Bitka kod Krasnika je bitka koja se između austrougarske i ruske vojske vodila tijekom Prvog svjetskog rata na Istočnom bojištu. Ista je trajala od 23 do 25. kolovoza 1914., te je završila porazom ruske vojske.
Bojište Krasnik je grad u današnjoj istočnoj Poljskoj s oko 25.000 stanovnika koji se 1914. nalazio na teritoriju Ruskog Carstva, nekih 35 km sjeverno od austrougarsko-ruske granice. Grad je smješten 50 km južno od Lublina, važnog željezničkog čvorišta poljskog bojišta. Lublin je ujedno bio i glavna komunikacijska linija između ruskih armija Sjeverozapadnog i Jugozapadnog fronta. Preko Lublina su se velike formacije ruskih snaga mogle premještati sa galicijskog na poljski dio Istočnog bojišta i obrnuto tako da bi se njegovim zauzimanjem prekinuta veza između armija dvaju ruskih frontova. Krasnik se tako našao na smjeru djelovanja obiju zaraćenih strana; ruske 4. armije pod zapovjedništvom generala Antona Saltze koja je krenula prema zapadnoj Galiciji sa sjevera prema jugu i jugoistoku, te austrougarske 1. armije pod zapovjedništvom generala konjice Viktora Dankla koja je krenula prema sjeveru iz zapadne Galicije. Potrebno je navesti da je Krasnik od austrougarsko-ruske granice odvajala Tanevska šuma, široko područje gustih crnogoričnih i bjelogoričnih šuma koje se protezalo nekih 90 km u smjeru zapad-istok, od rijeke Visle na zapadu do Frampola na istoku, omeđeno a juga rijekom San i manjom rijekom Tanew. Sjeverno od ovog područja počinjala je poljska ravnica, otvoreni teren s brežuljcima i visoravnima koji su pružali dobra vojna uporišta, osobito topništvu, ali u cijelosti pogodnoga za manevriranje velikih formacija. Svakoj vojsci je prelaženje ovog šumskog područja prije ravnice bilo rizično zbog mogućnosti da jaka topnička vatra protivničke vojske, šrapneli i zapaljivanje šume nanesu velike gubitke. Stoga je, u skladu s tadašnjom ofenzivnom doktrinom, imperativ svake vojske bio što prije prijeći ovo područje i započeti vojne operacije.Filip Katanić, Galicija 1914., Despot Infinitus d.o.o., Zagreb, 2020., str. 141-162,thumb|180px|lijevo|Viktor Dankl, zapovjednik austrougarske 1. armije
Austrougarske snage Austrougarska 1. armije pod zapovjedništvom generala konjice Viktora Dankla rasporedila se od ruske granice kod spajanja Visle sa Sanom do Jaroslava. Sastojala se od tri korpusa i to I., V. i X., te je ukupno brojala 340.000 vojnika i 11.000 konja. Međutim, borbeni sastav u prvoj borbenoj liniji činile se 232 pješačke bojne (232.000 pješaka), 5500 konjanika raspoređenih u 30 konjičkih eskadrona i 400 topova.
Najzapadniji, I. korpus nalazio se pod zapovjedništvom generala konjice Karla von Kirchbacha te je držao liniju bojišta od Rudnika do Kamena. Brojio je 29 bojni, 5 konjičkih eskadrona i 98 topova raspoređenih u 17 bitnica. Sastojao se od 5. pješačke divizije kojom je zapovijedao podmaršal Karl Scotti i 46. landverska divizija pod zapovjedništvom podmaršala Karla Nastopila.
U sredini se nalazio V. korpus kojim je zapovijedao general topništva Paul Puhallo. Isti je u svom sastavu imao 42 bojne, 7 konjičkih eskadrona i 146 topova raspoređenih u 25 bitnice. Sastojao se od tri divizije i to od 14. pješačke divizije pod zapovjedništvom podmaršala Huga Martinyja, 33. pješačke divizije kojom je zapovijedao podmaršal Karl von Rebracha i 37. honvedske divizije pod zapovjedništvom podmaršala Adriana Wiebera.
Najistočnijim korpusom 1. armije, onim X. zapovijedao je general pješaštva Hugo Meixner von Zweienstamm. Korpus se sastojao također od tri divizije i to 2. pješačke divizije pod zapovjedništvom podmaršala Antona Lipošćaka, 24. pješačke divizije kojom je zapovijedao podmaršal Andreas Pitlik i 45. landverske divizije pod zapovjedništvom Stephana Ljubičića. Brojala je 39 bojni, 7 konjičkih eskadrona i 140 topova raspoređenih u 24 bitnice.
U pričuvi 1. armije nalazila se 12. pješačka divizija kojom je zapovijedao podmaršal Paul Kestranek, 3. konjička divizija pod zapovjedništvom podmaršala Adolfa von Brudermanna i 9. konjička divizija kojom je zapovijedao podmaršal Leopold von Hauer.
Na lijevoj obali Visle, zapadno od 1. armije, nalazila se Armijska grupa Kummer pod zapovjedništvom generala konjice Heinricha Kummera. Sastojala se od 95. landšturmske divizije kojom je zapovijedao general bojnik Artur von Richard-Rostoczil, 106. landšturmske divizije pod zapovjedništvom Karla von Czappa i 7. konjičke divizije kojom je zapovijedao podmaršal Ignaz von Korda.
Ruske snage Ruska 4. armija kojom je zapovijedao general pješaštva Anton Saltza predstavljala je najzapadniju armiju koja se nalazila u sastavu Jugozapadnog fronta. Rasporedila se na području južno od Lublina, te je po snazi bila najslabija od svih ruskih armija na Istočnom bojištu, obzirom da se sastojala od tri korpusa, dok su se ostale ruske armije u svom sastavu imale četiri korpusa. Armija je u svom sastavu imala ukupno šest pješačkih i tri konjičke divizije raspoređenih u smjeru zapada prema istoku, pojačanih jednom neovisnom pješačkom i konjičkom brigadom. Ukupno je brojala 200.000 vojnika , dok je njezina borbena snaga iznosila 135.000 vojnika koji su bili raspoređeni u 104 pješačke bojne sa 104.000 pješaka, 100 konjaničkih eskadrona i 350 topova.
Najzapadnije se nalazio XIV. korpus pod zapovjedništvom generala pješaštva Ippolita Vojšin-Murdas-Žilinskog. U svom sastavu imao je 18. pješačku diviziju kojom je zapovijedao general poručnik Dimitri Balanin, te 45. pješačku diviziju pod zapovjedništvom general poručnika Ivana Geršeljmana. Također, u sastavu korpusa nalazila se i 2. pješačka brigada.mini|Anton Saltza, zapovjednik ruske 4. armije
Istočnije od XIV. korpusa, nalazio se XVI. korpus na području Piotorkow-Kšonova. Istom je zapovijedao general pješaštva Platon Geisman koji je u svom sastavu imao 41. pješačku diviziju pod zapovjedništvom general poručnika Fedora Jazvina i 47. pješačku diviziju kojom je zapovijedao general poručnik Vladimir Bolotov.
Najistočnije se nalazio Grenadirski korpus i to u području Dombe-Goržkov, a istim je zapovijedao general topništva Josif Mrozovski. Grenadirski korpus se sastojao od 1. grenadirske divizije kojom je zapovijedao general poručnik Aleksandar Postovski i 2. grenadirske divizije pod zapovjedništvom general poručnika Nikolaja Stavroviča.
Početni pokreti snaga Kasno poslijepodne 21. kolovoza u austrougarski Glavni stožer u Przemyslu glasnik je donio poruku da su njemačke snage iz 8. armije kojima je zapovijedao Maximilian von Prittwitz poražene u Bitci kod Gumbinnena u Istočnoj Pruskoj od strane ruske 1. armije kojom je zapovijedao Paul von Rennnenkampf. Navedeno početno njemačko posrtanje na Istočnom bojištu imalo je dalekosežne posljedice na austrougarsku vojsku jer je od Conrada otklonilo svaku sumnju da Ruse treba napasti u Galiciji. Vjeran svojoj ofenzivnoj doktrini i prevladavajućem mišljenju onoga vremena o superiornosti ofenzive nad defenzivom, Conrad je vjerovao da bi nagli zaokret u ratnoj strategiji prema defenzivi izazvao veliki šok kod njegovih časnika, ali i njemačkih saveznika. Uz navedeno, neodlučnost načelnika Glavnog stožera svakako bi odavalo lošu sliku i utjecalo na moral vojske. Osim toga, i njemačko vojno zapovjedništvo je vršili pritisak da austrougarska vojska počne s ofenzivnim djelovanjima a kako bi se oslabio ruski pritisak na njemačku 8. armiju. Kada je kasno poslijepodne 21. kolovoza u Glavni stožer stigla i izravna zapovijed cara Franje Josipa I. da 1. i 4. armija odmah krenu u napad, Conrad je izdao završnu zapovijed za pokret čime je glavnina austrougarske vojske u Galiciji stavljena u pogon.
Conrad je 22. kolovoza u 7:30 sati poslao operativnu zapovijed svim austrougarskim jedinicama u Galiciji za aktivno djelovanje prema neprijatelju. To se posebno odnosilo na 1. armiju kojoj je podršku trebao osigurati II. korpus pod zapovjedništvom generala pješaštva Blasiusa Schemue koji se nalazio u sastavu 4. armije. Ovaj korpus nalazio se istočno od 1. armije i to na lijevom krilu 4. armije, te je trebao pokrivati pokrete desnog krila 1. armije koje je činio X. korpus kojim je zapovijedao Hugo Meixner von Zweienstamm. S druge strane, tri korpusa ruske 4. armija (XIV., XVI. i Grenadirski) su 22. kolovoza počeli su polako i oprezno ulaziti u Galiciju. Kretali su se iz smjera Lublina prema jugu i već su u poslijepodnevnim satima dostigli područje oko rijeke Wyznice, zapadno do potoka Por, istočno od Krasnika gdje su prenoćili.
Ususret ruskim snagama kretale su se jedinice austrougarske 1. armije generala Dankla koje su 22. kolovoza prešle rijeku Tanev i počele pokret prema sjeveru. Na lijevome krilu, I. korpus pod zapovjedništvom Karla von Kirchbacha kretao se u smjeru Zaklikowa, sela koje se nalazi 20 km južno od Krasnika. Istočno od I. korpusa, kretao se V. korpus pod zapovjedništvom Paula Puhalla prema selu Polichna udaljenom 15 km jugoistočno od Krasnika. Dalje istočno, na desnom krilu 1. armije, nastupao je X. korpus kojim je zapovijedao Hugo Meixner koji se kretao prema gradiću Janow Lubelskom na rubnome području tanevske šume na rijeci Bialki, oko 20 km istočno od Polichne.
S obje strane konjaništvo je pružalo vojskama konjaničku podršku u vidu zaštite pokreta glavnine snaga od iznenadnog neprijateljskog udara i u vidu izviđanja. Konjaništvo je uočilo pokrete masovnih snaga koji su ukazivali na veliku bitku. Austrougarsko konjaništvo je tako uočilo pokret ruskog XIV. korpusa, 13 konjičke divizije i Gardijske konjaničke brigade. Uslijed toga, 3. konjička divizija pod zapovjedništvom Adolfa von Brudermanna je raspoređena na lijevo, a 9. konjička divizija pod zapovjedništvom Leopolda von Hauera na desno krilo Danklove vojske.
Bitka 23. kolovoza U rano ujutro nedjelje 23. kolovoza, austrougarske snage na lijevom krilu (I. i V. korpus) već su zauzele visoravni sa sjeverne strane Tanevske šume koje su dominirale ravnicom prema Krasniku. S druge strane, ruskim snagama je tek tada izdana zapovijed da krenu zauzimati te iste visoravni tako da su ruske snage u napredovanju već zatekle austrougarske na ovim položajima. Dvije vojske su došle u doticaj na liniji zapad-istok, na otvorenom terenu, te su mogle manevrirati na širokome prostoru bez rovova, baš onako kako su to na početku Prvog svjetskog rata generali zamišljali da će se odigravati velike bitke.
Oko 9:00 sati ujutro prvi dijelovi I. korpusa generala Kirchbacha na lijevom krilu austrougarskog rasporeda došli su u kontakt sa neprijateljem. Peta pješačka i 45. landverska divizija sukobile su se sa 18. divizijom iz XIV. korpusa kojom je zapovijedao general poručnik Dimitri Balanin, a koja je napredovala iz Krasnika prema selu Zaklikowu. Borbe su se razvile nekoliko kilometara sjeverno od Zaklikowa. Iako su ruske 13. i 14. konjička divizija uspjele poraziti 3. konjičku diviziju pod zapovjedništvom Adolfa von Brudermanna, morale su se povući kada su napadnute od strane austrougarske 12. pješačke divizije i 1. pohodne brigade koje su iz smjera Annopola udarile na njihov bok i pozadinu. Premda su austrougarske postrojbe bile umorne od napornog hoda do bojišnice, one su se žestoko obrušile na ruske snage tako da se ruski XIV korpus preko sela Goscieradowa počeo povlačiti prema Krasniku.mini|lijevo|Položaji suprotstavljenih vojski na dan 22. kolovoza 1914.