desno|mini|Zemljovid Gruzije, s Turskom na jugozapadu. Granica između Gruzije i Turske duga je 273 km, a proteže se od obale Crnog mora na zapadu do tromeđe s Armenijom na istoku.

Opis Granica počinje na zapadu na Crnom moru, južno od Sarpija, a zatim nastavlja kopnom prema istoku nizom nepravilnih linija; zatim se lučno okreće prema jugoistoku, presijecajući jezero Kartsakhi, pa sve do armenske tromeđe. Zapadnu trećinu granice zauzima Gruzijska Autonomna Republika Adžarija.

Povijest Tijekom 19. stoljeća Kavkaz je bio poprištem sukoba velikih sila - Otomanskog Carstva na zalazu, Perzije i Rusije, koje se širila prema jugu. Rusija je do 1828. godine osvojila većinu perzijskih kavkaskih zemalja, a zatim je svoju pozornost usmjerila na Otomansko Carstvo. Drinopoljskim ugovorom iz 1829. (kojim je okončan Rusko-turski rat) Rusija je stekla većinu suvremene Gruzije (uključujući Imeretiju, Megreliju i Guriju), s tim da je granica razgraničena bila sjeverno od sadašnje granice Gruzije i Turske.

Sanstefanskim ugovorom, kojim je okončan Rusko-turski rat (1877. – 1878.), Rusija je dobila dodatni teritorij na području današnje istočne Turske, pomičući osmansko-rusku granicu prema jugozapadu. Ruski dobitak Batumija, Karsa i Ardahana potvrđen je Berlinskim ugovorom iz 1878., iako je Rusija bila prisiljena vratiti dio područja oko Bayazida (moderni Doğubayazıt ) i doline Eleşkirt.

Tijekom Prvog svjetskog rata Rusija je napala istočna područja Osmanskog Carstva. U kaosu nakon Ruske revolucije 1917. nova je komunistička vlada se žurno pokušala povući iz rata, te je 1918. sklopila Mir u Brest-Litovsku s Njemačkom i Osmanskim Carstvom. Ovim ugovorom Rusija je vratila područja stečena ranijim San Stefanskim i Berlinskim ugovorom.

U nastojanju da steknu neovisnost od oba carstva, narodi južnog Kavkaza proglasili su 1918. Zakavkasku demokratsku Federativnu Republiku i započeli mirovne pregovore s Osmanlijama. (Armenian Perspective) (Turkish Perspective) Unutarnje nesuglasice doveli su do toga da je Gruzija napustila federaciju u svibnju 1918., a nedugo nakon toga slijedili su je Armenija i Azerbajdžan. Budući da su Osmanlije izvršile invaziju na Kavkaz i brzo se učvrstile, tri nove republike bile su prisiljene potpisati Batumski ugovor 4. lipnja 1918. kojim su priznale granicu prije 1878. godine. Osmanski dobici u Armeniji dodatno su učvršćeni Drinopoljskim ugovorom (1920.). U međuvremenu, Rusija je 1920. priznala neovisnost Gruzije Moskovskim ugovorom.Lang, DM (1962).

desno|mini|Zemljovid promjena granica između Rusije i Osmanskog carstva u 19. stoljeću. S Osmanskim Carstvom koje je bilo poraženo u Europi i Arabiji, savezničke sile planirale su ga podijeliti putem ugovora u Sèvresu 1920. godine. Sporazum je priznao gruzijsku i armensku neovisnost, dajući jednoj i drugoj državi ogromne teritorije u istočnoj Turskoj, s produženom armensko-gruzijskom granicom o kojoj će se odlučiti kasnije; Gruzija je trebala dobiti veći dio Lazistana. Turski nacionalisti bili su ogorčeni zbog ugovora, što je doprinijelo izbijanju Turskog rata za neovisnost; turski uspjeh u ovom sukobu učinio je Sèvres zastarjelim. Godine 1920. ruska Crvena armija izvršila je invaziju na Azerbajdžan i Armeniju, nakon čega je slijedila invazija Crvene armije na Gruziju 1921., čime je okončana neovisnost Gruzije. Osmanlije su iskoristili priliku za invaziju na jugozapadnu Gruziju, zauzevši Artvin, Ardahan, Batumi i druge zemlje. Kako bi izbjegli sveobuhvatni rusko-turski rat, dvije su zemlje u ožujku 1921. potpisale Moskovski ugovor kojim je izmijenjena sovjetsko-osmanska granica. Međutim, na terenu su se i dalje vodile borbe i pregovori su zastali. Odredbe ugovora kasnije su potvrđene Karškim ugovorom iz listopada 1921., čime je finalizirana granica Gruzije i Turske na njezinom sadašnjem položaju. Turska se odrekla svojih zahtjeva prema Batumiju, a radi zaštite većinski muslimanskog stanovništva tog područja je stvorena autonomna Adžarska ASSR. Zajednička sovjetsko-turska komisija je tada, od ožujka 1925. do srpnja 1926., na tlu razgraničila granicu. Nezavisnost Turske priznata je ugovorom iz Lausanne 1923. godine.

Gruzija je u početku zajedno s Armenijom i Azerbajdžanom bila uključena u Zakavkasku SFSR u sastavu SSSR -a, da bi se zatim 1936. odvojila kao Gruzijska SSR. Granica iz Karškog ugovora ostala je, unatoč povremenim sovjetskim zahtijevima za promjenom, osobito 1945. Turska je, uz podršku SAD-a, odbila raspravljati o tom pitanju, a Sovjeti su, tražeći bolje odnose sa svojim južnim susjedom, odustali od tog pitanja.

Nakon raspada SSSR-a 1991. Gruzija je stekla neovisnost i naslijedila svoj dio granice između Turske i SSSR-a. Turska je priznala neovisnost Gruzije 16. prosinca 1991. Protokol o uspostavljanju diplomatskih odnosa između dvije zemlje potpisan je 21. svibnja 1992. godine i njime je potvrđena njihova međusobna granica.

Naselja uz granicu desno|mini|Granični prijelaz kod mjesta Sarpi, Gruzija.

Gruzija

Sarpi Vale Kartsakhi

Turska

Hopa Borçka Muratlı Düzenli Posof Türkgözü Çıldır Baltalı Akçıl Övündü

Granični prijelazi Uz granicu postoje tri prijelaza za promet vozilima i jedan za željeznički promet.(2015) Tim Burford, Bradt Travel Guide – Georgia, pgs. 60-1 Turske kontrolne točkePokrajina Gtuzijske kontrolne točkePokrajinaOtvorenoRuta u TurskojRuta u GruzijiStatusSarpArtvinSarpiAdžarija31. kolovoza 1988poveznica=European_route_E70|41x41pxpoveznica=S2_highway_(Georgia)|36x36pxOtvorenoPosof-TürkgözüArdahanValeSamtskhe–Javakheti12. srpnja 1995.poveznica=European_route_E691|41x41pxpoveznica=S8_highway_(Georgia)|36x36pxOtvorenoÇıldır-AktaşArdahanKartsakhiSamtskhe–Javakheti18. listopada 2015. poveznica=S13_highway_(Georgia)|46x46pxOtvorenoKarakaleArdahanKartsakhiSamtskhe–Javakheti30. listopada 2017. 25x25px za Kars25x25px za TbilisiTeretni

Povezani članci

Gruzijsko-turski odnosi

Napomene

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Granice Gruzije Kategorija:Granice Turske Kategorija:Državne granice