Quanzhou (kineski: 泉州, pinyin: Quánzhōu za „Proljetna prefektura”; hokkien: 刺桐城, Chôan-chiu) je grad-prefektura kineske pokrajine Fujian, na jugoistoku Kine. Graniči sa svim drugim gradovima na razini prefekture osim dva (Ningde i Nanping) i nalazi se na obali Tajvanskog tjesnaca. Quanzhou ima površinu od 11.218,91 km² i prema nacionalnom popisu stanovništva NR Kine iz 2020. godine imao je 6.669.711 stanovnika.China: Fújiàn (Prefectures, Cities, Districts and Counties) - Population Statistics, Charts and Map, Pristupljeno 26. lipnja 2022.
U nekim starijim kartama se navodi pod imenima Chinchew, Chinchu ili Zaitun (arapski زيتون za „grad maslina”, kako ga je nazvao Ibn BatutaThomas Meyer zur Capellen, Lexikon der Gewebe. 5., grundlegende überarbeitete und erweiterte Auflage, Deutscher Fachverlag, Frankfurt am Main, 2015., ISBN 978-3-86641-258-3, str. 356.). Ovaj posljednji naziv je poslužio za francuski naziv posebne tkanine koja je potjecala iz ovog grada u srednjem vijeku, saten. Naime, Quanzhou je bio prva postaja pomorskog puta svile koji je završavao u Egiptu i od tada je bio jako povezan s islamskim arapskim svijetom.
Quanzhou je poznat po izvornoj Hokkien kulturi i jedinstvenoj mješavini vjerskih građevina u Starom gradu iz razdoblja kada je bio središte srednjovjekovne pomorske trgovine. Ovi spomenici su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji u srpnju 2021. god. kao „Emporij Song-Yuan Kine”"Cultural sites in China, India, Iran and Spain inscribed on UNESCO’s World Heritage List", UNESCO Pristupljeno 26. lipnja 2022. mini|lijevo|Nova naselja Quanzhoua istočno od starog gradskog središta. Zemljopisne odlike lijevo|mini|Pogled na Quanzhou sa planine Qingyuan. Grad leži na kopnu između dva ušća rijeka, Jin i Luo, koje utječu u istoimeni Quanzhou zaljev na obali Tajvanskog tjesnaca. Quanzhou ima površinu od 11.218,91 km² i prostire se od mora na istoku prema brdovitom i planinskom zapadu pokrajine, gdje graniči s Longyanom na jugozapadu i Sanmingom na sjeverozapadu, te Putianom na sjeveru. Ovo područje je povezano s gradovima Xiamen na jugu i Zhangzhou na zapadu, te s njima čini metropolijsko područje od preko 5 milijuna stanovnika.
Povijest
lijevo|mini|Turbe dvaju islamskih vjerodostojnika koji su sahranjeni u Quanzhou za dinastije T'ang. lijevo|mini|Trgovački putovi u jugoistočnoj Aziji od 12.-14. st. Područje Quanzhoua je bilo izvan utjecaja dinastija Qin i Han jer su njihovi putovi dosezali samo zapadno od Fujiana i duž kanala Lingqu. No, u doba Južnih i sjevernih dinastija (420. – 589.) dinastija Chen je 568. godine osnovala regiju Fengzhou (丰州) kao bazu svojih vojnih operacija. No, već 590ih regiju osvaja general Yang Su iz dinastije Sui. Nakon što ovu regiju osvaja dinastija T'ang 718. god., između dva ogranka ušća rijeke Jin osnovan je grad Quanzhou kao središte pokrajine Jinjiang (晋江县).Gloria Allaire, "Zaiton". Trade, Travel, and Exploration in the Middle Ages: An Encyclopedia, Abingdon: Routledge, 2000. ISBN 9781135590949 Otprije povezan s unutarnjim Fujianom cestama i kanalima, Quanzhou je postao međunarodno značajan u prvom stoljeću vladavine dinastije Song.Richard Von Glahn, The Economic History of China: From Antiquity to the Nineteenth Century, str. 394. ISBN 9781316538852 Quanzhou je dobio „Ured za pomorsku trgovinu” 1079. ili 1087. god. i funkcionirao je kao početna točka pomorskog puta svile i za dinastije Yuan, zasjenivši i kopnene trgovačke rute i Guangzhou.Geoff Wade, Chinese Engagement with the Indian Ocean during the Song, Yuan, and Ming Dynasties (Tenth to Sixteenth Centuries), Michael Pearson, (ur.), Trade, Circulation, and Flow in the Indian Ocean World, Palgrave Series in Indian Ocean World Studies, Basingstoke: Palgrave Macmillan, 2015., str. 72. ISBN 9781137566249 Natpis iz 1095. god. bilježi dva konvoja, svaki od dvadeset brodova, koji svake godine pristižu iz južnih mora. Pomorska trgovina Quanzhoua doprinjela je razvoju industrije keramike, šećera, alkohola i soli u tom području. Devedeset posto Fujianove proizvodnje keramike u to vrijeme bio je seladon boje žada, proizveden za izvoz. Tamjan je bio toliko željen uvoz da su unapređenja trgovačkih nadzornika u Guangzhouu i Quanzhou bila vezana uz iznos koji su mogli donijeti tijekom svog mandata.Angela Schottenhammer, Transfer of Xiangyao 香藥 from Iran and Arabia to China: A Reinvestigation of Entries in the Youyang Zazu 酉陽雜俎 (863), Aspects of the Maritime Silk Road: From the Persian Gulf to the East China Sea, East Asian Maritime History, Vol. 10. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, 2010. str. 145. ISBN 9783447061032 Tijekom ovog razdoblja Quanzhou je bio jedna od najvećih i najkozmopolitnijih morskih luka na svijetu, istinski emporij svjetskih bogatstava. O tomu svjedoče i brojni nadgrobni spomenici iz ovog razdoblja, pisani na kineskom, arapskom, sirskom i latinskom jeziku. lijevo|mini|Grad Caitan (Zajton) kako ga je zamislio umjetnik pri ilustriranju „Knjige čuda svijeta” (Il Millione) Marka Pola u 15. st. U izvješću iz 1206. god. navedeni su trgovci iz Arabije, Irana, indijskog potkontinenta, Sumatre, Kambodže, Bruneja, Jave, Champe, Burme, Anadolije, Koreje, Japana i gradova-država Filipina. Jedan od gradskih carinskih inspektora, Zhao Rugua, završio je svoj opširni „Opis barbarskih naroda” oko 1225. god., bilježeći ljude, mjesta i predmete uključene u kinesku vanjsku trgovinu u njegovo doba. Drugi carski zapisi iz tog vremena koriste ga kao nulti miljokaz za udaljenosti između Kine i stranih zemalja. Tamilski trgovci izrezbarili su idole Višnua i Šive i izgradili hinduističke hramove u Quanzhouu.
Međutim, tijekom 13. stoljeća prosperitet Quanzhoua je opao zbog nestabilnosti među njegovim trgovačkim partnerima i sve većih ograničenja koja je uvela dinastija Song u pokušaju da ograniči odljev bakrene i brončane valute iz područja koja su bila prisiljena koristiti hiperinflacijski papirnati novac. Nadalje, sve veći značaj Japana za kinesku vanjsku trgovinu pogodovao je sjevernoj luci Ningbo na račun Quanzhoua. lijevo|mini|Most Luoyang iz 1058. god., jedan od „četiri drevna kineska mosta”, dug je 1,2 km i spaja današnje okruge Hui'an i Luojiang. Pod mongolskom dinastijom Yuan, 1277. godine u gradu je uspostavljen Ured nadzornika vanjske trgovine, zajedno s onima u Šangaju, Ningbou i Guangzhou. Bivši nadzornik dinastije Song, Pu Shougeng, arapski ili perzijski musliman, zadržan je na novom mjestu i on je koristeći svoje kontakte jako uspješno obnovio gradsku trgovinu pod novim vladarima. Do 1280-ih Quanzhou je ponekad služio kao glavni grad pokrajine Fujian, a njegovo stanovništvo je 1283. godine brojalo oko 455.000, dok su glavni predmeti trgovine bili su papar i drugi začini, drago kamenje, biseri i porculan. To je bila polazišna točka povratne ekspedicije Marka Pola 1292. godine, koja je pratila 17-godišnju mongolsku princezu Kököchin do njezina zaručnika u perzijskom Ilkhanatu. Nekoliko desetljeća kasnije, to je bila točka dolaska i polaska za Ibn Batutu. Marko Polo je zabilježio da su carevi Yuana ostvarili „ogromnu zaradu” od svojih 10% dažbina na trgovinu u luci. On je luku Quanzhoua nazvao „jednom od dva najveća trgovačka utočišta na svijetu” i „Aleksandrijom Istoka”. Ibn Batuta ju je jednostavno nazvao „najvećom lukom na svijetu”. Također, Kublaj-kanove invazije na Japan i Javu isplovile su prvenstveno iz ove luke. Islamski geograf Abulfeda zabilježio je, oko 1321., da su njegove gradske zidine uništili Mongoli. Sredinom 1320-ih, fra Odorik je zabilježio dva franjevačka samostana u gradu, ali je priznao da su budistički samostani bili mnogo veći, s preko 3000 redovnika u jednom. Nakon brojnih zakona kojima se pokušala ograničiti utjecaj muslimanskih trgovaca u gradu, sredinom 14. stoljeća muslimani su se počeli buniti protiv mongolske vladavine. Od 1357.-1367. muslimanski perzijski garnizon Yisibaxi pokrenuo je otvorenu pobunu protiv dinastije Yuan u Quanzhouu i južnom Fujianu („Ispah buna”). Na koncu, lojalističke snage dinastije Yuan iz pokrajine Fuzhoua porazile su muslimanske pobunjenike 1367. god. nakon što je muslimanski pobunjenički časnik po imenu Jin Ji prebjegao iz Yawune.Liu 刘, Yingsheng 迎胜, Muslim Merchants in Mongol Yuan China, iz Angela Schottenhammer(ur.), The East Asian Mediterranean: Maritime Crossroads of Culture, Commerce and Human Migration. East Asian economic and socio-cultural studies: East Asian maritime history. Vol. 6 (ilustrirano izd.), Otto Harrassowitz Verlag, 2008. str. 121. ISBN 978-3447058094 ISSN 1860-1812 Pobjednički general Chen Youding nastavio je provoditi progon sunitske zajednice, koji je kulminirao u događaju koji je ostao poznat kao „Trodnevni masakr stranaca”. Emigranti koji su pobjegli od progona raspršili su se po cijeloj jugoistočnoj Aziji, što je eventualno dovelo do razvoja Islama u ovom području. Dinastija Ming je protjerala službenike dinastije Yuan 1368. god. i počela je provoditi politiku obeshrabljivanja međunarodne trgovine nametanjem teških državnih danaka. Do 1473. godine trgovina je toliko opala da je Quanzhou prestao biti carinsko sredipte Fujiana, a japanski i kineski pirati (Wakō) su doveli do potpunog gašenja luke 1522. god.Robert Nield, China's Foreign Places: The Foreign Presence in China in the Treaty Port Era (ožujak 2015.) str. 68. ISBN 9789888139286 lijevo|mini|Obnovljena gradska vrata Linzhang. Nakon pada Minga i uspostave mandžurijske dinastije Qing, došlo je do uvođenja potpune „zabrane plovidbe” (Hăijìn 海禁) što je dovelo do velike seobe ribara u unutrašnjost, sve do Yongchuna i Anxija, ali i nasilnih napada na obitelji iz Guangdonga koje su Qing vlasti doselile u grad. Prenaseljeni grad zahvatili su brojni valovi emigracije prema jugoistočnoj Aziji i Tajvanu. mini|Pogled na stari Quanzhou 1963. god. U 19. stoljeću, Quanzhou je imao zidine duge 11-13 km i postao je privlačan trgovcima opijuma koji se tu smještaju po kraju prvog opijumskog rata. Oko 1862. god. u gradu je osnovana i protestantska misija, dok je luka trgovala čajem, šećerom, duhanom, porculanom i nankin tkaninom. No, od polovice 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata riječne pješčane naslage su onemogućile čak i kineskim džunkama pristup luci. Grad je ostao veliko i unosno središte, ali se pomorski promet obavljao kroz luku u zaljevu Anhai, istočno od grada.
Postrojbe kineskih komunista okupirale su ove zemlje u završnoj fazi građanskog rata, u kolovozu 1949., ali je otočje Kinmen ostalo pod kontrolom Kuomintanga.
Nakon osnutka NRK-a 1949. osnovana je Posebna regija Quanzhou (泉州专区) koja se sastoji od 10 okruga, a 1955. god. preimenovana je u Posebna regija Jinjiang (晋江专区). Dana 14. svibnja 1985. god. Državno vijeće Narodne Republike Kine raspustilo je okrug Jinjiang i grad Quanzhou i uspostavilo gradsku prefekturu Quanzhou, a područje bivše urbanog okruga Quanzhou postalo je unutar njega okrug Licheng.
Znamenitosti lijevo|mini|Zhenguo pagoda hrama Kaiyuan, osnovanog 686. god.
lijevo|mini|Anping most i hram Shuixin (Grad Anhai, okrug Jinjiang) Quanzhou je nacionalni povijesni i kulturni grad i rijedak po broju kulturnih spomenika južne Kine. Tu se nalaze 32 mjesta zaštićenih ključnih nacionalnih spomenika kulture, uključujući 11 u urbanom području i desetke u njegovoj bližoj okolici.
Quanzhou je napredovao tijekom vrlo značajnog razdoblja za pomorsku trgovinu u Aziji i njegovi brojni spomenici predstavljaju živi pomorski trgovački grad (emporij) iz razdoblja dinastija Song i Yuan (10. - 14. stoljeće), ali i njegovu povezanost s kineskim zaleđem. Zaštićeni spomenici su vjerski objekti, poput džamije Qingjing iz 11. stoljeća, jedne od najranijih islamskih građevina u Kini, islamske grobnice i širok spektar arheoloških ostataka: upravne zgrade, kamene dokove koji su bili važni za trgovinu i obranu, nalazišta keramike i proizvodnje željeza, elementi gradske prometne mreže, drevni mostovi, pagode i natpisi.