Martin Heidegger bio je njemački filozof 20. stoljeća čiji je opsežan filozofski opus imao za cilj temeljito preusmjeriti smjer zapadne filozofije. Dubina i radikalnost tog projekta navele su ga na uvođenje brojnih neologizama, često oblikovanih na temelju idiomatskih riječi i fraza njemačkoga jezika.
Među njegovim temeljnim pojmovima ističu se prisutno pri ruci (Zuhandenheit) i spremno u šaci (Vorhandenheit), koji označuju različite načine odnosa čovjeka prema stvarima u svijetu. Prema Heideggeru, takvi „stavovi” ili načini odnosa ontološki su prethodniji, odnosno temeljniji od pojedinačnih znanosti koje se bave određenim predmetima. Sama znanost predstavlja poseban stav koji svijet promatra s ciljem neutralnog i objektivnog istraživanja.
Heideggerova sveukupna analiza izrazito je složena te uključuje sustavno razmatranje velikog dijela povijesti filozofije. Njegov središnji filozofski projekt izložen je u djelu Bitak i vrijeme.Martin Heidegger, Being and Time, trans. John Macquarrie and Edward Robinson. New York: Harper & Row, 1962.Heidegger 1962, H.67–72
Ontologija, kao filozofska disciplina, usredotočena je na proučavanje temeljnih struktura stvarnosti, a kod Heideggera obuhvaća razradu sljedećih pojmova:
Bitak – sve ono što jest; Biće – stvarna prisutnost onoga što bitak jest, odnosno pojedinačna realizacija bitka; Bit / suština – ono što čini postojanu prirodu neke stvari, njezino temeljno određenje; Bivanje / biti – ontološki pojam koji označava nastajanje i nestajanje, nasuprot statičnosti bitka upućuje na sveopću mijenu bića unutar bitka.
Pojmovi
Aletheia ( Starogrčki: ἀλήθεια)
Heideggerova koncepcija aletheia, koju prevodi kao razotkrivanje ili otvorenost (), predstavlja pokušaj razumijevanja načina na koji se stvari u svijetu pojavljuju ljudskim bićima unutar samog procesa razumijevanja. Aletheia se pritom shvaća kao nezatvorenost ili neskrivenost, što odgovara Heideggerovu uobičajenom tumačenju pojma kao Unverborgenheit (neskrivenost).Rodney R. Coltman, The Language of Hermeneutics: Gadamer and Heidegger in Dialogue, SUNY Press, 1998, p. 38.
Pojam aletheie usko je povezan s idejom razotkrivanja svijeta, odnosno s načinom na koji stvari zadobivaju značenje unutar holistički strukturirane i unaprijed protumačene pozadine značenja. Prema Heideggeru, značenje pojedinih bića ne pojavljuje se izolirano, nego uvijek u sklopu cjeline odnosa i razumijevanja koja već prethodi svakom pojedinačnom tumačenju.
U ranijoj fazi svojega rada Heidegger je nastojao pojam aletheie uspostaviti kao reinterpretiranu definiciju istine, suprotstavljenu tradicionalnom shvaćanju istine kao podudarnosti (adekvacije) mišljenja i stvarnosti. U kasnijim djelima, međutim, djelomično je revidirao i precizirao odnos između aletheie i istine, naglašavajući da razotkrivanje predstavlja ontološki uvjet mogućnosti istine, ali se s njom ne može jednostavno poistovjetiti.
Apofantički ( )
Tvrdnja (za razliku od pitanja, sumnje ili izrazitijeg smisla) je apofantička. To je izjava koja prikriva značenje i umjesto toga daje nešto što je pri ruci. Na primjer, "Predsjednik je na godišnjem odmoru" i "Sol je natrijev klorid" su rečenice koje, zbog svog apofantičnog karaktera, 'Oni' lako mogu pokupiti i ponoviti u vijestima i tračevima. Međutim, stvarno 'spremno u šaci' značenje i kontekst mogu se izgubiti.
Biti/bivanje-u-svijetu ( )
Biti-u-svijetu Heideggerova je zamjena za pojmove kao što su subjekt, objekt, svijest i svijet. Za njega, rascjep stvari na subjekt/objekt, kakav se nalazi u zapadnoj tradiciji, mora biti prevladan (čak i u jeziku), kao što je naznačeno korijenskom strukturom Husserlovog i Brentanovog koncepta intencionalnosti, tj. da je sva svijest svijest o nečemu, da ne postoji svijest kao takva, odsječena od objekta (bilo da se radi o misli ili percepciji). Niti postoje objekti bez neke svijesti koja ih promatra ili je uključena u njih.
Na najosnovnijoj razini bivanja-u-svijetu, Heidegger primjećuje da uvijek postoji raspoloženje, raspoloženje koje nas "napada" u nereflektiranoj odanosti čovječanstva svijetu. Raspoloženje ne dolazi ni "izvana" ni "iznutra", već proizlazi iz bivanja-u-svijetu. Osoba se može okrenuti od raspoloženja, ali to je samo prema drugom raspoloženju, kao dijelu fakticiteta. Samo s raspoloženjem netko smije susresti stvari u svijetu. Dasein (supojam za biti-u-svijetu) ima otvorenost prema svijetu koja je konstituirana usklađenošću raspoloženja ili stanja uma. Kao takav, Dasein je " bačena " "projekcija" ( ), projicira se na mogućnosti koje stoje pred njim ili mogu biti skrivene, te tumači i razumije svijet u smislu mogućnosti. Takvo projektiranje nema nikakve veze s pristajanjem na plan koji je već smišljen. To nije plan. Dasein sebe uvijek shvaća u smislu mogućnosti. Razumijevamo: Dasein vidi sebe u mogućnostima.
Biti-prema-smrti ( )
Biti-prema-smrti nije orijentacija koja dovodi Dasein bliže svom kraju, u smislu kliničke smrti, već je prije način postojanja.Heidegger 1962, H.247. Biti-prema-smrti odnosi se na proces rasta kroz svijet gdje određeno predviđanje vodi Dasein ka stjecanju autentične perspektive. Izvor predviđanja je strah od smrti. U analizi vremena, 'biti-prema-smrti' se otkriva kao trostruko stanje Bića. 1) Vrijeme, 2) sadašnjost i 3) pojam "vječnog" načini su temporalnosti, kako čovječanstvo gleda na vrijeme. Za Heideggera je to vrlo različito od pogrešnog pogleda na vrijeme kao linearni niz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Umjesto toga, on to vidi kao ekstazu(biti izvan-sebe) te budućih projekcija (mogućnosti) i nečijeg mjesta u povijesti kao dijela svoje generacije. Mogućnosti su, dakle, sastavni dio razumijevanja vremena; projekti, ili bačena projekcija u-svijetu, su ono što apsorbira i usmjerava ljude. Budućnost, kao smjer prema budućnosti koja uvijek sadrži prošlost – ono što-je-bilo – primarni je modus Daseinove temporalnosti.
Smrt je ta mogućnost koja je apsolutna nemogućnost Daseina. Kao takva, ne može se usporediti ni s jednim drugim završetkom ili "istrčavanjem" nečega. Na primjer, nečija smrt nije empirijski događaj. Za Heideggera, smrt je Daseinovo 'najvlastitije' (ona je ono što osvjetljava Dasein u njegovoj individualnosti), ona je nerelacijska (nitko ne može nekome oduzeti nečiju smrt ili umrijeti umjesto njega, a vlastitu smrt ne možemo shvatiti kroz smrt drugog Daseina) i smrt se ne može nadmašiti te izbjeći. "Još-ne" života uvijek je već dio Daseina: "čim čovjek oživi, odmah je dovoljno star da umre." Trostruki uvjet smrti stoga je istovremeno nečija "najvlastitija mogućnost-za-biti, ne-odnosna, i ne može se izbjeći". Smrt je određena u svojoj neizbježnosti, ali autentično biti-prema-smrti razumije neodređenu prirodu vlastite neizbježne smrti - nikad se ne zna kada ili kako će doći. Međutim, ta neodređenost ne stavlja smrt u neko daleko, buduće "još-ne"; autentični biti-prema-smrti shvaća nečiju individualnu smrt kao uvijek već njegov dio.Heidegger 1962, H.255.
Uz prosječnu, svakodnevnu (normalnu) raspravu o smrti, sve se to prikriva. "Oni" govore o tome na izbjegavajući način, prenose to kao nešto što se događa u nekom trenutku, ali još nije "prisutno pri ruci" kao stvarnost, i skrivaju njen karakter kao nečiiju 'najvlastitiju' mogućnost, predstavljajući je kao da ne pripada nikome posebno. Postaje obezvrijeđena - redefinirana kao neutralan i prizeman aspekt postojanja koji ne zaslužuje autentično razmatranje. "Umire se" tumači se kao činjenica i znači "nitko ne umire".Heidegger 1962, H.253-4.
S druge strane, autentičnost izvlači Dasein iz "Oni", dijelom otkrivajući njegovo mjesto kao dijela od "Oni". Heidegger tvrdi da Autentično biti-prema-smrti poziva Daseinovo individualno jastvo izvan njegovog oni' i oslobađa ga da prevrednuje život sa stajališta konačnosti. Čineći to, Dasein se otvara za " tjeskobu/strepnju", koja se naizmjenično prevodi kao "strah" ili kao "tjeskoba". Tjeskoba, za razliku od straha, nema nikakav poseban razlog za strah; to je tjeskoba pred biti-u-svijetu općenito — to jest, tjeskoba pred Daseinovim vlastitim ja. Strah je šokantna individuacija Daseina, kada shvati da nije kod kuće u svijetu ili kada se nađe licem u lice sa svojom vlastitom negostoljubivošću (njem. , "nije kao doma"). Pri Dasein individuaciji, on biva otvoren za slušanje "zova savjesti" (njemački ), koji dolazi od Dasienovog vlastitog Ja kada želi biti svoje Ja. Ovo Ja je tada otvoreno istini, shvaćenoj kao neskrivenost (grč. aletheia ). U ovom trenutku vizije, Dasein razumije skriveno kao i samu skrivenost, ukazujući na Heideggerovo redovito sjedinjavanje suprotnosti; u ovom slučaju istina i neistina.Heidegger 1962, H.260–74.
Biti-sa ( )
Pojam "Biti-sa" odnosi se na ontološku karakteristiku ljudskog bića, da je ono oduvijek već s drugima svoje vrste. Ovu tvrdnju ne treba shvatiti kao činjeničnu izjavu o pojedincu, da se on trenutno nalazi u prostornoj blizini jednog ili više drugih pojedinaca, već prije izjavu o biću svakog čovjeka, da se u strukturama njegovog bivanja-u-svijetu nalazi implicitna referenca na druge ljude, jer se ne može živjeti bez drugih. Ljudi su nazivani (od drugih, ne Heidegger) "ultrasocijalnim"Haidt, Jonathan. The Happiness Hypothesis: Finding Modern Truth in Ancient Wisdom. New York: Basic Books, 2006, pp. 47 ff. i "obvezno društvenim".de Waal, Frans. Primates and Philosophers: How Morality Evolved. Princeton: Princeton University Press, 2006, p. 4. Heidegger, iz svoje fenomenološke perspektive, ovu značajku ljudskog života naziva "biti-sa" ( ), i kaže da je bitno za biti čovjek,Heidegger 1962, p. 156, H.125. klasificirajući kao neautentično kada osoba ne uspijeva prepoznati koliko i na koji način netko misli o sebi i kako se obično ponaša pod utjecajem našeg društvenog okruženja. Heidegger ga svrstava u autentično kada netko obrati pozornost na taj utjecaj okruženja i samostalno odluči hoće li se s njim složiti ili ne. Živjeti potpuno bez takvog utjecaja, međutim, nije opcija u Heideggerovom gledištu.
Briga ( )
Temeljna osnova bivanja-u-svijetu nije, za Heideggera, materija ili duh, nego briga:Dasein-ov fakticitet je takav da se njegovo biti-u-svijetu uvijek rasprši ili čak podijeli na određene načine Bivanja-u. Mnoštvo takvih pokazuju sljedeći primjeri: imati posla s nečim, proizvoditi nešto, baviti se nečim i paziti na to, koristiti se nečim, odreći se nečega i pustiti to, poduzeti, ostvariti, dokazati, ispitivati, smatrati, raspravljati, utvrđivati. . .Heidegger 1962, H.56Svi ovi načini Bivanja-u imaju brigu ( , briga ) kao svoju vrstu Bivanja. Baš kao kada znanstvenik istražuje ili pretražuje i pri tom pretpostavlja neutralnost, može se vidjeti da ispod toga postoji raspoloženje, briga znanstvenika da otkrije nove ideje ili teorije
Čistac ( )
Na njemačkom riječ Lichtung znači čistina, kao npr. čistina u šumi. Budući da je njen korijen njemačka riječ za svjetlo ( ), ponekad se prevodi i kao "osvjetljenje", a kod Heideggera se odnosi na nužnost čistine na kojoj se bilo što može pojaviti, čistine na kojoj se neka stvar ili ideja može pokazati i biti neskrivena.Heidegger 1962, H.133 Obratite pažnju na odnos koji ovo ima s Aletheiom i otkrivanjem .