Close to the Edge peti je studijski album britanskog rock-sastava Yes. Diskografska kuća Atlantic Records objavila ga je 13. rujna 1972. Posljednji je album skupine objavljen tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća na kojem je svirao bubnjar Bill Bruford, koji ju je napustio i pridružio se King Crimsonu. Nakon popratne turneje za prethodni album Fragile članovi grupe otišli su u londonski studio Advision Studios da bi ondje snimili novi album, a ideje za pjesme počeli su snimati od veljače 1972. Na tom se uratku razvio glazbeni stil skupine – Jon Anderson i Steve Howe napisali su osamnaestominutnu naslovnu pjesmu, koja je tada bila najduža skladba sastava. Na drugoj se strani albuma nalaze pjesme And You and I i Siberian Khatru. Brufordu je snimanje albuma bilo prilično zahtjevno, zbog čega je odlučio napustiti skupinu nakon završetka snimanja.
Close to the Edgeom skupina je postigla svoj tada najveći uspjeh na tržištu. Uradak se pojavio na četvrtom mjestu ljestvice UK Albums Chart i trećem mjestu američke ljestvice Billboard 200; na potonjoj je ljestvici to najviše mjesto koje je skupina dosegla do danas. Dvodijelna skraćena inačica pjesme "And You and I" objavljena je u SAD-u i pojavila se na 42. mjestu Billboardove ljestvice Hot 100. Yes je podržao album svjetskom turnejom koja je trajala od 1972. do 1973., tijekom koje je održao više od 90 koncerata; na toj je turneji prvi put s grupom nastupao bubnjar Alan White. Godine 1998. album je postigao platinastu nakladu u SAD-u jer je ondje bio prodan u milijun primjeraka. Ponovno je objavljen 1994., 2003. i 2013.; na potonjoj se inačici nalaze prethodno neobjavljene pjesme, a cijeli je uradak remiksao Steven Wilson.
Pozadina Do 1972. Yes su činili pjevač Jon Anderson, basist i prateći vokal Chris Squire, bubnjar Bill Bruford, gitarist Steve Howe i klavijaturist Rick Wakeman.Yes, Close to the Edge, 1972., Atlantic Records, bilješke na omotu albuma U ožujku 1972. dovršili su šestomjesečnu turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjevernoj Americi kojom su podržavali prethodni album Fragile (1971.). Skupina je 1. i 2. veljače 1972., u vrijeme dok se mogla odmoriti od turneje, rezervirala londonski studio Advision Studios da bi ondje snimila neke glazbene dijelove za novi album. Kad je turneja završila, članovi su se još jednom odmorili, a potom su u svibnju počeli uvježbavati nove pjesme u Una Billings School of Danceu u Shepherd's Bushu. Iako su određeni aranžmani u to vrijeme već bili osmišljeni i snimljeni, nijedna pjesma nije bila napisana do kraja, zbog čega su ih članovi sastava dovršili u studiju i potom ih naučili svirati. Nekoliko su puta aranžmani postali toliko složeni da su ih glazbenici već idućeg dana zaboravili, pa su zato počeli snimati svaku probu. Bruford je izjavio da naziv albuma odražava stanje u kojem se skupina tada nalazila.
Snimanje Do lipnja 1972. Yes je napisao pjesme za album i vratio se u Advision da bi ih snimio. Eddy Offord, koji je radio sa sastavom još od albuma Time and a Word (iz 1970.) i bio zaslužan za zvuk na koncertima turneje Fragile, postao je ton-majstor i producent uratka; produkcijom se bavio i svaki član grupe. Offord je u studiju namjeravao ponovno stvoriti dobru atmosferu onih noći kad je grupa održavala dobre koncerte. Da bi to postigao, koncertnim je tehničarima rekao da u studiju izgrade veliku pozornicu; primijetio je da se zvuk Brufordovih bubnjeva odražavao od drvene platforme i da je skupina više zvučala kao na koncertu. U studiju se nalazila i struktura nalik kabini izrađena od drvenih daski; Howe je svirao u njoj da bi pojačao zvuk svoje gitare. Tijekom snimanja članovi skupine odlučili su iskoristiti određenu snimku za pjesmu, no shvatili su da je studijski čistač tu snimku bacio u smeće. Uslijedila je potraga za snimkom po kantama za smeće izvan studija; snimka je naposljetku pronađena i uvrštena na glavnu vrpcu.
thumb|desno|upright|Bubnjar Bill Bruford napustio je sastav nakon što je album snimljen. Chris Welch, reporter Melody Makera i biograf skupine, otišao je u studio i promatrao snimanje. Izjavio je da se u zraku osjećala napetost, da su Bruford, Howe i Wakeman imali izljeve anarhije te da je došlo do nesuglasica nakon što je miksan jedan dio pjesme. Komentirao je da skupina nije radila kao skladna cjelina i da su samo Anderson i Howe znali kako bi album trebao zvučati, dok su ostali članovi uvrštavali svoje dijelove u tu veliku zvučnu slagalicu, a u oblikovanju ideja pomagali su im Squire i Offord. Welch je smatrao da su Wakeman i Bruford bili nevini promatrači. Jednom je prigodom Welch došao u studio da bi čuo dio dovršene glazbene dionice čiji je zvuk uređivan nekoliko dana. Čuo je tup udarac i vidio da je Offord od premorenosti zaspao na konzoli za miksanje, nakon čega je "magnetofonska vrpca počela reproducirati snimljenu glazbu nepodnošljive glasnoće".
Brufordu je pisanje pjesama za Close to the Edge i njihovo snimanje s ostalim članovima bilo naročito zahtjevno iskustvo; cijeli je proces nazvao mučnim i rekao je da je bio nalik "penjanju na Mount Everest". Postao je ogorčen na vedru, dijatonsku glazbu skupine i počeo je preferirati džezističke i improvizirane pjesme. Zbog toga je način pisanja pjesama i snimanja u skupini postao problematičan: odsvirao bi se svaki dio pjesme i potom bi se raspravljalo o njemu. Izjavio je: O svakom se glazbalu odlučivalo demokratski, svi su morali demokratski očitovati o svakoj stvari. Bilo je grozno, iznimno neugodno i nevjerojatno teško tako raditi. Bruforda su također počela razdraživati Squireova česta kašnjenja na probe i njegov način rada. Jednom je prigodom Bruford zaspao na sofi u studijskoj kontrolnoj sobi dok je Squire "proučavao nekoliko gumba na konzoli [za miksanje]" jer je želio otkriti koliko treba ujednačiti dionice za bas-gitaru; probudio se nekoliko sati poslije i vidio da se Squire "i dalje nalazi na istom mjestu te da i dalje razmišlja o tome kako su ta dva gumba namještena". Anderson je stalno poticao Bruforda na pisanje pjesama, na čemu mu je Bruford nekoliko godina poslije bio zahvalan, no do završetka albuma smatrao je da je dao sve od sebe na Close to the Edgeu i da nije mogao osmisliti bolje aranžmane. "Tada sam znao da mi je potrebno nešto svježeg zraka" i napustio je sastav.
Pjesme Prva strana Pjesmu Close to the Edge napisali su Anderson i Howe, a zajedno su napisali i njezin tekst. Budući da je trajala osamnaest minuta, u to je vrijeme bila najdulja Yesova pjesma. Andersona je prvo nadahnuće za pjesmu dobio u hotelskoj sobi tijekom turneje za Fragile dok je čitao Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena i pritom slušao šestu i sedmu simfoniju Jeana Sibeliusa, jednog od svojih omiljenih skladatelja. Tijekom slušanja potonje simfonije primijetio je da se njezina glavna tema pojavljuje usred skladbe, što je utjecalo na strukturu pjesme. Tu je skladbu proučavao do kraja turneje; usred turneje raspravljao je s Howeom o svojim idejama. Tijekom privremene stanke nastavili su pisati pjesmu u Howeovu stanu u Hampsteadu, tijekom čega je Howe osmislio stih Close to the edge, round by the corner, nadahnut životom u Batterseaju, području pored Temze. Anderson je odlučio temu i tekstove pjesme utemeljiti na romanu Siddhartha (iz 1922.) njemačkog pisca Hermanna Hessea; tekst pjesme izmijenio je "tri ili četiri" puta. Izjavio je da su to sve metafore. Stihovi za posljednju strofu nadahnuti su njegovim snom o "odlasku s ovog svijeta na drugi... no bio je to tako odličan osjećaj da se više nikad nisam bojao smrti".
Početak pjesme čini ponavljajuća snimka klavijature i zvukova iz prirode, među kojima su zvuk tekuće vode i ptičje pjesme snimljenih u prirodi; vrpca za tu snimku bila je dugačka više od 12 metara, a sama je snimka snimana dva dana. Anderson je u pjesmu odlučio uvrstiti ptičji pjev i instrumentalnu dionicu u dijelu pjesme pod imenom I Get Up, I Get Down nakon što je poslušao Sonic Seasonings (iz 1972.), album elektroničke ambijentalne glazbe Wendy Carlos. Nakon što je grupa održala turneju s fuzijskom grupom Mahavishnu Orchestra, Anderson je članovima skupine predložio da snime improviziranu dionicu s prethodno aranžiranim stankama, što im se činilo odvažnim. Ta je odluka jedan od razloga zašto skupina naglo počinje svirati bez prethodne najave. Cijela je pjesma sastavljena od više dijelova; Bruford je izjavio da su za nju napisani dijelovi od deset, dvanaest i šesnaest taktova.
Glazba u dijelu sa stihom Close to the edge, round by the corner izvorno je bila dio pjesme koju je Howe skladao nekoliko godina prije, a djelomično je utemeljena na najduljem danu u godini. Anderson i Howe dogovorili su se da će taj dio spojiti s Andersonovom skladbom Total Mass Retain. Howe je skladao još jednu pjesmu, čiji je srednji dio glazbene teme pretvoren u dio stavka I Get Up, I Get Down koji počinje stihom "In her white lace". Wakemanovu je solodionicu na orguljama Howe izvorno napisao za gitaru, ali je smatrao da bi bolje zvučala na orguljama. Odsvirana je na orguljama u londonskoj crkvi St Giles-without-Cripplegate. Skupina je snimila zadovoljavajuću snimku dionice nakon solodionice za orgulje, no kad ju je trebalo uvrstiti u konačni miks, Offord je na glavnu vrpcu uvrstio snimku za koju je mislio da je prava, a onu drugu bacio je u smeće s ostalim potrošenim vrpcama. Zbog toga se u pjesmi čuje da je vrpca izmijenjena – glavna je vrpca ostala takva jer je bilo nemoguće ponovno obraditi zvuk na isti način.
Druga strana And You and I u početku je bila folk-pjesma koju je Anderson napisao s Howeom. Na njezinu su stilu i temi radili Howe, Bruford i Squire, pa je zato postala jedina pjesma na uratku čije je autorstvo, između ostalog, pripisano Brufordu i Squireu. Anderson je predstavio svoje ideje za pjesmu ostalim članovima dok je svirao akorde na gitari i pjevao tijekom dijela s prvim stihovima. Howeu se glazbena tema pjesme svidjela i želio je raditi na njoj. Kad je na turneji predstavio pjesmu, Anderson je izjavio da je njezino prvo ime bilo The Protest Song.Anderson, Jon. 11. studenoga 1972. Peti disk, peta pjesma na albumu Progeny: Seven Shows from Seventy-Two. Andersonov uvod u "And You and I". U izvornom je obliku sadržavala i dulji završetak koji je Welch nazvao snažnim vrhuncem, ali se članovima skupine s vremenom više nije sviđao, pa su ga izrezali iz posljednje inačice. Anderson je izjavio da je pjesma slična hvalospjevu zbog "osjećaja sigurnosti koji nosi znanje da postoji netko... možda Bog". Stavak "The Preacher, the Teacher" osmišljen je tijekom jednog popodneva. Anderson je poručio ostalim članovima da bi taj dio pjesme trebao podsjećati na country, pa su Howe i Squire osmislili gitarske i basističke aranžmane za koje je Anderson izjavio da "tako slatko nadopunjuju".
Pjesma Siberian Khatru proizašla je iz Andersonove skice na akustičnoj gitari. Nije dovršio cijelu pjesmu, pa su ostali članovi radili na dijelovima za koje mu je trebala pomoć i raspravljali su o tome koji su rifovi najprikladniji za nju jer joj je bio potreban jedan dovoljno upečatljiv. Jedina je pjesma na albumu za koju je Wakeman naveden kao jedan od autora. Anderson je izjavio da pjesmu čini skup zanimljivih riječi, ali se ipak odnosi na snove o vedrim ljetnim danima. Izjavio je da riječ khatru u jemenskom dijalektu arapskog jezika znači 'kako želiš' ali da nije znao što znači dok nije zatražio nekoga da provjeri njezino značenje. Kad je Howe snimao posljednju gitarsku solodionicu, Offord je postavio jedan mikrofon uz pojačalo, a svojem je pomoćniku rekao da drugi mikrofon njiše po sobi da bi stvorio Dopplerov efekt.
Omot albuma