230px|mini|desno|Početni stupnjevi ljudske embriogeneze. Razvojna biologija je grana biologije koja proučava procese kojim životinje i biljke rastu i razvijaju se. Obuhvaća biologiju regeneracije, nespolno razmnožavanje, metamorfozu, rast i diferencijaciju matičnih stanica u odraslom organizmu.
U kasnom 20. stoljeću, disciplina se u velikoj mjeri preoblikovala u evolucijsku razvojnu biologiju.
Glavni procesi tijekom embrionskoga razvoja životinja su: regionalna specifikacija, morfogeneza, stanična diferencijacija, rast i sveukupna kontrola vremena odvijanja procesa koju istražuje evolucijska razvojna biologija:
Regionalna specifikacija odnosi se na procese koji čine prostorni obrazac početno sličnih stanica. To generalno uključuje djelovanje citoplazmatskih determinanti, koje se nalaze unutar dijelova oplođenog jajeta i induktivnih signala koji se emitiraju iz signalnih centara u embrionu. Rane faze regionalne specifikacije ne čine funkcionalno diferencirane stanice, već staničnu populaciju čija je namjena razviti se u određeno područje ili dio organizma. One su definirane izražavanjem specifičnih kombinacija transkripcijskih faktora.
Morfogeneza se odnosi na oblikovanje trodimenzionalnog oblika. Uglavnom obuhvaća orkestrirano kretanje pojedinih stanica. Važna je za nastanak tri početna sloja ranog embriona (ektoderm, mezoderm i endoderm) te za izgradnju složenih struktura tijekom razvoja organa.
Stanična diferencijacija specifično se odnosi na oblikovanje funkcionalnih tipova stanica kao što su: živčane, mišićne, sekretorni epitel itd. Diferencirane stanice sadrže velike količine specifičnih bjelančevina povezanih sa staničnom funkcijom.
Rast uključuje i sveukupno povećanje veličine, ali i diferencijalni rast dijelova (alometrija) koji doprinosi morfogenezi. Rast uglavnom nastaje dijeljenjem stanica, ali i promjenom veličine stanice i nakupljanjem vanstaničnih materijala.
Razvoj biljaka obuhvaća slične procesa onima kod životinja. Međutim, biljne stanice uglavnom su nepomične, pa se morfogeneza postiže diferencijalnim rastom, bez kretanja stanica. Također, induktivni signali i geni koji su uključeni razlikuju se od onih koji kontroliraju razvoj životinja. Regeneracija ukazuje na sposobnost ponovnog razvoja dijela koji nedostaje. Carlson, B.M. (2007) Principles of Regenerative Biology. Academic Press, Burlington MA.
Izvori