Dorpatska biskupija (lat. Ecclesia Tarbatensis, donjonjem. Bisdom Dorpat) bila je biskupija Katoličke Crkve i teokratska kneževina na teritoriju Konfederacije Terre Mariane, koja je postojala od 1224. do 1558.
Prostirala se na teritoriju današnjih estonskih okruga Tartu, Põlva, Võru i Jõgeva.
Povijest Vitezovi Teutonskog viteškog reda zauzeli su estonsku utvrdu Tharbata 1224. i preimenovali je u Dorpat (suvremeni Tartu. Još iste godine premješteno je sjedište estonske biskupije iz Lihule u Dorpat. Dorpatska biskupija bila je do 1255. sufraganska biskupija Nadbiskupije iz Lunda, a od tada je sufraganska biskupija Riške nadbiskupije.
Car Svetog Rimskog Carstva Henrik VI. dodijelio je biskupima Terre Mariane naslove kneževa Svetog Rimskog Carstva pa su oni bili ne samo duhovni, već i svjetovni vladari.
Biskupija je propala nakon širenja reformacije 1525. i bijega posljednjeg biskupa 1558. zbog napada Ruskog Carstva.
Teren biskupije je od 1561. dio Poljsko-Litavske Unije, od 1629. Kraljevine Švedske a od 1721. nakon Nystadskog mira Ruskog Carstva.
Izvori
Vanjske poveznice Bishopric of Dorpat , pristupljeno 28. travnja 2022.
Kategorija:Povijest Estonije Kategorija:Tartu