mini|desno|Ustaški vojnik, 1942. Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), od 1933. godine Ustaša – Hrvatski oslobodilački pokret (UHOP), bilo je hrvatsko separatističko, ultranacionalističko i terorističko tajno društvo koje se kasnije razvilo u fašistički politički pokret. UHRO osnovao je i vodio Ante Pavelić od 1929. godineBei der verbreiteten Behauptung die Gründung sei am 10. Januar 1929 erfolgt, handelt es sich um eine Propagandalüge der Ustascha. Siehe tijekom progonstva u Kraljevini Italiji. Pripadnike organizacije zvalo se ustašama po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike ili ustanike. Kao naziv za pojedinoga člana kao i za cijelu organizaciju izabran je u spomen na ustaničke vojnike koji su se 1871. borili u rakovičkom ustanku pod Eugenom Kvaternikom za Hrvatsku neovisnu od Austro-Ugarske.
Ustaše su osnovane kao reakcija na to što je jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević proglasio Šestosiječanjsku kraljevsku diktaturu. Njihova struktura i rituali na početku djelovanja bili su usporedivi s onima drugih nacionalno-terorističkih tajnih društava na području jugoistočne Europe poput Crne ruke ili VMRO-a, a bili su usmjereni na oružanu borbu za »neovisnu hrvatsku državu na njezinom cjelokupnom etničkom i povijesnom području«. Do 1941. broj formalno primljenih ustaša, koje su činili studenti, profesori, književnici, odvjetnici, bivši c. i kr. časnici, članovi katoličkih udruga i pripadnici marginaliziranih društvenih skupina vjerojatno nikada nije iznosio više od 3000 do 4000 članova u domovini i u progonstvu. Povjesničar Mark Biondich piše o maksimalno 10 000 članova u 1941. godini.Mark Biondich: Religion and Nation in Wartime Croatia : Reflections on the Ustaša Policy of Forced Religious Conversions, 1941–1942. In: The Slavonic and East European Revue. Jg. 83, Nr. 1, 2005., str. 79.
Ustaške baze i logori za obuku, u kojima je bilo smješteno do 300 osoba, uglavnom su se nalazili u Mađarskoj i/ili Italiji sve dok ustaše nisu neočekivano preuzele vlast u novoosnovanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) sredinom travnja 1941. uz potporu Sila Osovine. Organizacija je, nakon dolaska na vlast, uspostavila totalitarnu diktaturu, uglavnom na područjima današnje Republike Hrvatske, cijele Bosne i Hercegovine i manjem dijelu Vojvodine. Bila je odgovorna za progon i genocid nad raznim etničkim skupinama, najviše nad Srbima, Židovima i Romima te je odgovorna za ubojstva brojnih političkih protivnika i uspostavu koncentracijskih logora.
Ustaški pokret prestao je postojati u svibnju 1945., nakon pada NDH i savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Neki su pripadnici vodstva preko tzv. samostanskih ruta pobjegli u inozemstvo, gdje su nastavili djelovati. Mnoge su domobrane, pripadnike ustaške vojnice i ratne zarobljenike strijeljali partizani tijekom Bleiburške tragedije. Nakon uspostave socijalističke Jugoslavije formirane su iseljeničke organizacije poput Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Hrvatskog revolucionarnog bratstva ili Hrvatskog narodnog otpora.
Pozadina Nakon završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske monarhije njezine južne države (Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina) ujedinile su se sa Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca koja je kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Ustaški pokret nastao je od skupina koje su 20-ih godina 20. stoljeća činile desno krilo hrvatske opozicije centralističkom i srpsko-hegemonističkom državnom poretku Kraljevine.
Najvažnija od njih bila je Hrvatska stranka prava koja je nastala iz desnog, strogo protujugoslavenskog krila istoimene starije stranke. Kasniji ustaški vođa i odvjetnik, Ante Pavelić, bio je jedan od vodećih članova te stranke u tom razdoblju. U početku ta i slične skupine nisu mogle dobiti veći utjecaj. Dominantna politička snaga u tadašnjoj Hrvatskoj bila je i ostala Hrvatska seljačka stranka (HSS) pod vodstvom Stjepana Radića.
Nastanak Osnivanje mini|lijevo|Mijo Babić, Vlado Černozemski (ubojica kralja), i sudionik Zvonimir Pospišil (lijevo prema desno) tijekom vojne obuke u ustaškom logoru Janka Puszta južno od Velike Kaniže u Mađarskoj (oko 1934.) Krajem listopada 1928. Ante Pavelić osnovao je, u početku ilegalne, ustaše. Mogao se osloniti na protujugoslavenske, revanšističke i iredentističke snage u Italiji, Mađarskoj i Bugarskoj te na legitimističke krugove u Austriji i revanšistički pokret u Njemačkoj. Tijekom državne krize koja je uslijedila nakon što je hrvatskog demokrata Stjepana Radića u Beogradu ubio Puniša Račić, kralj Aleksandar I. izvršio je državni udar 6. siječnja 1929. Raspustio je parlament, suspendirao ustav iz 1921. i proglasio kraljevsku diktaturu koja je također zabranila prijašnje nacionalne simbolike. Dan je kasnije Pavelić emigrirao u Italiju gdje je okupio ustaške iseljenike i formirao ih u terorističku organizaciju. Pristaše se obučavalo za terorističke i subverzivne akcije u centrima i logorima u Mađarskoj, Italiji i Austriji. U azilu je Pavelić napisao program za ustaše, »Statut« (1932.) i »Načela« koja su proširena 1941. godine.
Ustaše su sebe doživljavali kao hrvatski pokret za osamostaljenje protiv srpske hegemonije u Jugoslaviji i za razvoj Velike Hrvatske s uključivanjem Bosne, Hercegovine i Srijema, a srpsko se stanovništvo treba brzo eliminirati. Ustaše su se razvile u fašistički pokret po uzoru na Mussolinija i Hitlera. Od 1929. do 1934. aktivno ga je podržavao Mussolinijev fašistički režim kako bi destabilizirao državu Jugoslaviju koja je stajala na putu talijanskoj prevlasti na Jadranu i Balkanu.
Iako njihovi pristaše nisu bili mnogobrojni u Jugoslaviji, infiltrirali su se u Hrvatsku seljačku stranku i intenzivno nastojali proširiti njezine desne i separatističke snage. Neke od njihovih tajnih baza u državi bili su katolički samostani i sjemeništa. Vlada je na ustaško djelovanje reagirala nasilnim suzbijanjem svakog potencijalnog otpora. Nekoliko pripadnika oporbe koji nisu bili uključeni u terorističke aktivnosti, uključujući Milana Šufflaya, ubili su agenti jugoslavenske tajne službe time izazvavši međunarodne prosvjede.
Ciljevi Samostalnost Hrvatske mini|»Ustav hrvatske revolucionarne organizacije ustaša« od 7. siječnja 1929. (tiskan 1932.)
Jedan od glavnih ciljeva ustaša bila je »obnova slobodne i neovisne hrvatske države na cjelokupnom povijesnom i etnički zatvorenom prostoru hrvatskog naroda«.Ante Pavelić: Die kroatische Frage. Entstehung: 28. Oktober 1936. Privatdruck des Instituts für Grenz- und Auslandstudien, Berlin 1941., str. 23. Taj se cilj trebao »postići svim sredstvima, čak i oružanom pobunom«.Punkt 1 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt, Berlin 1944., str. 192. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. Nr. 6–7. Zagreb 2. lipnja 1941., str. 4 f.
Pod »područjem hrvatskog naroda« podrazumijevalo se: Nakon ostvarenja cilja ustaški je pokret htio »svim sredstvima štiti državnu samostalnost i etničku posebnost hrvatskog naroda i boriti se za to da u hrvatskoj državi vlada samo hrvatski narod, da ostane jedini vladar nad svim materijalnim i duhovnim dobrima u svojoj zemlji, koji je progresivan i pošten, vođen u duhu ustaških načela«.Punkt 2 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944., str. 192. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. Nr. 6–7. Zagreb 2. lipnja 1941., str. 4 f.
Neprijatelji Protivnicima ovih ciljeva i neprijateljima ustaše su smatrali:
srpsku državnu vlast međunarodno slobodno zidarstvo judaizam komunizam.Ante Pavelić: Die kroatische Frage. Nastanak: 28. listopada 1936. Privatdruck des Instituts für Grenz- und Auslandstudien, Berlin 1941., str. 26 ff.
Organizacija Podjela mini|200px|Propagandi plakat s natpisom: »ROB NIKADA!« Ustaška je organizacija bila podijeljena na: »Roj«, ustaše na jednom mjestu »Tabor«, roj na području jedne općine »Logor«, svi tabori jednoga okruga »Stožer«, svi logori na području jednog kotara.
Nadalje, postojao je i »sveučilišni stožer« za cjelokupno studentsko tijelo koji je bio neposredno podređen zapovjedništvu.Punkt 3 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944., str. 193. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. br. 6–7. Zagreb 2. lipnja 1941., str. 4 f.
Prije 1941. bilo je devetnaest stožera u izbjeglištvu na području tzv. »Velike Hrvatske«. Zbog velikoga broja Hrvata u iseljeništvu postojala su i tri »Stožera« u Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi.Ante Pavelić: Eingabe an den Staatsanwalt beim Appellationsgericht in Aix-en-Provence. In: Volk und Reich. Heft 2 (Februar). Volk und Reich, Berlin 1936., str. 161.
Iznad svega stajao je »ustaški stožer« koji je usmjeravao svaku djelatnost koja se odnosila na cjelokupni pokret i borbu za slobodu. Stožer se sastojao od Vijeća doglavnika i štaba pobočnika. Poglavnik je imenovao i smjenjivao najviše dvanaest doglavnika i glavne pobočnike.Punkt 5 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944., str. 193. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. br. 6–7. Zagreb 2. lipnja 1941., str. 4 f.
Poglavnika su birali osnivači ustaške organizacije ili stožer kada je bilo slobodno mjesto.Punkt 4 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932.). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944., str. 193. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. br. 6–7. Zagreb 2. lipnja 1941., str. 4 f.
Pomladak
mini|200px|Ustaški službenik sa spomen-znakom za zasluge u razvoju i osposobljavanju Ustaške mladeži (UM) na prsnom džepu, listopad 1942. Nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske formirana je Ustaška mladež po uzoru na Hitlerovu mladež.
Njezine podskupine bile su Ustaška uzdanica za učenike osnovnih škola od 7. do 11. razreda, Ustaški junaci za djecu od 11. do 15. god. i Ustaška Starčevićeva mladež od 15. do 21. godine života.
Učlanjenje Svaki Hrvat koji je bio »sposoban za ustašku borbu i odan ustaškim načelima […]« mogao je postati ustaša.Punkt 9 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944, S. 194. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. Nr. 6–7. Zagreb 2. Juni 1941, S. 4 f. Dužnosti ustaše bile su polaganje ustaške prisege i neizostavno obavljanje svih poslova, svih dužnosti, svih naredbi i propisa te nepokolebljiv osjećaj odgovornosti.Punkt 10 der Verfassung der kroatischen Ustaschen-Freiheitsbewegung (1932). In: Emil Robert Gärtner: Kroatien in Südslawien. Junker und Dünnhaupt Verlag, Berlin 1944, S. 194–195. Zitiert nach: Za Dom: Kroatische Korrespondenz für Politik, Wirtschaft und Kultur. Nr. 6–7. Zagreb 2. Juni 1941, S. 4 f.
Zakletva, koja se u skladu s propagandom trebala položiti ispred raspela, noža i pištolja, glasila je:
Simboli Grb mini| Kovanica u vrijednosti od pet kuna; srebrna medalja s ustaškim znakom (propagandni reljef, 1934.) mini|Ustaški grb na promidžbenom plakatu za »hrvatski krugoval«, državni radio u NDH Ustaški grb bilo je plavo, veliko slovo »U« sa serifima koji sadrži srebrnu, heraldičku granatu crvena plamena. Na granati je bio i povijesni crveno-bijeli grb Hrvatske s prvim poljem u bijeloj boji. Shema boja znaka odražavala je hrvatske nacionalne boje: crvenu, bijelu i plavu.Mario Jareb: Hrvatski simboli (Kroatische Symbole). ALFA d.d. Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2010, S. 210 (kroat.) und 427 (englisch).