mini|desno|200px|Tanatos (Mors) s krilima, kip iz hrama u Efezu U rimskoj mitologiji Mors (poznat i kao Letum) božanska je personifikacija smrti.Johann Christoph Wilhelm Ludwig Döderlein. Handbook of Latin Synonymes. Grčki bog Tanatos jednak mu je. Mors je također latinska riječ za "smrt"; premda je gramatički rod te riječi u latinskome ženski, u umjetnosti starog Rima to božanstvo nije prikazano u ženskom obliku.Karl Siegfried Guthke, The Gender of Death: A Cultural History in Art and Literature (Cambridge University Press, 1999.)Diana Burton, The Gender of Death, Personification in the Greek World (Ashgate, 2005.) Međutim, latinske pjesnike ograničavao je gramatički rod te riječi.Diana Burton, "The Gender of Death," in Personification in the Greek World (Ashgate, 2005), str. 57–58. Horacije spominje pallida Mors, "blijedu Smrt", koja podjednako kuca na vrata siromašnih i vladara.Horacije, Ode, 1.4.14–15. Seneka, kojem je Mors također blijedo biće, spominje njegove "pohlepne zube".Avidis … dentibus: Seneka, Bijesni Herkul 555. Tibul prikazuje Morsa kao crnog ili tamnog.Tibul 1.3.3.
Mors je sin božice noći Noks. Brat mu je bog sna Somnus. Mors se miješa s Marsom, bogom rata (zbog imena),Jane Chance, Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177 (University Press of Florida, 1994.) i Plutonom, bogom koji vlada podzemljem i dušama mrtvaca, ali nije bog smrti.
Prema mitu kad netko umre, Mors mu uzme dušu i odnese je do Plutona. U jednoj priči Herkul je trebao spasiti jednu ženu, odnosno njezinu dušu od Morsa.
Mors je Plutonov sluga. S Merkurom, Jupiterovim sinom i Plutonovim nećakom, nosi duše u podzemlje. Izvori
Kategorija:Rimski bogovi