Rodno uvjetovano nasilje je nasilje koje pogađa osobu zbog njenog spola ili roda kao i nasilje koje nesrazmjerno pogađa osobe određenog spola i roda. Utemeljeno je u rodnoj neravnopravnosti, zloporabi moći i štetnim normama te predstavlja jedno od najučestalijih oblika kršenja ljudskih prava u svim društvima.
S obzirom na to da je najčešće usmjereno protiv žena i djevojčica i da je rodna utemeljenost nasilja prepoznata unutar borbe protiv nasilja nad ženama, rodno utemeljeno nasilje najčešće se uzima kao sinonim nasilja protiv žena, iako žrtve rodno utemeljenog nasilja mogu biti i žene i muškarci kao i transrodne, interseksualne i rodno varijantne osobe.
Rodno uvjetovano nasilje nad ženama mini| Karta svijeta s brojem ubojstava žena (femicida) na 100.000 stanovnika 2019. godine Seksualno i rodno utemeljeno nasilje nad ženama i femicidi nasilna su djela koja se prvenstveno ili isključivo čine nad ženama ili djevojčicama zbog njihova spola.
Rodno uvjetovano nasilje ima vrlo dugu povijest iako su oblici i intenzitet takvog nasilja varirali tijekom vremena, a u raznim društvima variraju i danas. Na takvo nasilje često se gleda kao na mehanizam podčinjavanja žena, bilo u društvu općenito ili u međuljudskim odnosima. Takvo nasilje može proizaći iz osjećaja superiornosti, mizoginije ili sličnih stavova počinitelja.
U Deklaraciji o uklanjanju nasilja nad ženama Ujedinjenih naroda navodi se da je »nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena« i da je »nasilje nad ženama jedan od ključnih društvenih mehanizama pomoću kojih su žene prisiljene biti u podređenom položaju u usporedbi s muškarcima.«
Kofi Annan, glavni tajnik Ujedinjenih naroda, u izvještaju iz 2006. objavljenom na internetskoj stranici Razvojnog fonda Ujedinjenih naroda za žene (UNIFEM) izjavio je: »Nasilje nad ženama i djevojčicama problem je razmjera pandemije. Najmanje jedna od tri žene diljem svijeta bila je pretučena, prisiljena na seks ili je na neki drugi način zlostavljana u životu s nasilnikom, obično nekim tko joj je poznat.«
Razna međunarodna tijela donijela su niz međunarodnih instrumenata kojima je cilj borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ti instrumenti općenito počinju definicijom rodno uvjetovanog nasilja s ciljem suzbijanja takve prakse. Istanbulska konvencija (Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ) Vijeća Europe opisuje rodno uvjetovano nasilje kao »kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena« i definira nasilje nad ženama kao »sve oblike rodno uvjetovanog nasilja koji dovode do, ili bi mogli rezultirati, fizičkim, seksualnim, psihološkim ili ekonomskim ozljedama ili patnjama za žene, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo da se događaju u javnom ili privatnom životu.«
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. (CEDAW) Opće skupštine Ujedinjenih naroda daje preporuke u vezi s nasiljem, a Bečka deklaracija i Program djelovanja spominju nasilje nad ženama. Međutim, rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda o Deklaraciji o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. bila je prvi međunarodni instrument koji je izričito definirao nasilje nad ženama i razradio tu temu. Druge definicije nasilja nad ženama navedene su u Međuameričkoj konvenciji o sprječavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama i Maputo protokolu iz 2003. godine.
Osim toga, pojam rodno uvjetovanog nasilja odnosi se na »sve radnje ili prijetnje radnjama kojima je cilj povrijediti ili natjerati žene da pate fizički, seksualno ili psihički, a koje pogađaju žene jer su žene ili utječu na žene nesrazmjerno«. Definicija rodno uvjetovanog nasilja najčešće se »koristi naizmjenično s definicijom nasilja nad ženama«, a neki članci o nasilju nad ženama ponavljaju te koncepcije navodeći da su muškarci glavni počinitelji ovog nasilja.
Vijeće Europe odredilo je da nasilje nad ženama uključuje, ali nije ograničeno na sljedeće: nasilje koje se događa u obitelji ili kućanstvu, uključujući, između ostalog, fizičku i psihičku agresiju, emocionalno i psihičko zlostavljanje, silovanje i seksualno zlostavljanje, incest, silovanje između bračnih drugova, redovnih ili povremenih partnera i osoba koje zajedno žive, zločine počinjene u ime časti, genitalno i spolno sakaćenje žena i druge tradicionalne prakse štetne po žene, poput prisilnih brakova; nasilje koje se događa unutar opće zajednice, uključujući, između ostalog, silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u institucijama ili drugdje, trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja i ekonomskog iskorištavanja i seksualnog turizma; nasilje počinjeno ili dopušteno od strane države ili njezinih dužnosnika; kršenje ljudskih prava žena u situacijama oružanog sukoba, osobito uzimanje talaca, prisilno raseljavanje, sustavno silovanje, seksualno ropstvo, prisilna trudnoća i trgovina u svrhu seksualnog iskorištavanja i ekonomskog iskorištavanja.
Neki smatraju da su ove definicije nasilja nad ženama, a koje su temeljene na rodu, nezadovoljavajuće i problematične. Ove su definicije konceptualizirane u shvaćanju društva kao patrijarhalnog, označavajući nejednake odnose između muškaraca i žena. Protivnici takvih definicija tvrde da se u definicijama zanemaruje nasilje nad muškarcima te da se izraz rod, kako se koristi u rodno uvjetovanom nasilju, odnosi samo na žene. Drugi kritičari tvrde da upotreba pojma rod na ovaj poseban način može uvesti pojmove inferiornosti i podređenosti za ženstvenost i superiornosti za muškost. +Usporedba definicija u instrumentima za ljudska prava Dokument Usvojio Datum Definicija Opća preporuka br. 19.; Nasilje nad ženama Odbor Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena 1992. Diskriminacija žena uključuje rodno uvjetovano nasilje, odnosno nasilje usmjereno protiv žene jer je žena ili koje nesrazmjerno pogađa žene. Uključuje djela koja nanose fizičku, duševnu ili seksualnu štetu ili patnju, prijetnje takvim djelima, prisilu i druga lišenja slobode. Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama Ujedinjeni narodi 20. prosinca 1993. Nasilje nad ženama označava se bilo koji čin nasilja zasnovanog na spolno/rodnoj osnovi koje rezultira, ili može rezultirati, fizičkom, spolnom ili psihološkom povredom ili patnjom žene, uključujući i prijetnje takvim djelima, prisilu ili svojevoljno oduzimanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu. Istanbulska konvencija Vijeće Europe 11. svibnja 2011. Nasilje nad ženama smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu;
Rod znači društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce;
Rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene; U preambuli se napominje: »... društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce...«
Povijest Povijest nasilja nad ženama ostaje nejasna u znanstvenoj literaturi. To je dijelom i zato što se mnoge vrste nasilja nad ženama (posebno silovanje, seksualni napad i nasilje u obitelji) ne prijavljuju, često zbog društvenih normi, tabua, stigme i osjetljive prirode teme.Violence against women: global scope and magnitude Opće je poznato da je i danas nedostatak pouzdanih i kontinuiranih podataka prepreka stvaranju jasne slike o nasilju nad ženama.The Secretary-General’s in-depth study on all forms of violence against women
Iako je povijest nasilja nad ženama teško pratiti, jasno je da je velik dio nasilja nad ženama prihvaćen, pa čak i legalno dopušten.Ireland, Patricia (1996). No Safe Place: Violence Against Women (script). PBS documentary. Retrieved 2 December 2013. Npr. rimskim je pravom dopušteno muškarcima da kažnjavaju svoje žene, čak do smrti. Dostupno i na HeinOnline. Nadalje, spaljivanja vještica odobravana su od crkve i države (iako to nije bila praksa isključivo protiv žena).
Povijest nasilja nad ženama usko je povezana s povijesnim viđenjem žene kao »imovine« i rodnom ulogom podaništva. Objašnjenja patrijarhata i cjelokupnog svjetskog sustava ili statusa quo u kojima postoje rodne nejednakosti i koje se održavaju, navode se kako bi se objasnili opseg i povijest nasilja nad ženama. U Deklaraciji UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama (1993.) navodi se da je »nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena, koji su doveli do dominacije nad ženama i diskriminacije žena od strane muškaraca, kao i do sprječavanja potpunog napretka žena i da je nasilje nad ženama jedan od ključnih društvenih mehanizama pomoću kojih su žene prisiljene na podređen položaj u usporedbi s muškarcima.«
Prema UN-u, »ne postoji regija svijeta, nema zemlje i nema kulture u kojoj je osigurana sloboda žena od nasilja«. Nekoliko oblika nasilja prisutnije je u nekim dijelovima svijeta, često u zemljama u razvoju. Na primjer, nasilje zbog miraza i spaljivanje nevjesta povezani su s Indijom, Bangladešom i Nepalom. Bacanje kiseline također je povezano s tim zemljama, kao i zemljama u jugoistočnoj Aziji, uključujući Kambodžu. Ubojstvo zbog časti povezano je s Bliskim istokom i južnom Azijom. Sakaćenje ženskih spolnih organa uglavnom se događa u Africi, a nešto manje na Bliskom istoku i nekim drugim dijelovima Azije. Brak otmicom zabilježen je u Etiopiji, Srednjoj Aziji i na Kavkazu. Zlostavljanje radi »cijene nevjeste« (poput nasilja, trgovine ljudima i prisilnog braka) povezano je s dijelovima Podsaharske Afrike i Oceanije.
Određene regije više nisu povezane s određenim oblikom nasilja, ali takvo je nasilje do nedavno bilo uobičajeno u tim mjestima; to vrijedi za zločine temeljene na časti u južnoj/mediteranskoj Europi. Na primjer, u Italiji je prije 1981. godine Kazneni zakon predviđao olakšavajuće okolnosti u slučaju ubojstva žene ili njezinog spolnog partnera iz časti, uz smanjenu kaznu.
Pozivanjem na kulturu kao objašnjenje određenih oblika nasilja nad ženama rizik je kojim se čini da ih se legitimira. Također postoje rasprave i kontroverze o načinima na koji kulturne tradicije, lokalni običaji i društvena očekivanja, kao i različita tumačenja religije, stupaju u interakciju s uvredljivim postupcima. Konkretno, neke države i društvene skupine u mnogim zemljama traže kulturna opravdanja za određene nasilne radnje nad ženama tvrde neke države i društvene skupine, kako bi obranile svoju tradiciju. Ta su opravdanja upitna upravo zato što obranu općenito izražavaju politički čelnici ili tradicionalne vlasti, a ne oni na koje je to stvarno utjecalo. Potreba za osjetljivošću i poštovanjem kulture element je koji se također ne može zanemariti; tako je došlo do osjetljive rasprave koja je u tijeku.
Također je postojala povijest prepoznavanja štetnih posljedica ovog nasilja. 1870-ih, sudovi u Sjedinjenim Državama prestali su priznavati općepravno načelo da muž ima pravo »fizički kažnjavati nestalnu ženu«. Prva država koja je ukinula ovo pravo bila je Alabama 1871. U Velikoj Britaniji 1891. godine ukinuto je pravo muža za umjerenu tjelesnu kaznu svojoj ženi kako bi je zadržao »unutar granica dužnosti«.R. v. Jackson . 1 Q.B. 671