mini|Dijete koje doji mini|desno|Oznaka klupe za dojenje u Imotskomu. Dojenje je proces kojim se dijete hrani majčinim mlijekom. Majčino mlijeko dijete može sisati izravno iz dojke ili se može izdojiti ručno ili izdajalicom i hraniti dojenče čašom, špricom ili bočicom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje započinjanje dojenja unutar prvoga sata djetetova života i da se nastavi onoliko često i dugo koliko dijete želi. Zdravstvene organizacije, uključujući WHO, preporučuju isključivo dojenje šest mjeseci. To znači da se dojenčetu uz majčino mlijeko ne daje nikakva ina hrana ili tekućina, osim vitamina D. Nakon uvođenja raznovrsne prehrane, koja se preporučuje s navršenih šest mjeseci, preporuke su nastavka dojenja do druge godine djetetova života ili dulje, ako majka to želi. Drži se kako je oko 38% dojenčadi u svijetu isključivo dojeno tijekom prvih šest mjeseci života.
Dojenje ima niz prednosti i za majku i za dijete u odnosu na prehranu tvorničkim mliječnim pripravcima za dojenčad. Povećanje stope dojenja u zemljama s niskim i srednjim prihodima na univerzalnu razinu moglo bi spriječiti i do 820 000 smrti djece mlađe od pet godina godišnje. Dojenje kod dojenčadi smanjuje rizik od bolesti dišnoga sustava, zaraza uha, sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS) i proljeva, kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim zemljama. Tu su i ostale prednosti koje uključuju niže rizike od razvoja astme, alergija na hranu i dijabetesa, no značajnost tih učinaka je predmetom rasprava. Dojenje također može poboljšati kognitivni razvoj i smanjiti rizik od pretilosti u odrasloj dobi.
Prednosti za majku uključuju manji gubitak krvi nakon poroda, bolju kontrakciju maternice i smanjenu mogućnost razvoja poslijeporođajne depresije. Dojenje odgađa povratak mjesečnice, a u vrlo specifičnim okolnostima i plodnosti, što je fenomen poznat kao laktacijska amenoreja. Dugoročne koristi za majku uključuju smanjeni rizik od raka dojke, razvoja kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, metaboličkoga sindroma i reumatoidna artritisa. Dojenje je za obitelj povoljnije od hranjenja tvorničkim mliječnim pripravcima.
Dok se dojenje uspostavlja i dok dojenče uči obrazac sisanja-gutanja-disanja, ono može sisati i više od 12 puta u danu, a hranjenje može trajati nerijetko i 30-45 minuta pa i dulje. Međutim, kako se količina mlijeka povećava i dojenče postaje učinkovitije u pražnjenju dojke, trajanje učinkovitog podoja može biti i kraće. Starija dojenčad mogu sisati rjeđe i kraće. Onda kad dojenje nije moguće na neko vrijeme zbog različitih razloga (odvojenost, bolest majke i sl.), preporuča se izdajanje i pražnjenje dojki kako bi se spriječio zastoj dojke, mastitis, a i kako bi se održala količina mlijeka ili kako bi se osiguralo mlijeko za hranjenje djeteta na čašicu ili boćicu. Medicinska stanja koja su nespojiva s dojenjem su rijetka. Majke koje uzimaju ulične droge ne bi trebale dojiti, no većina lijekova je kompatibilna s dojenjem. Trenutni dokazi pokazuju da je malo vjerojatno da se bolest COVID-19 može prenijeti majčinim mlijekom i preporuka je da majke nastavljaju dojiti ako je kod majke ili djeteta potvrđen COVID-19 ili postoji sumnja na zarazu. Pušenje i konzumacija ograničenih količina alkohola i/ili kave nisu razlozi za izbjegavanje dojenja.
Fiziologija dojenja desno|mini| Kada dijete siše majčinu dojku, hormon zvan oksitocin tjera mlijeko da teče iz alveola (lobulusa), kroz kanale (mliječne kanale), u vrećice (mliječne bazene) iza areole, a zatim u djetetova usta. Razvoj dojki počinje u pubertetu rastom mliječnih kanala, masnih stanica i vezivnog tkiva. Konačna veličina dojki određena je brojem masnih stanica i veličina dojki nije povezana s sposobnošću žene da uspješno doji ili s količinom mlijeka koje će tijekom dojenja moći proizvesti. Proces proizvodnje mlijeka, nazvan laktogeneza, odvija se u 3 faze. Prva faza odvija se već tijekom trudnoće, omogućujući razvoj dojki i proizvodnju kolostruma, gustog, ranog oblika mlijeka koji je malog volumena, ali bogat hranjivim tvarima. Rođenje djeteta i posteljice pokreću početak druge faze proizvodnje mlijeka, što dovodi do tzv. nadolaska mlijeka u sljedećih nekoliko dana. Treća faza proizvodnje mlijeka odvija se postupno tijekom nekoliko tjedana, a karakterizira je puna opskrba mlijekom koja je regulirana lokalno (na dojkama), pretežno djetetovom potražnjom za sisanjem. To se razlikuje od druge faze laktogeneze, koja je regulirana centralno (u mozgu) hormonskim povratnim petljama koje se prirodno javljaju nakon porođaja posteljice.
Iako se tradicionalno dojenje događa nakon trudnoće, dojenje se također može potaknuti hormonskom terapijom i stimulacijom bradavica u odsutnosti trudnoće, npr. u situacijama kad se žena priprema na posvajanje i želi dojiti dijete. To se zove inducirana laktacija.
Laktogeneza I i druge promjene u trudnoći Promjene u trudnoći, koje počinju oko 16. tjedna gestacijske dobi, pripremaju dojku za laktaciju. Ovim promjenama, zajedno poznatim kao laktogeneza I, upravljaju hormoni koje proizvode posteljica i mozak, odnosno estrogen, progesteron i prolaktin koji se postupno povećavaju tijekom trudnoće i rezultiraju strukturnim razvojem alveolarnog tkiva (tkivo koje proizvodi mlijeko) i proizvodnjom kolostruma. Dok je prolaktin prevladavajući hormon u proizvodnji mlijeka, progesteron, koji je na visokim razinama tijekom trudnoće, blokira prolaktinske receptore u dojkama, čime inhibira mlijeko da "krene" tijekom trudnoće.
Mnoge druge fiziološke promjene događaju se pod kontrolom progesterona i estrogena. Te promjene uključuju, ali nisu ograničene na proširenje krvnih žila, povećan protok krvi u maternicu, povećanu dostupnost glukoze (koja se zatim prenosi kroz posteljicu do fetusa) i povećanu pigmentaciju kože, što rezultira tamnjenjem bradavica i areola, stvaranje linea nigra i početak trudničke hiperpigmentacije, tzv. melazme.
Laktogeneza II mini| Razina hormona majke tijekom trudnoće i nakon porođaja posteljice. Estradiol, estriol, progesteron, testosteron i globulin koji veže spolne hormone (SHBG) se povećavaju tijekom trudnoće i doživljavaju nagli pad nakon porođaja posteljice. Treće porođajno doba opisuje razdoblje između rođenja djeteta i porođaja posteljice, koje u fiziološkim uvjetima traje od 30 do 60 minuta. Porod placente uzrokuje nagli pad placentarnih hormona. Ovaj pad hormona, posebno progesterona, omogućuje prolaktinu da učinkovito radi na receptorima u dojkama, što dovodi do niza promjena tijekom sljedećih nekoliko dana koje omogućuju mlijeku da "nadođe"; a ove promjene poznate su pod zajedničkim nazivom Laktogeneza II. Kolostrum se nastavlja proizvoditi sljedećih nekoliko dana. Oksitocin signalizira glatkim mišićima maternice da se kontrahiraju tijekom trudnoće, poroda i nakon poroda, također je uključen u proces dojenja. Oksitocin također kontrahira glatki mišićni sloj stanica nalik trakama koje okružuju mliječne kanale i alveole u dojkama kako bi novoproizvedeno mlijeko prešlo kroz sustav kanala i izašlo van kroz bradavicu. Ovaj proces je poznat kao refleks otpuštanja mlijeka. Zbog dvostruke aktivnosti oksitocina na dojci i maternici, majke koje doje mogu osjetiti grčeve u maternici u vrijeme dojenja, slične onima tijekom porođaja, a traju od prvih nekoliko dana do tjedana nakon porođaja.
Laktogeneza III Prolaktin i oksitocin su od presudne važnosti za uspostavljanje dojenja, međutim, kad se jednom uspostavi ponuda i potražnja mlijeka, volumen i sadržaj proizvedenog mlijeka kontroliraju se lokalno, u dojkama. Iako je razina prolaktina u prosjeku viša među dojiljama u odnosu na žene koje ne doje, sama razina prolaktina nije u korelaciji s volumenom mlijeka. U ovoj fazi proizvodnju mlijeka pokreće učinkovito pražnjenje mlijeka iz dojki. Jedini način za održavanje potrebne količine mlijeka je često i učinkovito pražnjenje dojki. Rijetko ili nepotpuno pražnjenje dojki smanjuje dotok krvi u alveole i signalizira stanicama koje proizvode mlijeko da nema potrebe za većom količinom mlijeka i da proizvode manje mlijeka.
Humano mlijeko mini| Dva uzorka humanog mlijeka (25 ml). Uzorak s lijeve strane je tzv. prednje mlijeko, vodenasto mlijeko koje dolazi iz pune dojke. Desno je tzv. stražnje mlijeko, kremasto mlijeko koje dolazi iz dojke koja je gotovo ispražnjena. O sadržaju humanog mlijeka treba raspravljati u dvije odvojene kategorije – o nutritivnom sadržaju i bioaktivnom sadržaju, odnosno enzimima, proteinima, antitijelima i signalnim molekulama zbog kojih dijete ostvaruje od dojenja prednosti koje nisu samo prehrambene.
Nutritivni sadržaj Uzorak predviđenog sadržaja hranjivih tvari u majčinom mlijeku je relativno dosljedan. Mlijeko se proizvodi od hranjivih tvari u majčinom krvotoku i tjelesnim zalihama. Ima optimalnu ravnotežu masti, šećera, vode i proteina koja je potrebna za rast i razvoj djeteta i prilagođava se njegovoj dobi. Različiti čimbenici mogu utjecati na nutricionistički sastav majčinog mlijeka, uključujući gestacijsku dob, dob djeteta, dob majke, pušenje majke i prehrambene potrebe dojenčeta.
Prvo mlijeko koje se proizvodi u dojkama naziva se kolostrum. Volumen kolostruma proizvedenog tijekom svakog hranjenja je mali, ali prikladan za veličinu želuca novorođenčeta i dovoljan, kalorijski, za hranjenje novorođenčeta tijekom prvih nekoliko dana života. Proizveden tijekom trudnoće i prvih dana nakon poroda, kolostrum je bogat proteinima i vitaminima A, B12 i K koji podržavaju rast dojenčadi, razvoj mozga, vida, imunološkog sustava,crvenih krvnih stanica i postupak zgrušavanja. Majčino mlijeko također sadrži dugolančane polinezasićene masne kiseline koje pomažu razvoju mrežnice i živčanog sustava. Druga vrsta mlijeka je prijelazno mlijeko koje je faza u prijelazu s kolostruma na zrelo mlijeko. Kako majčino mlijeko sazrijeva tijekom nekoliko tjedana, sadržaj proteina u mlijeku u prosjeku se smanjuje. Kalorijski sadržaj majčinog mlijeka odražava kalorijske potrebe dojenčeta, koji se povećavaju nakon 12 mjeseci. Kalorijski sadržaj majčinog mlijeka u prvih 12 mjeseci dojenja je približno 58-72 kalorije/100 ml. Usporedno, kalorijski sadržaj nakon 48 mjeseci je otprilike 83-129 kalorija/100 ml. To dokazuje da dojenje i nakon navršene godine dana itekako ima nutritivnu vrijednost
Kada majka ima pune dojke i doji ili izdaja, prvo mlijeko koje se izađe iz dojke zove se prednje mlijeko. Prednje mlijeko je obično manje bogato kalorijama. Majke često na osnovu izgleda prednjeg mlijeka misle da njihovo mlijeko nije dovoljno hranjivo, međutim, tzv. zadnje mlijeko koje slijedi u nastavku dojenja, bogato je kalorijama i mastima. Zato je važno da majka omogući djetetu da u podoju posiše i stražnje mlijeko
Ako majka sama ne pati od deficita vitamina, njeno mlijeko zadovoljava potrebe djeteta, s izuzetkom vitamina D. Američki Centar za kontrolu bolesti (CDC), britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS), Kanadsko pedijatrijsko društvo, Američka akademija za pedijatriju (AAP) i Američka akademija obiteljskih liječnika složni su da majčino mlijeko ne osigurava dojenčadi dostatnu količinu vitamina D, stoga savjetuju roditeljima da u prehranu dojene djece dodaju 400 IJ vitamina D, a ista je preporuka i hrvatskih stručnih društava Dokazano je da davanje ove količine vitamina D dojenčadi smanjuje stopu insuficijencije vitamina D (definirano kao 25-OH vitamina D < 50 nmol/L). Međutim, u najnovijem Cochraneovom pregledu nije bilo dovoljno dokaza da se utvrdi je li ova količina smanjila stope nedostatka vitamina D (definiranog kao 25-OH vitamina D < 30 nmol/L) ili rahitisa.
Djeca rođena u terminu obično ne trebaju nadomjestak željeza. Odgađanje stezanja pupkovine pri rođenju najmanje jednu minutu poboljšava status željeza dojenčadi tijekom prve godine. Kada se u prehranu djeteta uvede raznovrsna čvrsta hrana u dobi od 6 mjeseci, roditelji bi trebali paziti da biraju hranu bogatu željezom kako bi pomogli u održavanju zaliha željeza svoje djece.
Bioaktivni sadržaj