desno|mini|250px|Simulacija seksualnog uznemiravanja: muškarac stavlja ruku na ženino bedro bez njezinog dopuštenja. Spolno uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje oblik je spolnog nasilja koje uključuje svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja prema drugoj osobi koje je uvjetovano njezinim spolom ili rodom, a koje predstavlja povredu njezina dostojanstva i stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Verbalno uznemiravanje sastoji se od eksplicitnih ili implicitnih seksualnih komentara, prostačkih šala, neumjesnih telefonskih poziva seksualne naravi ili ležernih seksualnih prijedloga. Neverbalno uznemiravanje može uključivati nedolične geste ili izlaganje pornografskim sadržajima. Fizičko uznemiravanje seksualne prirode podrazumijeva nepoželjan tjelesni kontakt – od dodira, glađenja i šaptanja do prisiljavanja na spolni odnos. Spolno uznemiravanje uključuje i obećavanje nagrade u zamjenu za seksualne usluge. Neki oblici seksualnog uznemiravanja često se i ne prepoznaju kao uznemiravajući jer su toliko uobičajeni da se uzimaju kao dio kulture. Zbog prevladavajuće kulture čest je pravni i društveni nesrazmjer poimanja seksualnog uznemiravanja.
Seksualno uznemiravanje može se dogoditi u mnogim društvenim okruženjima i na mjestima poput radnog mjesta, doma, škole ili crkve. Nasilnici ili žrtve mogu biti bilo kojeg spola ili roda.
U većini modernih pravnih sustava seksualno je uznemiravanje nezakonito. Iako se smatra da je blaži oblik nasilja od spolnog zlostavljanja i silovanja, i seksualno uznemiravanje kažnjava se zatvorskom kaznom; hrvatski kazneni zakon ovako navodi: »Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.« Po istom zakonu sankcionira se osvetnička pornografija i to zatvorom do jedne godine ako su intimne snimke nastale uz pristanak podijeljene s trećom osobom, a zatvorom do tri godine ako su računalnim mrežama postale dostupne većem broju ljudi.
Zakoni koji se odnose na seksualno uznemiravanje obično ne zabranjuju zadirkivanje, nenamjerne komentare ili manje izolirane incidente pod uvjetom da ne ugrožavaju opći kodeks ponašanja. Na radnom mjestu uznemiravanje se može smatrati ilegalnim ako je učestalo ili ozbiljno, te tako stvara neprijateljski nastrojeno ili neprijatno radno okruženje, ili ako rezultira nepovoljnim ishodom za karijeru žrtve – degradiranjem na nepovoljnije radno mjesto, suspenzijom ili otkazom.
Seksualno uznemiravanje koje čini poslodavac oblik je nezakonite diskriminacije prilikom zapošljavanja. Za mnoga poduzeća ili organizacije sprječavanje seksualnog uznemiravanja i obrana zaposlenika od optužbi za seksualno uznemiravanje postali su ključni ciljevi donošenja pravnih odluka.
Prema istraživanju Centra za ženske studije iz 2021. godine dvije trećine žena u Hrvatskoj doživjele su spolno uznemiravanje na poslu: neželjene seksualne primjedbe (90 %), sugestivne komentare i šale (65 %), požudno gledanje u dijelove tijela, neželjeno grljenje ili ljubljenje (50 %), pozive seksualne prirode (40 %), primanje neželjenog eksplicitnog sadržaja (15 %) itd. U šezdeset posto slučajeva nasilnik je bila izravno nadređena osoba, a tek je svaka peta žrtva prijavila uznemiravanje. Istraživanje iz 2001. pokazalo je da je svaka šesnaesta studentica bila teže pogođena, na primjer seksualnom ucjenom za ocjenu, a svaka treća doživjela je neki oblik spolnog uznemiravanja. U Europi se 18 % djevojaka i 8 % mladića susrelo s nekim oblikom seksualnog nasilja.
Povijest Suvremeno pravno shvaćanje seksualnog uznemiravanja prvi je put razvijeno 1970-ih iako su koncepti povezani s tim postojali u mnogim kulturama.
Naziv »seksualno uznemiravanje« Premda se pravna aktivistkinja Catharine MacKinnon sa svojom knjigom Seksualno uznemiravanje zaposlenih žena iz 1979. godine ponekad smatra zaslužnom za stvaranje zakona o seksualnom uznemiravanju u Sjedinjenim Američkim Državama, ona nije skovala taj pojam. Izraz se pojavio u tiskanom obliku u časopisu The Globe and Mail objavljenom u Torontu 1972. godine.Hugh Gardner, "..and every prisoner an unprintable word," The Globe and Mail, 18 March 1972, p. 35. Source: ProQuest Historical Newspapers digital archive. Rana upotreba tog izraza pojavljuje se u izvješću o diskriminaciji iz 1973. pod nazivom "Saturnovi prstenovi" koje je napisala dr. Mary Rowe. U to je vrijeme Rowe bila kancelarka za žene i rad na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT).Rowe, Mary, "Saturn's Rings," a study of the minutiae of sexism which maintain discrimination and inhibit affirmative action results in corporations and non-profit institutions; published in Graduate and Professional Education of Women, American Association of University Women, 1974, pp. 1–9. "Saturn's Rings II" is a 1975 updating of the original, with racist and sexist incidents from 1974 and 1975. Revised and republished as "The Minutiae of Discrimination: The Need for Support," in Forisha, Barbara and Barbara Goldman, Outsiders on the Inside, Women in Organizations, Prentice-Hall, Inc., New Jersey, 1981, Ch. 11, pp. 155–171. . Zahvaljujući njezinu radu MIT je bila jedna od prvih velikih organizacija u SAD-u koja je razvila posebne postupke usmjerene na zaustavljanje seksualnog uznemiravanja. Rowe tvrdi da se o zlostavljanju žena na radnom mjestu raspravljalo u ženskim grupama u Massachusettsu početkom 1970-ih. Na Sveučilištu Cornell instruktorica Lin Farley otkrila je da su žene u raznim debatnim skupinama više puta navodile slučajeve dobivanja otkaza ili napuštanje posla jer su ih muškarci uznemiravali i zastrašivali. Smislila je pojam "seksualno uznemiravanje" kako bi opisala problem i opširno ga je opisala u svjedočenju 1975. godine pred Povjerenstvom za ljudska prava u New Yorku."Testimony given by Lin Farley", Hearings on women in blue-collar, service, and clerical occupations|publisher=Commission on Human Rights of the City of New York, April 21, 1975
U knjizi In Our Time: Memoir of a Revolution (1999.) novinarka Susan Brownmiller tvrdi da su žene u Cornellu postale aktivistkinje nakon što ih je za pomoć zatražila Carmita Dickerson Wood, 44-godišnja samohrana majka koju je uznemiravao član fakulteta na Cornellovu odsjeku za nuklearnu fiziku.
Jedna od prvih pravnih formulacija koncepta seksualnog uznemiravanja u skladu sa spolnom diskriminacijom i stoga zabranjenim ponašanjem prema stavci VII Zakona o građanskim pravima iz 1964. pojavila se u prekretničkoj knjizi Catharine MacKinnon iz 1979. pod naslovom "Seksualno uznemiravanje zaposlenih žena".
Ključni slučajevi seksualnog uznemiravanja Seksualno uznemiravanje prvi je put definirano u američkom pravu kao rezultat niza slučajeva u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća. Mnoge od prvih žena koje su vodile takve slučajeve bile su Afroamerikanke, često bivše aktivistkinje za građanska prava koje su primjenjivale načela građanskih prava na spolnu diskriminaciju.
Presudama Williams v. Saxbe (1976.) i Paulette L. Barnes, podnositeljica žalbe, v. Douglas M. Costle, administrator Agencije za zaštitu okoliša (1977.) utvrđeno je da je spolna diskriminacija otpustiti nekoga zbog odbijanja udvaranja nadređene osobe. Otprilike u to isto vrijeme Bundy v. Jackson bio je prvi savezni žalbeni sudski postupak u kojem je utvrđeno da je seksualno uznemiravanje na radnom mjestu diskriminacija pri zapošljavanju. Pet godina poslije Vrhovni sud složio se s tim stajalištem u slučaju Meritor Savings Bank v. Vinson. Drugi pionirski pravni slučaj bio je slučaj Alexander v. Yale, koji je utvrdio da se seksualno uznemiravanje studentica može smatrati spolnom diskriminacijom prema članku IX, pa je stoga nezakonito.
Izraz je bio nepoznat izvan akademskih i pravnih krugova sve do ranih devedesetih godina 20. stoljeća, kada je Anita Hill svjedočila protiv Clarencea Thomasa, kandidata za Vrhovni sud Sjedinjenih Država.Bowers, Toni; Hook, Brian. Hostile work environment: A manager's legal liability , Tech Republic. October 22, 2002. Retrieved on March 3, 2012. Od njezina svjedočenja broj slučajeva seksualnog uznemiravanja prijavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi povećao se za 58 posto i u stalnom je rastu.
Okolnosti Seksualno uznemiravanje može se pojaviti u različitim okolnostima i na mjestima kao što su tvornice, škole, fakulteti, kazalište i glazbena industrija. Često počinitelj ima ili će uskoro imati moć nad žrtvom i to zbog razlika u društvenim, političkim, obrazovnim ili radnim odnosima, kao i u dobi. Odnosi uznemiravanja određeni su na mnogo načina:
Počinitelj može biti bilo tko – klijent, suradnik, roditelj ili zakonski skrbnik, rođak, učitelj ili profesor, učenik, prijatelj ili stranac. Uznemiravanje se može dogoditi na različitim mjestima – u školama, na fakultetima, radnim mjestima, u javnosti i na drugim mjestima. Uznemiravanje se može dogoditi bez obzira na to postoje li svjedoci. Počinitelj može biti potpuno nesvjestan da je njegovo ili njezino ponašanje uvredljivo ili predstavlja seksualno uznemiravanje. Počinitelj može biti potpuno nesvjestan da bi njegovi postupci mogli biti protuzakoniti. Incidenti uznemiravanja mogu se dogoditi u situacijama u kojima ciljana osoba možda nije svjesna ili ne razumije što se događa. Incident se može dogoditi i samo jednom. Uznemiravane osobe mogu patiti od stresa, socijalnog povlačenja, poremećaja spavanja, poteškoća s prehranom i drugih zdravstvenih tegoba. Žrtva i počinitelj mogu biti bilo kojeg spola. Počinitelj ne mora biti suprotnog spola. Incident može nastati iz nesporazuma počinitelja i/ili žrtve. Ti nesporazumi mogu biti razumni ili nerazumni.
U novije vrijeme društvene interakcije, pa stoga i seksualno uznemiravanje, sve se češće odvijaju na internetu, na primjer u videoigrama, na forumima ili u sobama za chat. Prema statističkim podacima PEW-a o internetskom uznemiravanju iz 2014. dvadeset i pet posto žena i trinaest posto muškaraca u dobi od 18 do 24 godine doživjelo je seksualno uznemiravanje na internetu.
Na radnom mjestu Povjerenstvo Sjedinjenih Američkih Država za jednake mogućnosti pri zapošljavanju (EEOC) definira seksualno uznemiravanje na radnom mjestu kao "neželjeno seksualno udvaranje, zahtjeve za seksualnim uslugama i drugo verbalno ili fizičko ponašanje seksualne prirode… kada to ponašanje izričito ili implicitno utječe na zapošljavanje pojedinca, nerazumno ometa radni učinak pojedinca ili stvara zastrašujuće, neprijateljsko ili uvredljivo radno okruženje” (EEOC). "Dotično ponašanje mora biti nepoželjno u smislu da ga zaposlenik nije niti tražio niti poticao te u smislu da zaposlenik ponašanje smatra nepoželjnim ili uvredljivim." "Posebno kada navodni uznemirivač može imati neki razlog da vjeruje da će udvaranje biti dobrodošlo (npr. prethodni sporazumni spolni odnos), važno je da žrtva priopći da je ponašanje nepoželjno."
Statistika pokazuje da su na radnom mjestu u Sjedinjenim Američkim Državama 79 % žrtava seksualnog uznemiravanja žene, a 21 % muškarci. Od tog broja 51 % tih osoba uznemiravala je nadređena osoba. Iako se seksualno uznemiravanje ne događa u svim profesijama, sektori kao što su poduzetništvo, trgovina, bankarstvo i financije najveće su industrije u kojima dolazi do seksualnog uznemiravanja. Dvanaest posto žrtava dobilo je prijetnje otkazom ako nisu udovoljile zahtjevu svojih uznemirivača.
U Europi, prema procjenama Europskog ženskog lobija, neželjeno seksualno ponašanje i uznemiravanje na radnom mjestu doživjelo je 40 do 50 % žena. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) 2005. godine objavile su 2005. godine da se u Hrvatskoj radi o 38% žena.
U vojsci