od spolno prenosivih bolesti, posebno ako postoji kontakt s kožom ili dijeljenje tjelesnih tekućina, iako su rizici znatno niži od mnogih drugih spolnih aktivnosti.
Prezervativi, dentalne brane, rukavice Brane koje zadržavaju tjelesne tekućine poput kondoma, zubnih brana i medicinskih rukavica mogu spriječiti kontakt s krvi, vaginalnim tekućinama, spermom ili rektalnom sluzi spolnog partnera, jednako kao što mogu spriječiti dodir s kožom, kosom ili pomagalima dijeljenim u spolnom činu.
Vanjski kondomi mogu se koristiti za pokrivanje penisa, ruku, prstiju ili drugih dijelova tijela tijekom penetracije ili stimulacije. Najčešće su izrađeni od lateksa, a mogu se izrađivati i od sintetičkih materijala poput poliuretana i poliizoprena. Unutarnji kondomi (nazivaju se i ženskim kondomima) ubacuju se u rodnicu ili anus prije penetracije. Ovi su kondomi izrađeni od poliuretana ili nitrila. Istovremena uporaba vanjskih i unutarnjih kondoma zbog trenja može dovesti do njihova puknuća pa se ne preporučuje. Zubna brana (izvorno korištena u stomatologiji) je sloj lateksa koji se upotrebljava za zaštitu prilikom oralnog seksa. Tipično se koristi kao prepreka između usta i stidnice tijekom kunilingusa ili između usta i anusa tijekom analno-oralnog seksa. Medicinske rukavice izrađene od lateksa, vinila, nitrila ili poliuretana mogu se koristiti kao improvizirana zubna brana tijekom oralnog seksa ili mogu pokriti ruke, prste ili druge dijelove tijela tijekom penetracije ili spolne stimulacije, poput masturbacije. Prezervativi, zubne brane i rukavice također se mogu koristiti za pokrivanje spolnih pomagala poput dilda tijekom seksualne stimulacije ili penetracije. Ako se spolna igračka želi koristiti u više otvora ili partnera, preko nje se navlači kondom koji se svaki put mijenja.
Lubrikanti na bazi ulja mogu uništiti strukturu kondoma od lateksa i smanjiti njihovu učinkovitost.
Iako upotreba vanjskih kondoma može smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti tijekom seksualnih aktivnosti, oni nisu 100% učinkoviti. Istraživanja sugeriraju da bi kondomi mogli smanjiti prijenos HIV-a za 85% do 95%; učinkovitost veća od 95% smatrana je malo vjerojatnom zbog proklizavanja, pucanja i nepravilne uporabe. U praksi, navodi se, nedosljedna uporaba može smanjiti ukupnu učinkovitost kondoma na čak 60–70%.
Profilaksa prije izlaganja (PrEP) Profilaksa prije izlaganja (često skraćena kao PrEP) korisna je osobama koje nemaju HIV, a uključuje uporabu lijekova za sprječavanje zaraze HIV-om. PrEP se uzima prije izlaganja HIV-u kako bi se onemogućio prijenos virusa između spolnih partnera. PrEP ne sprječava infekcije drugim spolno prenosivim bolestima i ne sprječava trudnoću.
Od 2018. godine, najčešći oblik PrEP-a kombinira dva lijeka u jednoj tableti, tenofovir i emtricitabin. Ta se kombinacija lijekova prodaje pod imenom Truvada, ali i u brojnim generičkim formulacijama širom svijeta.
Različite su zemlje odobrile različite protokole za uporabu kombinacije tenofovir/emtricitabin za profilaksu, PrEP. Pokazalo se da ta kombinacija dva lijeka sprječava zarazu HIV-om u različitim populacijama kada se uzima svakodnevno, povremeno ili po potrebi. Brojne studije pokazale su da je kombinacija tenofovir/emtricitabin učinkovita preko 90% u sprječavanju prijenosa HIV-a između spolnih partnera.
Liječenje kao prevencija Liječenje kao prevencija (često skraćeno kao TasP) praksa je testiranja i liječenja infekcije HIV-om da bi se spriječilo daljnje širenje virusa. Osobe pozitivne na HIV mogu koristiti prakse sigurnog seksa kako bi zaštitile sebe i svoje partnere (poput uporabe kondoma, izbora partnera prema statusu seropozitivnosti ili odabira manje rizičnih seksualnih aktivnosti). Budući da HIV-pozitivne osobe s potisnutim virusom ili količinama HIV-a u krvi koji se ne daju detektirati laboratorijskim pretragama ne mogu prenijeti HIV na spolne partnere, seksualna aktivnost s HIV-pozitivnim partnerima na učinkovitom liječenju oblik je sigurnog seksa (kada se radi o sprječavanju zaraze HIV-om).
Ostali oblici sigurnog seksa Ostale metode koje su se pokazale učinkovitima u smanjenju rizika od spolno prenosivih bolesti tijekom seksualnih aktivnosti su:
Cijepljenje protiv određenih spolno prenosivih virusa. Najčešća cjepiva štite od hepatitisa B i humanog papiloma virusa (HPV), koji mogu uzrokovati rak vrata maternice, rak penisa, rak usta i ždrijela ili genitalne bradavice (kondilome). Imunizacija prije početka spolne aktivnosti povećava učinkovitost ovih cjepiva. Cjepiva protiv HPV-a preporučuju se svim djevojkama i ženama do dobi od 26 godina, kao i dječacima i muškarcima do dobi od 21 godine. Ograničavanje broja seksualnih partnera, posebno slučajnih seksualnih partnera, ili ograničavanje seksualnih aktivnosti na one koji poznaju svoj zdravstveni status koji se tiče spolno prenosivih bolesti, također može smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti. Monogamija ili vjernost uskom krugu partnera, konzistentno prakticirani, vrlo su sigurni (što se tiče spolno prenosivih bolesti) kada nijedan partner nije zaražen. Međutim, mnoge monogamne osobe spolno prenosivim bolestima zaraze partneri koji su im nevjerni. Veće rizike u tom smislu imaju osobe s uskim, tobože vjernim krugom partnera u koji jedna nevjerna osoba može donijeti infekciju i vrlo je lako proširiti na sve ostale. Komunikacija s partnerima o povijesti spolnih odnosa i statusu vezanom uz spolno prenosive bolesti, te o poželjnim sigurnim praksama i prihvatljivim rizicima. Uključivanje u manje rizične seksualne aktivnosti. Općenito, samostalne seksualne aktivnosti manje su rizične od partnerskih. Penetracija u tjelesne otvore (usta, vaginu, anus) i dijeljenje tjelesnih tekućina (poput sjemena, krvi, vaginalnih tekućina i rektalne sluzi) između spolnih partnera nose najveći rizik za spolno prenosive bolesti. Redovito testiranje i liječenje spolno prenosivih bolesti, posebno za osobe koje su seksualno aktivne s više od jednog slučajnog partnera. Obrezivanje penisa. Neka istraživanja sugeriraju da obrezivanje (uklanjanje) prepucija penisa može smanjiti rizik od zaraze HIV-om, no ima i onih koji takve nalaze osporavaju.
Neučinkovite i rizične metode Većina kontracepcijskih metoda nije učinkovita u sprječavanju širenja spolno prenosivih bolesti. To uključuje kontracepcijske pilule, vazektomiju, ligaciju jajovoda, spirale i mnoge nebarijerne metode prevencije trudnoće. Kondomi su, naprotiv, vrlo učinkoviti i za kontrolu rađanja i za prevenciju spolno prenosivih bolesti.