Budva (crnogor. ćiril. Будва, tal. Budua) je grad i općina na Crnogorskom primorju, Crna Gora.
Povijest Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na Jadranu. Prema legendi, osnivač Budve bio je Kadmo, sin feničanskog kralja Agenona, vladara Tebe, muža Aresove i Afroditine kćeri Harmonije. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad Tebu na volovskoj zaprezi (otud naziv Butoe – volovi), potom su došli u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg Drača.
Antička Budva datira iz 4. st. pr. Kr. i jedan je od najstarijih gradova na istočnojadranskoj obali. Starorimsko naselje na mjestu Budve (opidum civium Romanorum) jezgra je širenja kršćanstva u budvansko zaleđe među romanizirane Ilire i nadolazeće Slavene. U 6. stoljeću ovdje je dobro ustrojena crkvena struktura s biskupom na čelu. Iz tog doba datira bazilika. Pouzdano se zna da je u Budvi 743. bilo sjedište biskupije. Godine 840. podignuta je crkva sv. Marije in Punta, najstariju datiranu crkvu u čast Blažene Djevice Marije na istočnojadranskoj obali.RadioDux don Anton Belan: PROSLAVLJEN SV. IVAN KRSTITELJ ZAŠTITNIK BUDVE I NEKADAŠNJE BUDVANSKE BISKUPIJE, 25. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2018.)
841. g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu.
Sjedinjenjem Zete s Raškom (1185. – 1361.) počinje pravoslavizacija ovih prostora u drugoj polovici XII. stoljeća. Budva je zauzeta na silu. Pravoslavlje je prvo uvedeno u okolicu te poslije u grad Budvu. Zato je 1346. godine papa Klement VI. zatražio od Stjepana Dušana neka vrati katoličkoj Crkvi šest nasilno oduzetih samostana, među njima i samostan sv. Marije Budvanske. Budvanski statut propisivao je da se na blagdan sv. Ivana imperatoru mora platiti 100 perpera i 4 denara. Izvjesno je da se sv. Ivan Krstitelj slavi kao zaštitnik Budve barem od nemanjićkih vremena. Nakon propasti srpske države Budvom naizmjence vladaju feudalni gospodari Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stevan Lazarević, Đurađ Branković.
Iz predmletačkih vremena datira grb i zastava grada sa sv. Ivanom Krstiteljem. Godine 1442. zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Na osnovu izvještaja mletačkog sindika Đustinijanija iz 1553. godine doznajemo da su Budvani pripadali pravoslavnoj crkvi, a da su zaslugom barskog nadbiskupa 1521. godine prešli na katoličanstvo. Dva se događaja ističu tog vremena mletačke vladavine: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine. Budvanskoj je vlasteli pripadao je do 1610. godine otok sv. Nikole (Školj). Tad je postao vlasnost katoličke crkve sv. Ivana Krstitelja. Još u 18. stoljeću u Budvi i okolici bilo je šesnaest katoličkih crkava. Malobrojnost pravoslavnih vjernika ističe se u činjenici da je zetski mitropolit u 15. st., kad je u Budvi bio čuvar gradske tvrđave, dohodak dobivao od srednjovjekovne budvanske komune, jer nije mogao biti uzdržavan od vlastite pastve koja je u gradu i bližoj okolici bila malobrojna. Godine 1802. otok sv. Nikole je Crkva sv. Ivana Krstitelja prodala seljacima općine Paštrovske, najviše selu Bečićima, a u vlasnosti je zadržala onoliko koliko je ograđeno zidom. Padom Mletaka Budvom vlada Austrija sve do 1806. godine. Slijedi rusko-crnogorska uprava 1806./07. Napoleonove snage dolaze u Budvu kroz hrvatske krajeve i sve do 1813. Budva je pod francuskom vlašću. Sljedećih 100 godina Budvom su vladali Habsburzi. Početna desetljeća obilježila su Budvansku sudbinu teškim životom.(crnogorski) budva.travel Miroslav Luketić: Budva – kroz vjekove (pristupljeno 23. veljače 2015.) Kao i Kraljevina Dalmacija kojoj je pripadala, bila je gospodarski zaboravljeni kraj. Kao i cijela južna Dalmacija, trpila je učestale upade pljačkaša iz Crne Gore u kojoj knez nikako nije mogao uspostaviti čvrstu vlast. Mnogi stanovnici iselili su u Ameriku, Rusiju i Tursku. Do 1820. katolički Budvani pokapali su mrtve ispred samostanske crkve Santa Marija in Punta, što je Austrija 1820. zabranila. Nakon toag pokapaju mrtve na otoku Svetog Nikole, kojeg Budvani zovu Školj.RadioDux Budva - misa na ostrvu sv. Nikole, 12. svibnja 2013. (pristupljeno 31. listopada 2018.) 1828. godine ukinuta je Budvanska biskupija, čiji je teritorij 1830. pripojen Kotorskoj biskupiji.
Tek uz posredovanje budvanskog kanonika don Antona Kojovića u 19. stoljeću sagrađena je prva pravoslavna crkva. To je crkva sv. Trojice. Podignuta je na zemljištu benediktinske opatije.
U prvom svjetskom ratu Budva je u Austro-Ugarskoj monarhiji. Većina Budvana su bili prosrpski orijentirani pa se na strani savezničke – crnogorsko-srpske vojske borilo više od tisuću boraca iz ovoga kraja. U Budvu su savezničke snage ušle 8. studenoga 1918. U Kraljevini SHS bila je dijelom Zetske banovine. U međuratnom razdoblju budi se turizam koji polako preuzima ulogu glavne gospodarske grane. Izgradnja ceste prema Cetinju 1931. povezala je Budvu sa zaleđem. U Drugom svjetskom ratu Budva je pripala Italiji. Talijanske snage okupirale su ju 17. travnja 1941., a nakon pada Italije, u nju je ušla Njemačka rujna 1943. Budvanski je kraj dao svoj prinos borbi protiv okupatora, mnogo boraca u NOV vuklo je svoje korijene iz budvanskog kraja, od kojih je više od dvjesta poginulo. Oslobođenje od njemačkih okupatora dočekano je 22. studenoga 1944. kad su u Budvu ušli pripadnici Prve Bokeške brigada NOR-a.
U Titovoj Jugoslaviji bila je dio Crne Gore. U vrijeme crnogorskog napada na Hrvatsku u Dubrovačkoj operaciji, jedinice teritorijalne obrane iz Budve bile su pod zapovjedništvom viceadmirala Jokića.Opsada Dubrovnika – rat za mir, Srđa Pavlović 04/07/2009, Peščanik Nažalost u ovom sramotnom pohodu, Odjeljenju za narodnu odbranu u Budvi javilo se preko 260 dobrovoljaca. U Budvi, Tivtu i Baru završila su brojna privatna plovila koja su opljačkana sa sidrišta i marine Rijeke Dubrovačke. Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
Turizam Kao turističko odredište ovaj grad je poznat odavno – prvi turisti ovdje su stigli još 1923. godine, a danas Budvu često nazivaju i "metropolom turizma" jer je najposjećenija destinacija u Crnoj Gori i jedna od najposjećenijih na Jadranu. Među panoramom budvanske rivijere izdvajaju se: Sveti Stefan Miločer i Petrovac
Šport FK Mogren Budva VK Budva
Mediji Radio Televizija Budva
Kulturna i povijesna baština U Budvi su tvrđave Citadela, Kastelo, Kosmač na Brajićima i Mogren.Tvrđave u Budvi Samostani (manastiri) u Budvi i okolici su: Podostrog, 2 km od Budve, Praskvica, iznad miločerske plaže, Reževići iznad uvale Perazićeva Dola, Duljevo, sjeveroistočno od Miločera, Podlastva, na sjeverozapadnom rubu budvanske općine, Gradište, na omanjem uzvišenju iznad magistralnog puta prema Baru i Stanjevići, u pitomom prisoju iznad Budve, u središtu jos četiri općine, nekadašnje Donje Zete (Maina, Pobora, Brajića i Grblja). Podostrog i Stanjevići bili su u vlasništvu Cetinjskog manastira. Crkve su Sv. Trojice, Sv. Save Osvećenog, sv. Petke, katolička crkva Sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Budve iz 1200., kraj sjedišta biskupije, benediktinski samostan i crkva Santa Maria in Punta, ostatci ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća i crkva Svete Marije u Citadeli (Budva), Bogorodičina crkva u Podostrogu, sv. Save i sv. Nikole (manastir Gradište), sv. Nikole i sv. Trojice (samostan Praskvica), crkve u manastiru Reževići (sv. Uspenja), crkva sv. Tome (Bečići), Sv. Ilije (Petrovac), Sv. Nedjelje (otok Katič ispred Petrovca), Sv. Nikola (otok sv. Nikole), Sv. Krsta (Novoselje), Sv. Stefan, Sv. Preobraženja i Sv. Aleksandra Nevskog (Sv. Stefan).(crnogorski) Crkva Svetog Ivana u Starom gradu u Budvi - Moja Crna GoraCrkve u Budvi
U benediktinskom samostanu Sv. Marije in Punta polovicom 9. stoljeća osnovana je prva škola u Budvi. Prvo športsko društvo 1910., a prvo turističko 1922. godine.Istorija Budve
Stanovništvo Po službenom popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Budva imala je 15.909 stanovnika, raspoređenih u 33 naseljena mjesta.http://www.monstat.org/Popis/Popis01a.zip
Nacionalni sastav (2011.): Crnogorci – 9262 (48,73 %) Srbi – 7247 (38,13 %) Hrvati – 167 (0,88 %) nacionalno neopredijeljeni – 1116 (5,87 %) ostali – 1216 (6,40 %)
Vjerski sastav (po popisu 2003.): pravoslavci – 14.142 (88,89 %) katolici – 423 (2,65 %) ostali – 394 (2,47 %) neopredijeljeni – 553 (3,47 %) ne vjeruju – 267 (1,67 %) nepoznato – 130 (0,85 %)
Popis 2023. Prema službenim rezultatima popisa stanovništva iz 2023. godine, općina Budva imala je 27.445 stanovnika.
Nacionalni sastav (2023.) Nacionalnost Broj Postotak Srbi 9822 35,79 % Crnogorci 9774 35,61 % Rusi 3738 13,62 % Hrvati 370 1,35 % Ostali i neizjašnjeni 3741 13,63 % Ukupno 27.445 100 %
Materinski jezik (2023.) Jezik Broj Postotak Srpski 10.155 37,00 % Crnogorski 7647 27,86 % Ruski 4306 15,69 % Hrvatski 264 0,96 % Ostali i neizjašnjeni 5073 18,49 % Ukupno 27.445 100 %
Vjerska pripadnost (2023.) Vjerska pripadnost Broj Postotak Pravoslavna 23.124 84,26 % Ateisti 1324 4,82 % Islam 1124 4,10 % Katolička 446 1,63 % Ostali i neizjašnjeni 1427 5,19 % Ukupno 27.445 100 %
Naseljena mjesta Bečići, Blizikuće, Boreti, Brajići, Brda, Budva, Buljarica, Čami Do, Čelobrdo, Čučuke, Drobnići, Đenaši, Ilino Brdo, Kaluderac, Katun Reževići, Krstac, Kuljače, Lapčići, Markovići, Novoselje, Petrovac na Moru, Pobori, Podbabac, Podostrog, Prijevor, Pržno, Rađenovići, Rijeka Reževići, Sveti Stefan, Stanišići, Tudorovići, Viti Do, Zukovica,
Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 2003. Apsolutna etnička većina:
Relativna etnička većina:
Nacionalni sastav stanovništva općine Budva, po naseljenim mjestima, prema popisu iz 2003. naseljeno mjesto ukupno Crnogorci Srbi Hrvati neopredijeljeni ostali Bečići 771 264 405 12 51 39 Blizikuće 0 Boreti 231 139 73 2 14 3 Brajići 30 13 16 1 Brda 0 Budva 10.918 5260 4177 134 784 563 Buljarica 160 113 40 1 6 Drobnići 22 4 16 2 Viti Do 197 41 121 31 4 Čami Do 9 9 Čelobrdo 5 3 1 1 Čučuke 0 Đenaši 3 3 Ilino Brdo 0 Kaluderac 247 109 98 24 16 Katun Reževići 45 19 24 2 Krstac 18 13 3 2 Kuljače 13 12 1 Lapčići 35 12 17 Markovići 94 33 24 1 36 Novoselje 1 1 Petrovac na Moru 1485 624 633 17 113 88 Pobori 29 22 6 1 Podbabac 4 2 2 Podostrog 364 152 167 1 27 17 Pržno 310 109 155 24 22 Prijevor 449 139 234 4 23 49 Rađenovići 0 Rijeka Reževići 41 20 9 8 4 Sveti Stefan 411 109 256 11 29 Stanišići 5 2 2 1 Tudorovići 4 4 Zukovica 8 3 3 2 ukupno15.909 7211(45,32 %) 6502(40,86 %) 178(1,11 %) 1116(7,01 %) 902(5,70 %)
Jezici srpski – 11.815 (74,26 %) crnogorski – 3042 (19,12 %) hrvatski – 86 (0,54 %) ostali i nepoznato – 966 (6,08 %)
Znameniti Znameniti Budvani:(crnogorski) Istorija Budve, rivijera.net Ružica Balšić, posljednja upraviteljica Kanine i Valone, tada u Valonskoj kneževini Antun Bečić, pjesnik, biskup Dominik Bubić, doktor teologije i prava, kanonik i misionar mjesne crkve u Budvi(crnogorski) Montenegrina.net Vlado Đ. Duletić – Budvanska plemićka porodica Bubić (pristupljeno 11. veljače 2015.) Dominik Bubić, guvernadur budvanskog zaleđa, pukovnik i nadintendant Maina, Pobora i Brajića, diplomat Marko Antun Bubić, mletački generalLovorka Čoralić – Maja Katušić: Od afričke obale do dalmatinske prijestolnice – mletački general Marko Antun Bubić 1735-1802, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Zagreb, 2010 Stjepan Bubić, zapovjednik mletačke galije Anastas Bocarić, slikar Špiro Bocarić, slikar Luka Đorđević, crnogorski nogometaš, reprezentativac