mini|Transfobični grafiti u Rimu.Transfobija obuhvaća niz negativnih stavova, osjećaja ili postupaka prema transrodnim osobama ili transrodnosti općenito, a može uključivati strah, odbojnost, mržnju, nasilje, ili bijes izražen prema takvim osobama. Aktivisti i teoretičari LGBTIQ+ pokreta smatraju je aspektom homofobije. Prema pokretu društvene pravde (social justice), transfobija je vrsta predrasuda i diskriminacijeJudith A. Lewis, Michael D. Lewis, Judy A. Daniels, Community Counseling: A Multicultural-Social Justice Perspective (2010, ) te se transrodnim osobama često pripisuje izloženost većemu broju predrasuda odjednom (seksizmu, homofobiji itd.).Doug Meyer, Violence Against Queer People: Race, Class, Gender (2015, ), pp. 14–15 (Alternate: 14, 15)
Etimologija i uporaba
Riječ transfobija je klasični spoj izrađen po uzoru na pojam homofobija. Prva komponenta je neoklasični prefiks trans- (izvorno znači "preko, na udaljenoj strani, izvan") od transrodnosti, a druga komponenta, fobija, dolazi od grčkog phóbos, „strah”. Zajedno s lezbofobijom, bifobijom i homofobijom, transfobija je član obitelji izraza koji se koriste kada je predrasuda i diskriminacija usmjerena prema LGBT osobama.
Transfobija nije fobija kako je definirana u kliničkoj psihologiji (tj. anskiozni poremećaj). Njegovo značenje i upotreba paralelni su s ksenofobijom. Imenica transfob označava nekoga tko gaji transfobiju. Pridjevski oblik transfobičan može se koristiti za opisivanje transfobije ili njihovih postupaka. Riječ transfobija dodana je u Oxfordski engleski rječnik 2013.
Podrijetlo Transfeministička teoretičarka i autorica Julia Serano u svojoj knjizi Bičevateljica tvrdi da „transfobija vuče korijene iz seksizma” te smješta podrijetlo transfobije i homofobije u ono što ona naziva „opozicijski seksizam”, uvjerenje da su muškarac i žena "krute, međusobno isključive kategorije, te da svaka posjeduje jedinstveni i nepreklapajući niz atributa, sklonosti, sposobnosti i želja". Serano suprotstavlja opozicijski seksizam "tradicionalnom seksizmu", uvjerenju da su muškarci i muškost superiorniji od žena i ženstvenosti. Nadalje piše da je transfobija potaknuta nesigurnostima koje ljudi imaju u vezi s rodom i rodnim normama.Julia Serano. Whipping Girl: A Transsexual Woman on Sexism and the Scapegoating of Femininity, Seal Press, 2007.
Drugi autori za transrodna prava tvrde da je značajan dio opozicijskog seksističkog podrijetla transfobije, a posebno oblika koji potiču na nasilje nad transrodnim osobama, povezan sa psihološkim tvrdnjama o razlici između muške i ženske seksualnosti u mehanizmima zaštite mozga od počinjenja seksualnih zločina.Protection of Sexual Minorities Since Stonewall: Progress and Stalemate in Developed and Developing Countries: Phil C. W. Chan Routledge, 2010Sexuality and Equality Law; Suzanne B. Goldberg 2017
Autorica Jody Norton vjeruje da je transfobija produžetak homofobije i mizoginije. Tvrdi da su transrodne osobe, poput homoseksualaca i lezbijki, omražene i plaše se zbog osporavanja i podrivanja rodnih uloga i rodne binarnosti. Norton piše da "muško-u-žensko transrodni prijelaz potiče transfobiju kroz njezin implicitni izazov binarnoj podjeli spola o kojoj ovisi muška i kulturna hegemonija".
Povezani koncepti Povezani koncept cisseksizma (također nazvan cisgenderizam, cisnormativnost ili cisseksualna pretpostavka, povremeno se koristi sinonimno s transfobijom ) je pozivanje na norme koje provode rodni binarni i rodni esencijalizam, što rezultira potiskivanjem rodnih varijanti, ne-binarnih i transrodnih identiteta. Cisgenderizam se odnosi na pretpostavku da se zbog ljudske spolne diferencijacije nečiji spol određuje isključivo biološkim spolom muškarca ili žene (na temelju pretpostavke da svi ljudi moraju imati XX ili XY spolno-kromosomski par ili, u slučaj cisgenderizma, bivalentni muški ili ženski izraz), i da su trans osobe inferiorne u odnosu na cisgender osobe jer su u "prkosu prirodi". Cisgender privilegija je "skup nezarađenih prednosti koje pojedinci koji se identificiraju sa svojim biološkim spolom stječu isključivo zbog posjedovanja cisgender identiteta".
Uznemiravanje i nasilje usmjereno prema transrodnim osobama često se naziva Trans udaranje (trans bashing), a može biti fizičko, seksualno ili verbalno. Dok je gay bashing usmjereno protiv stvarne ili percepcije seksualne orijentacije cilja, trans bashing je usmjereno protiv stvarnog ili perceptivnog izraženog rodnog identiteta cilja. Pojam se također primijenio na govor mržnje usmjeren na transrodne osobe i na prikaze transrodnih osoba u medijima koji pojačavaju negativne stereotipe o njima. Značajne žrtve nasilnih zločina motiviranih transfobijom uključuju Brandon Teena, Gwen Araujo, Angie Zapata, Nizah Morris i Lauren Harries.]
Transpresuda je pojam sličan transfobiji, a odnosi se na negativno vrednovanje, stereotipizaciju i diskriminacijski tretman pojedinaca čiji izgled ili identitet nisu u skladu s trenutnim društvenim očekivanjima ili uobičajenim shvaćanjima roda.King, M., Webster, B., & Winter, S. (2007). Transprejudice in Hong Kong: Chinese Attitudes Towards Transgenderism and Transgender Civil Rights (under review) Manifestacije Transrodne osobe često su isključene iz prava ili privilegija rezerviranih za osobe čiji spolni identitet dijele, ali čiji spol nemaju. Na primjer, vrlo je često da se transrodne žene zaustavljaju ili ispituju kada koriste javne kupaonice namijenjene ženama. Skloništa za beskućnike, bolnice i zatvori odbili su trans ženama pristup u ženska područja i prisilili ih da spavaju i kupaju se u prisustvu muškaraca. Transrodnim osobama također se može dogoditi da ih odbiju uslužiti u restoranima.
Uznemiravanje i nasilje Transrodne osobe imaju povećani rizik od doživljavanja agresije i nasilja tijekom svog života u usporedbi s cis (ne-transrodnim) osobama. To je pogotovo slučaj što se tiče seksualnog nasilja. Agresija i nasilje nad transrodnim osobama vrši se fizičkim nasiljem ili tjelesnim ozljeđivanjem, seksualnim nasiljem ili napadima te verbalnim ili emocionalnim zlostavljanjem. Agresija i nasilje također mogu uključivati viktimizaciju, maltretiranje, uznemiravanje i više oblika stigme poput diskriminacije. Zlostavljanje nad transrodnim osobama može doći iz mnogih različitih izvora, uključujući obitelj, prijatelje, partnere, susjede, suradnike, poznanike, strance i policiju. Ovi oblici agresije i nasilja koji se provode nad transrodnim osobama mogu se pojaviti u svakoj razvojnoj fazi života. Štoviše, ta će se ili više vrsta zlostavljanja vjerojatno događati tijekom života transrodne osobe.
Kako su homofobija i transfobija u korelaciji, mnogi trans ljudi doživljavaju homofobiju i heteroseksizam; to je zbog ljudi koji rodni identitet trans osoba povezuju s homoseksualnošću ili zato što trans osobe također mogu imati seksualnu orijentaciju koja nije heteroseksualna. Autor Thomas Spijkerboe izjavio je, "Transrodne osobe podvrgnute nasilju, u nizu kulturnih konteksta, često izvještavaju da se transfobično nasilje izražava u homofobnim terminima." Napadi na nekoga temeljem percepcije njegovog rodnog identiteta, a ne zbog percepcije njihove seksualne orijentacije, poznati su kao trans bashing ili gay bashing.
Prema Američkom psihološkom društvu, transrodna djeca češće od ostale djece doživljavaju uznemiravanje i nasilje u školi, udomiteljstvu, centrima za rezidencijalno liječenje, centrima za beskućnike i maloljetničkom pravosuđu. Istraživači su ustvrdili da trans-mladi rutinski doživljavaju izrugivanje, zadirkivanje i maltretiranje u školi, te da gotovo svi trans-mladi kažu da su bili verbalno ili fizički uznemiravani u školi, posebno tijekom nastave tjelesnog odgoja, na školskim priredbama ili kada su koristili toalete za jedan spol. Tri četvrtine izvješćuju da su se osjećali nesigurno.
Kao odrasle osobe, transrodne osobe često su izložene izrugivanju, zurenju, ruganju i prijetnjama nasiljem, čak i kad samo šetaju ulicom ili ulaze u trgovinu. Američko istraživanje među 402 starije, zaposlene transrodne osobe s visokim prihodima pokazalo je da je 60% prijavilo nasilje ili uznemiravanje zbog svog rodnog identiteta. 56% je maltretirano ili verbalno zlostavljano, 30% je napadnuto, 17% im je bačeno predmeta, 14% je opljačkano, a 8% je doživjelo neopravdano uhićenje.
Istraživanje 81 transrodne osobe u Philadelphiji pokazalo je kako se 30% izjavilo da se osjećaju nesigurno u javnosti jer su transrodni, a 19% se osjeća neugodno iz istog razloga. Na pitanje jesu li ikad bili prisiljeni na spolni odnos, doživjeli nasilje u svom domu ili su bili fizički zlostavljani, većina je na svako pitanje odgovorila potvrdno.
Seksualno nasilje Pregled američkih studija o seksualnom nasilju prema transrodnim osobama pokazao je da je ono "šokantno uobičajeno" i premda se prijavljene stope znatno razlikuju među studijama iz metodoloških i drugih razloga, najčešće pokazuju da je oko 50% transrodnih osoba seksualno napadnuto., (full text: [pdf]) Godine 2009. istraživačica Rebecca L. Stotzer objavila je članak u znanstvenom časopisu Aggression and Violent Behavior koji je prikupio informacije iz brojnih studija koje prijavljuju nasilje nad transrodnim osobama. U članku je Stotzer primijetio da transrodne osobe imaju velik rizik od seksualnog nasilja tijekom svog života.
Fizičko nasilje Na počinitelje fizičkog nasilja nad transrodnim osobama su utjecali negativni stavovi prema transrodnim osobama, od kojih mnogi svoj napad ne prijavljuju policiji. Kad se transrodne osobe ubiju, često se u njih puca, udara ih se ili izbode nožem.
Pripisivanje pogrešnog roda Pripisivanje pogrešnog roda je čin označavanja drugih rodom koji se ne podudara s njihovim rodnim identitetom. Pripisivanje pogrešnog roda može biti namjerno ili slučajno; uobičajeni primjer pogrešnog predstavljanja je osoba koja pogrešnim zamjenicama opisuje nekoga, naziva osobu "gospođom" ili "gospodinom" u suprotnosti s rodnim identitetom te osobe, koristeći se prethodnim imenom, koje je osoba koristila prije mijenjanja roda, umjesto trenutnog imena (staro ime se naziva i "mrtvo ime"), ili inzistiranje na tome da se osoba mora pridržavati uloga ili normi dodijeljenih svom spolu dodijeljenih pri rođenju od onih koji se poklapaju s njihovim rodnim identitetom; na primjer, korištenje kupaonice namijenjene muškarcima iako se osoba identificira kao žensko.
Iskustvo pripisivanja pogrešnog roda uobičajeno je za sve transrodne ljude prije tranzicije, a i za mnoge poslije. Liječnici, policija, mediji i vršnjaci redovito zlostavljaju transrodne ljude, iskustva koja su opisana kao "zastrašujuća", ranjavajuća, okrutna i "samo nam otežavaju život". Studija iz 2018. godine o 129 transrodnih i drugih rodno ekspanzivnih mladih, objavljena u časopisu Journal of Adolescent Health, otkrila je da je "za svaki dodatni društveni kontekst u kojem se koristi odabrano ime mladeži došlo do statistički značajnog smanjenja simptoma depresije, samoubilačke ideje i samoubilačka ponašanja." Namjerno pripisivanje pogrešnog roda transrodnim osobama te osobe smatraju krajnje uvredljivim.
Transfobija u društvu
Transrodne osobe kao korisnici zdravstvene zaštite Istraživanje 81 transrodne osobe u Philadelphiji pokazalo je da je 14% reklo da im je odbijena rutinska medicinska skrb jer su transrodni. Njih 18% odgovorilo je "da" na pitanje je li im, kad su išli na pregled, "transrodnost stvorila problem".