Chinchorro mumije su mumificirani ostaci osoba iz chinchorrske kulture, u sjevernom Čileu. Najstariji su primjeri umjetno mumificiranih ljudskih ostataka, a pokopani su do dvije tisuće godina prije egipatskih mumija. Najstarija mumija koja je pronađena u Egiptu datirala se u otprilike 3000. godinu prije Krista, dok najstarija modificirana mumija chinchorrske kulture potječe iz oko 5050. godine prije Krista.

Najstariji prirodno mumificirani ostatak pronađen je u pustinji Atacama, a datira u otprilike 7020. godinu prije Krista.Arriaza, Bernardo T. Beyond Death: The Chinchorro Mummies of Ancient Chile. Washington: Smithsonian Institution, 1995. Print.

Analiza smetišta i kemijskog sastava kosti ukazuje na to da je 90 % naroda Chinchorro jela morske plodove i ribu. Postojale su mnoge prapovijesne kulture ribara u sušnim riječnim dolinama Anda, ali narod Chinchorro je jedinstven zbog svojih mumificiranih ostataka pokojnika.

Naselja kulture Chinchorro i proces umjetne mumifikacije u Arici i Parinacoti postali su 2021. godine dio UNESCO-ove svjetske baštine.UNESCO (2021). Settlement and Artificial Mummification of the Chinchorro Culture in the Arica and Parinacota Region. Retrieved 2021-07-29.

mini|lijevo|<center>Glava Chinchorro mumije iz oko 3000. pr. Kr. Mumifikacija

mini|lijevo|<center>Rekonstrukcija Chinchorro mumije u Muzeju čovječanstva u San Diegu mini|lijevo|<center>Spomenik u obliku Chinchorro mumije u općini Camarones, regija Arica i Parinacota Dok su se mnoge kulture diljem svijeta nastojale usredotočiti na očuvanje elite, tradicija Chinchorra izvodila je mumifikaciju na svim članovima svog društva, čineći ih arheološki značajnim. Odluka o egalitarnom očuvanju dokazana je mumificiranjem relativno manje produktivnih članova društva (starije osobe, djeca, dojenčad i pobačeni fetusi).Wise, Karen. "Chinchorro Mummies." Written in Bones: How Human Remains Unlock the Secrets of the Dead. Toronto: Firefly, 2003. 166-70. Print.Rivera, Mario A. "The Preceramic Chinchorro Mummy Complex of Northern Chile: Context, Style and Purpose." Tombs for the Living: Andean Mortuary Practices. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1991. 43-77. Print.

Kronologija Ukupno 29 % poznatih chinchorrskih mumija mumificirano je prirodnim putem. Najranija mumija datira u 7020. godinu prije Krista.Arthur C. Aufderheide, The Scientific Study of Mummies. Cambridge University Press, 2003 p.142

Vjeruje se da su se umjetne mumije Chinchorra prvi put pojavile oko 5000. godine prije Krista i dosegle vrhunac učestalosti oko 3000. godine prije Krista. Chinchorrske mumije često su se detaljno pripremale uklanjanjem unutarnjih organa i zamjenom istih biljnim vlaknima ili životinjskom dlakom. U nekim slučajevima, balzamičar bi uklonio kožu i meso s mrtvog tijela i zamijenio ih glinom. Radiokarbonsko datiranje otkriva da je najstarija otkrivena antropogeno modificirana chinchorrska mumija bilo dijete s nalazišta u dolini Camarones, oko 97 km južno od Arice u Čileu, koja potječe iz oko 5050. godine prije Krista. Mumije su se nastavile stvarati sve do oko 1800. godine prije Krista, što ih je učinilo suvremenima s kulturom Las Vegasa i kulturom Valdivije u Ekvadoru te civilizacijom Norte Chico u Peruu.

Istraživanje Od 1914. godine, kada je Max Uhle započeo svoj rad u Arici, arheolozi su pronašli približno 282 mumije.Arriaza, Bernardo T. Beyond Death: The Chinchorro Mummies of Ancient Chile. Washington: Smithsonian Institution, 1995. Print. Na nalazištu Morro-I, u podnožju Morro de Arica, otkriveno je 96 tijela na nestratificiranom (tj. onom koji nema vidljivih slojeva stratigrafije koji ometaju tehnike datiranja) pijesku padine brda. Pronađeno je pedeset i četiri odrasle osobe: 27 žena, 20 muškaraca i 7 neodređenog spola. Pronađeno je i 42 djece: 7 ženske, 12 muške, 23 neodređenih.Rivera, Mario A. "The Preceramic Chinchorro Mummy Complex of Northern Chile: Context, Style and Purpose." Tombs for the Living: Andean Mortuary Practices. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1991. 43-77. Print. Ova količina ostataka sugerira da Chinchorro nije favorizirao mumificiranje jednog spola nad drugim.

Mumije su možda služile kao sredstvo za pomoć duši u preživljavanju i za sprječavanje tijela od plašenja živih osoba. Uobičajenije prihvaćena teorija je da je postojao svojevrsni kult predaka,Guillén, S. E. "Mummies, Cults, and Ancestors: The Chinchorro Mummies of the South Central Andes." Interacting with the Dead: Perspectives on Mortuary Archaeology for the New Millennium. Gainesville: University of Florida, 2005. 142-49. Print. budući da postoje dokazi o tome kako su tijela putovala sa skupinama ljudi i bivala postavljena na počasne položaje tijekom velikih rituala te da je došlo do kašnjenja u samom konačnom ukopu.Moseley, Michael Edward. The Incas and Their Ancestors: The Archaeology of Peru. London: Thames & Hudson, 2001. Print. Također, tijela (koja su se uvijek nalazila u ispruženom položaju) bila su pomno ukrašena i obojena (čak i kasnije prebojana), a smatra se da su ojačana i ukrućena kako bi se mogla nositi na steljama od trske i uslijed toga izložiti.Wise, Karen. "Chinchorro Mummies." Written in Bones: How Human Remains Unlock the Secrets of the Dead. Toronto: Firefly, 2003. 166-70. Print. No, budući da je kultura bila predkeramička, ali i pomalo nomadska, donekle je teško prema arheološkim podatcima odrediti razloge iz kojih su Chinchorro imali potrebu mumificirati mrtve.

Bernardo Arriaza je čileanski fizički antropolog koji je uvelike pridonijeo saznanjima o mumijama Chinchorra. Počevši od 1984. godine objavio je brojna istraživanja na tu temu. Godine 1994. Arriaza je osmislio klasifikaciju chinchorrskih mumija koja se i danas koristi.

Izvori

Literatura Arthur C. Aufderheide, Znanstveno proučavanje mumija. Cambridge University Press, 2003 str. 142 Bernardo Arriaza, Chinchorro mumije nationalgeographic.com 1995

Kategorija:Svjetska baština u Čileu Kategorija:Povijest Južne Amerike